Ne tako davno, zaronili smo u vizuelni roman Werewolf: The Apocalypse – Heart of the Forest i istražili kako je bilo osećati kako unutrašnji bes raste u ranim fazama Garou-ovog života. Nema akcije, ali opisi su bili dovolјni da zaista osetite unutrašnju borbu Chrinos-a.
Vi igrate ulogu Cahal-a, vrlo tipičnog ćelavog, grubog, bradatog, tetoviranog muškarca sa puno nagomilanog besa. Jednog dana kada bes prekipi, Cahal podleže njegovom besu i čini nešto zaista strašno, što ima za rezultat napuštanje čopora i odlazak na petogodišnje putovanje da bi pronašao samog sebe i oprostio. Po povratku šuma i njegov čopor su u nevolјi, a na Cahal-u je da stvari sredi.
Glavnina priče vidi vas kako jurite za zlom Endron korporacijom koja je iz zlih razloga otela Cahal-ovu ćerku. U tom smislu, čini se kao klasična Mario igra, svaki nivo se završava otkrićem da su negativci krenuli dalјe, vodeći njegovu ćerku sa sobom. Princeza je u drugom zamku.
Akcija je mesto gde ova igra zaista blista. To je pretežno akciona igra iz trećeg lica srodna, iako ni izbliza prefinjena kao serija Devil May Cry.Vi započinjete nivoe u lјudskom obliku, naoružani vašim pouzdanim samostrelom i vašom pameću. U velikoj meri se podrazumeva da je provlačenje kroz nivoe potpuno moguće i podstaknuto. Postoje kamere koje možete da izbegnete i onemogućite ako možete da se prišunјate ispravnom računaru, postoje kapije za pojačanje koje mogu da se sabotiraju i možete da uklonite nekoliko malih neprijatelјa sa skrivenim uklanjanjem.
Takođe imate mogućnost da se transformišete u Lupus-a (vuka) da biste se šunjali po nivoima, koristeći sitne rešetke za manevrisanje između područja. Takođe se brže krećete u obliku vuka, pa je prilično dobar za brzo kretanje.
Ideja o ovome nam se sviđala sve dok nismo shvatili da je šunјanje krajnje beskorisno jer ćete devet puta od deset biti primećeni, a zatim ćete morati da se razbesnite, pretvarajući se u masivnog vukodlaka i boreći se za vaš put. To je pogoršalo prisustvo džinovskih neprijatelјa koje ne možete da uklonite potajno, što znači da bi očistili područje i ostali sa jednim momkom protiv koga nismo imali izbora nego da se borimo. Čim smo se transformisali, pozvano je pojačanje i sav naš posao otišao je niz toalet. Oči su nam se zakolutale. Ako ćete skrivanje da ubacits u igru, zaista biste trebali da možete da se provučete kroz područja do kraja segmenta.
Srećom sama borba je sjajna. Biti zavijajući vukodlak zaista nam prija. Imate dva stava – Agile i Heavy – svaki sa pristupom različitim posebnim potezima. Agile vam pruža veću brzinu kretanja i napade, kao i brže stvaranje besa, dok Heavy znači da hodate sporije, uzimajući manje i trpeći veću štetu.
Borba generiše bes koji se zatim troši da iskoristi ove poteze. U početku možete da se jednostavno zabavite sečenjem i razbijanjem nevalјalih lјudi, ali kasnije u igri morate da budete malo rezervisaniji jer možete prilično brzo da budete preplavlјeni. Ovde smo štedeli naš merač besa da bi ga koristili na našoj iscelitelјskoj sposobnosti, jer bi bez njega bili mrtvi. Mnogi neprijatelјi ispalјuju srebro koje može da bude smrtonosno, pre nadogradnje, jer ne možete da izlečite srebrne rane.
Tu je i Fury metar koji, kada se napuni, aktivira Frenzy mod, pružajući obe prednosti okretnog i teškog stava, ali vam ne dozvolјavajući da koristite specijalke. Ovaj mod je posebno fantastičan kad jednom sredite neke klјučne nadogradnje, omogućavajući vam zarastanje dok napadate.
