U Killer Frequency-u preuzimate kontrolu nad Forrestom Nashom, nekadašnjim poznatim voditeljem radio emisije, koji mora preživeti noć dok ubica poznat kao Whistling Man (Čovek koji zviždi) hara malim gradom Gallows Creekom. Nakon što je šerif ubijen, a zamenik zatvoren, 911 dispečerka je na četverosatnom putu do pojačanja, tako da ćete morati preuzeti pozive 911 iz Gallows Creeka i učiniti sve da održite pozivatelje u životu… ili i ne morate.
Priča se razvija putem izbora koje možete napraviti. Sa svakim pozivom, moraće te vizualizirati scenario i spasiti pozivatelja najbolje što možete tako što ćete rešiti zagonetke i odabrati odgovarajuće opcije – ako pogrešite, Whistling Man će ih ubiti. Iako postoji osećaj hitnosti u igri, nedostatak tajmera i vremenski ograničenih događaja (osim nekoliko vremenski ograničenih opcija dijaloga na koje morate brzo reagovati) čini igru manje stresnom nego što bi mogla biti – i to je dobro i loše, u zavisnosti od toga volite li dodatni pritisak u igrama.
Prvih nekoliko sati igre uključuje tri slučaja i razne pozive drugih ljudi, a vi ćete morati dodavati muziku kako biste ispunili tišinu, odgovarati pozivateljima i spašavati one koji su nameravali pozvati 911. Od pretvaranja u pseudo mehaničara do mapiranja područja i pažljivog pomoći pozivatelju u preživljavanju u tesnom prostoru, moraće te donositi odluke kako biste osigurali sigurnost likova od Whistling Mana. S obzirom na to da smo tek na početku igre, zagonetke su bile jednostavne.
Mešavina horora i komedije znači da ćete dobiti i uzbuđenje i zloslutni stres ubice koji luta Gallows Creekom i smešne linije i od pozivatelja i od radijskih voditelja. Razgovor je uspeo nekoliko puta izmamiti smeh od mene, iako može biti malo neskladan kada žrtva izgovara šale u liniji dok je aktivno lovi njihov ubica. Uprkos tome koliko čudno ova dva žanra mogu zvučati zajedno, rezultat je definitivno uživanje. Razgovor između likova podseća na Firewatch, iako s puno manje šumskih požara i prekrasnih planinskih staza, a umesto toga uredski prostor i zvuk vrištanja i zvižduka koji ispunjavaju radijske talase. To je prilično isto, zar ne?
Gameplay se svodi na slušanje muzike, dajući sve od sebe kao voditelj radijske emisije i istovremeno pokušavajući da spasite živote, te pronalaženje tragova kako biste osigurali da vaš pozivatelj preživi sledeći susret istražujući kancelariju. S predmetima koje treba pregledati i pokupiti, izaći ćete u jezivi okoliš i osećati neizbježno disanje Whistling Mana na svom vratu, uprkos tome što znate da ste (pretpostavljam) sigurni od njega.
Pregled se završava kada Forrest i Peggy čuju zvuk zvona za ulaz (ulaz) i dobiju traku na kojoj piše „Pusti na antenu“. Šta će sadržati?