Prva stvar koju radite u Miniatures je da uključite svetlo. Zatim otključavate malu kutiju koja sadrži četiri različita predmeta. Pretpostavlja se da su to minijature po kojima je igra dobila ime. Možete izabrati moljca, šrafciger, školjku ili guštera, i ulazite u ilustrativnu priču kreiranu za svaki od tih predmeta.
Sledeći sat vašeg života biće ispunjen nadrealnim pričama, prelepim ilustracijama i upečatljivim narativima. Više interaktivno umetničko delo nego klasična video-igra, Miniatures nije za svakoga. Ali ako volite imerzivna iskustva i inventivno pripovedanje, igre poput If Found…, Florence ili Gris, Miniatures bi mogla biti prava igra za vas.
Priče unutar minijatura
Prvo sam izabrao moljca i ušao u priču The House of the Moon. Svaka od četiri igrive priče traje otprilike desetak minuta, a ova je najlinearnija od svih. Svideo mi se način na koji se koristi miš za „fizičko povlačenje“ narativa napred, što na neki način podseća na The Plucky Squire.
Neću otkrivati detalje priča, jer su njihove nadrealne preokrete vredni samostalnog otkrivanja, ali većina njih nosi osećaj nelagodnosti i slutnje. Dok se krećete levo i desno pomoću dvogleda, ili povlačite planinu ispod svojih nogu, u The House of the Moon oseća se opipljiva jeza. Nijedna priča u Miniatures nije horor, ali sve imaju snažan narativni intenzitet i dozu napetosti.
Iako je igra mehanički jednostavna, kombinacija magičnog realizma, prelepe ilustracije i emotivnog pripovedanja čini je izuzetno privlačnom. Svaka priča ima mehaniku koja je nova ili inovativno korišćena, što doprinosi njenoj originalnosti.
Šrafciger i školjka
Sledeće sam izabrao šrafciger i ušao u priču pod nazivom Familiar. Za razliku od prethodne, ova priča je potpuno bez dijaloga, ali uspeva da ispriča intrigantnu priču o tome kako stvari mogu poći po zlu pri sklapanju nameštaja. Postoji nekoliko jednostavnih zagonetki koje nisu izazovne, već imerzivne, dok nadrealna atmosfera prožima celu priču.
Dizajn zvuka u Familiar je izuzetan. Od pucketanja drveta, škripanja šrafova, pa do uzdaha frustriranog člana porodice dok pokušava da protumači uputstva, svaki zvuk je savršeno uklopljen. Muzika, poput plime, naizmenično podiže i spušta napetost, stvarajući jedinstveno iskustvo.
Treći predmet koji sam odabrao bila je školjka, što me je odvelo u priču The Last Sandcastle. Ovde nema mnogo narativa, već se sve dešava na složenom dvorcu od peska. Ovo je klasična point-and-click avantura, ali bez inventara ili potrebe za kombinovanjem predmeta. Postoje određeni uslovi koje morate ispuniti da biste napredovali, što je razlikuje od ostalih priča u kolekciji.
Gušter i zaključci
Poslednji predmet koji sam odabrao bio je gušter, koji uvodi u priču The Paludarium. Ovo je najneobičnija priča od svih i preporučujem da je ostavite za kraj. Ona razbija očekivanja koja ste izgradili tokom prethodnih priča.
The Paludarium je kratki „walking simulator“ i jedina priča s glasovnom glumom. Počinje kao jednostavan, ali tužan prikaz života deteta koje je samo kod kuće, ali se brzo razvija u iskustvo koje može biti ili horor ili san, u zavisnosti od vašeg tumačenja. Njena umetnička direkcija je najhrabrija od svih, a korišćenje kvadratnih panela za ilustrovanje, narativ i mehaniku je genijalno.
Ova priča ostavila je na mene najjači utisak, a glavna zamerka je što igra, kao celina, ostavlja želju za više sadržaja. Njena kratka dužina omogućila je preciznost i namernost, ali nakon završetka svih priča nisam dobio odgovor na pitanje kako su povezane. Kutija se jednostavno zatvara i nudi vam se opcija da krenete iznova ili izađete iz igre.
Zaključak
Miniatures je igra o kojoj ću razmišljati dugo nakon završetka. Prelepa je, melanholična i namerno čudna, što u potpunosti cenim. U industriji koja često igra na sigurno, osvežavajuće je videti nešto ovako kreativno i odlučno u svojoj originalnosti. Miniatures je jedinstveno iskustvo koje se ne može uporediti s bilo čime drugim – igra koja mora biti doživljena.