Puki pokolј je sjajan. Možete da uđete u sobu punu gajbi, mašina, stola, lјudi i onda kada se bitka završi, ostaće vam soba, lišena nameštaja i zamazana krvlјu i šmucom.
Ostatak igre je… i on tamo.
Između borbi ima puno hodanja od tačke A do tačke B, koje ubrzo postaje pomalo dosadno. Imate područja čvorišta u kojima možete da ćaskate sa lјudima i razgledate ih, kao i nekoliko sporednih misija koje uklјučuju pronalaženje duhova za ćaskanje, ali neborbeni delovi igre deluju kao naknadna misao.
Dok se šetate, i u borbi i van nje, mnogo ćete koristiti Penumbra Vision, što vam omogućava da vidite u duhovnom svetu, identifikujući pretnje, duhove i njihove veze. Ovo je zgodno za pronalaženje kontrola koje su povezane sa kojom kamerom ili kupolom, tako da možete da ih onemogućite pre borbe. Takođe vam omogućava da apsorbujete duhovnu energiju iz bilјaka, totema i drugih predmeta.
Cahal se nadograđuje duhovnom energijom, tako da se ne punite u borbama kasnijih igara. Takođe zarađujete duhovnu energiju nakon neprijatelјskih susreta. Ne od svih. Ovaj deo je toliko nedosledan do te mere da nismo sigurni šta zapravo pokreće dobitak duha. Neke velike boss bitke bi nam dale duha, a neke ne. Isto se dogodilo sa malim neprijatelјskim susretima. Tokom jednog nivoa, prošli smo ga celog, a da uopšte nismo ništa dobili. Bilo je tako čudno i osećali smo se kao da nam nešto nedostaje, što nas je zauzvrat učinilo prilično selektivnim od veština koje smo izabrali sa drveta veština.
Postoje jednostavne sposobnosti koje nadograđuju stvari poput praktično beskorisnog samostrela, a zatim na dnu stranice imate zaista jake sposobnosti koje su klјučne za preživlјavanje kasnijih susreta. Kako su nadogradnje podelјene u dva odelјka, uglavnom možete da zanemarite osnovne nadogradnje u korist jačih stvari, koje podrivaju tipičan napredak likova.
Sada zaista moramo da se pozabavimo celokupnim izgledom igre, jer dođavola, izgleda zaista loše. Očigledno je da se radi o međugeneracijskom izdanju, ali sve vreme smo se osećali kao da igram HD remaster za razliku od sjajne nove PS5 igre. Likovi i okolina samo izgledaju… ma jok. Svi likovi trajno izgledaju iznenađeno i sve se čini malo jeftino.
Glasovna gluma je takođe jako loša. Cahal je najbolјi od loše gomile, ali ostalo nije sjajno. Mnogo zaista lošeg preterivanja stvoreno je za mnoge ‘Šta, dođavola, slušamo?’ trenutke. Dijalog se često osećao lišen logike, posebno sa Cahal-ovom ćerkom, koja ga grdi što je ostavio minut, a zatim u sledećoj sceni kaže: ‘O, volim te, tata.’ zbog čega smo se smejali televizoru.
Jedna od spasonosnih gracioznosti za zvuk bio je Metal koji je svirao u vrhu borbe i u raznim odelјcima igre. To je ono što želite da slušate kad razvaljujete lјude. Werewolf: The Apocalypse – Earthblood oseća se kao da je imao potencijal da bude stvarno dobar, ali iako je borba vrlo zadovolјavajuća, jednolični prekidi i razočaravajuća skrivenost značili su da smo proveo puno vremena pitajući se kada će igra biti gotova. Za nas je to dovolјno govora.
Dobro:
- Odlična borba
- Dobra metal muzika
Loše:
- Bilo koji pokušaj prikrivanja na kraju se oseća besmislenim
- Užasna glasovna gluma i dijalog
- Ostatak igre je nekako dosadan
- Osrednji vizueli
- Princeza je u drugom zamku