Dizajner Keita Takahashi eksplodirao je našu svest u PlayStation 2 eri izdanjem Katamari Damacy. On možda nije najplodonosniji stvaralac, ali njegove su kreacije upamćene i po jednostavnoj estetici i po čudnim, gotovo vanzemalјskim igrama. Da li je kotrljanje džinovske, leplјive lopte unaokolo uživanje? Naravno! Čak i ako na kraju nismo razumeli smisao Katamari Damacy nastavka, Noby Noby Boy, razvlačenje našeg lika po njegovom živopisnom svetu bilo je zabavno neko vreme. Wattam nudi više strukture od nekih njegovih eksperimenata na otvorenom, a istovremeno podstiče igrače da istražuju i razgledaju da vide šta mogu da otkriju.
Započinjemo susretom sa gradonačelnikom, zelene kocke sa brkovima i šeširom. Sam je u svetu nakon kataklizmičnog događaja, ali ubrzo otkriva da sve nije izgublјeno. Hodajući oko lebdeće platforme i komunicirajući sa predmetima, sprijatelјio se sa antropomorfizovanim kreacijama poput stena, cveća i toaleta. Možete da menjate između bilo kojeg od ovih novih prijatelјa po svojoj volјi, mada osim udarca koji biste mogli da istražite kao zlatna kornjača, usta, žira ili bezbroj drugih likova, postoji nekoliko razloga za to.
Gradonačelnik ima na raspolaganju uredan trik: Držeći dugme, podiže šešir i izlaže eksploziv ispod. Ostali likovi zaista uživaju kada ih raznose u vazduh i niko se ne povredi od ovih detonacija. Wattam ima osećaj kao da se bavite interaktivnom knjigom priča, a eksplozije su česti događaji u ranim trenucima. Oni ustupaju trenutke koji u potpunosti zaranjaju u više nadrealnih impulsa u igri.
Jednostavne interakcije koje pokreću ove lude sekvence možda nisu naročito zanimlјive – većina ih započinje postavlјanjem novo predstavlјenog lika „Šta nije u redu?“ – ali trenuci poput uklјučivanja balona kako bi se preuzela slušalicu telefona od sunca držala nas je da se osmehujemo veliki deo igre. Funomena uzima ono što je već prilično pamtlјivo postavlјanje i dodaje još glupljih slojeva, poput činjenice da se balon plaši visine, a da njegovo eventualno putovanje nagore prati neuobičajeno energičan rock soundtrack. Tokom čitavog kratkog trajanja Wattam-a ima puno trenutaka koji se gomilaju na slične čudne elemente, a većina njih je divna.
Wattam je u najbolјem redu kada prihvata njegove kvalitete u obliku igračaka. Ponekad se čini da se trudi da bude više od tradicionalne igre, gde je ono gde greši. Iako su vaši postupci uglavnom ograničeni na stiskanje ruku sa prijatelјima, penjanje na predmete (uklјučujući i prijatelјe) i promenu kontrole između više likova, nedostaje preciznost koja sve to prati. To je lako zanemariti kada jednostavno istražujete svet i eksperimentišete unutar njegove kutije igračaka, ali susret sa žalosnim boss-om ističe da Wattam-ove kontrole nisu dorasle zahtevnijim zadatcima. Ne možete da umrete ili propadnete, ali to je zamorno i neumesno. Ta borba i predugi niz prikuplјanja predmeta pri kraju su najniži u onome što je inače jednostavno i radosno vreme.
Šarmantni vizuali i poruke saosećanja i saradnje čine Wattam odličnom igrom za igranje sa mlađim članovima porodice bilo u co-op ili dodaj kontroler sesije. Čak i ako to ne inspiriše značajne razgovore o važnosti prijatelјstva – što bi apsolutno moglo da to učini – postoji velika šansa da zajedno nađete puno luckaste zabave.