Grom udara, osvetljavajući ogroman vodopad dok se vučem kroz malu pećinu. Postoji stalni osećaj da me neko posmatra dok tražim zagonetke i interesantne tačke. A osoba koja je tu očigledno ne želi da moj lik sazna kako sam ovde dospeo i kako je sve povezano sa ujakom Robertom.
Ustajem i osvrćem se, pokušavajući da shvatim kuda idem. Baklje su rasute po ovoj maloj dolini okruženoj ogromnim vrhovima. Možda ću morati da pronađem neke kamenje da bih ga pomerio i stvorio novi put. Ili jednostavno trebam da otkrijem drugi put i vidim kuda će me odvesti. Samo se nadam da neću morati da bežim od ogromnih nepobedivih čudovišta da bih stigao do svog cilja.
Dok trčim okolo, otkrivam malu statuu u obliku slona sa slomljenim kljovom. Takođe nalećem na vrata koja su zaštićena zagonetkom. Ispred njih se nalaze tri držača, a baklja se pali kada postavim statuu na tačan držač. Relativno kriptična poruka o zagonetki se pojavljuje s desne strane. Sada samo trebam da pronađem još dve statue da bih otvorio vrata i napravio neki napredak.
Road to Devadatta je razvijena od strane Open & Close-a, a izdavač je Comuesp. Igrao sam je na računaru preko Steama. Ovo je avanturistička igra iz prvog lica koja se fokusira na neobičnu priču.
Igrači će preuzeti ulogu Aloa, koji traži svog ujaka Roberta. Dvojica su provodili mnogo vremena zajedno, ali sada se stariji čovek čini da je nestao. Alo dolazi do njegove kuće i odlučuje da potraži tragove o njegovom mestu boravka. Brzo postaje jasno da Robert ima neke ozbiljne lične probleme i da bi mogao biti u nekoj vrsti nevolje.
Elementi budizma se brzo pojavljuju, a prva velika zagonetka u igri se fokusira na figure i simbole povezane s tim. Igrači će takođe otkriti mnogo poruka povezanih sa duhovnim pitanjima i načinom na koji bi Devadatta mogao ponuditi put ka prosvetljenju. Pisanje je prilično obično, ali ponekad efikasno u upućivanju na veću misteriju.
Devadatta je mitska figura, čovek čije ime znači „Dadano od Boga“, i rođak i šurak Gautame Siddharthe. Budisti ga smatraju zlim jer je vodio sektu koja se odvojila od glavnog toka. Igra sugeriše da ta grupa još uvek postoji i igrači će saznati više kako napreduju u priči. Često se čini da mitološki elementi nedostaju kontekst, ali bilo mi je zabavno saznati više o Devadatti putem pretrage na internetu.
Gameplay igre „Road to Devadatta“ kombinuje istraživanje i rešavanje zagonetki. Alo prvo odlazi do Robertove kuće. To je dvospratna zgrada sa dvorišnom šupom, gde je najveći izazov pronaći ključeve za otvaranje svih soba. Kod potreban za otvaranje vrata uključuje uparivanje statua sa budističkim simbolima.
Nemojte očekivati duboke zagonetke sa složenim rešenjima. Igra uglavnom želi da igrači obrate pažnju na svet, pronađu pravi put za napredak, a zatim pronađu elemente u okruženju koji će im omogućiti suočavanje sa situacijom.
Kasnije u Road To Devadatta, postoje akcione sekvence fokusirane na akciju, uključujući trenutke kada igrač beži od nadprirodne pretnje. Nema stvarne borbe, ali to dodaje malo raznolikosti, iako ove sekvence deluju nedovršeno. Takođe nisam siguran da nadprirodni aspekt na bilo koji način poboljšava igru.
One takođe izazivaju mnogo pitanja o svetu igre, koji je izuzetno neskladan. Kako mala buddhistička grupa može dobiti resurse da održava tako skriveni i prepun zamki hram tako dugo vremena? Shvatam da je igra više fokusirana na lične emocije i iskustva, ali nikada nisam bio angažovan u priči jer univerzum ne uspeva da ima smisla.
Gejmplej u Road To Devadatta često deluje kao rutinski posao, nešto što radite u nadi da će sledeći deo priče biti relativno blizu. Nisam siguran da bi dodatna raznolikost pomogla ili da li bi ova igra trebala da ima drugačiji pristup, možda kao čistokrvni vizuelni roman.
Iskustvo je takođe prilično kratko. Imaće nešto za ponuditi onima koji su igrali igre poput Gone Home ili njegovih imitatora i žele slično iskustvo, ali sa nekoliko dodatnih zagonetki i buddhističkih elemenata. Najveći problem je što odnos između Aloa i Roberta nikada nije dovoljno interesantan da zadrži igrače.
Road To Devadatta ima za cilj stvaranje relativno malih, ali impresivno izgledajućih prostora koje igrač istražuje. Ima trenutaka lepote, posebno pri kretanju kroz ulazni prostor hrama dok se traže tri statue. Takođe, omogućava igraču da se sudara s kamenjem i vidi kroz geometriju. U kući se nalazi isti časopis ostavljen na više od tri površine. Igrač će pomerati kamenje koje deluje bez težine. Ambicija je veća od dostupnih resursa.
Zvučni deo prezentacije je takođe čudan. Glavni lik ne govori, ali zvučni efekti u okruženju su pristojni. Postoji zvuk mlevenja kamenja koji brzo može da dosadi ušima igrača. Muzička podloga je dobro prilagođena tonu avanture, ali uglavnom ostaje u pozadini.
Road To Devadatta je relativno kratka igra fokusirana na priču. Njen narativ je prilično interesantan na početku, ali gubi ritam kada se uvedu potpuno nadprirodni elementi. Nivoi su relativno mali, a zagonetke su prilično dobre, osmišljene da izazovu igrače bez frustriranja. Postoje i zanimljivi pokušaji da se aspekti budizma integrišu u priču.
Međutim, igra se bori da integriše svoje dve osnovne komponente. Neke izazove su predugi i ne dodaju ništa napetosti ili osećaju otkrića. Nikada nisam osećao vezu sa Alo ili bio zaista zainteresovan za ono što se dogodilo Robertu. Road To Devadatta se borio da me zadrži angažovanim, a više konteksta za priču bi moglo pomoći.