Prođe samo nekoliko sati da shvatite da iako Sons of the Forest nikako nije lak, dosta olakšava uobičajene muke preživljavanja. Nema udaranja panjeva da dobijete materijale za izradu, nema traženja hrane i vode – ako ste pametni, možete izbeći smrt od samog početka. To vam daje slobodu da se fokusirate na sve zabavne stvari: izgradnju besmisleno složenih kuća na drvetu, bockanje kanibala oštrim štapovima, i bežanje vrišteći iz mračnih pećina punih čudovišta za koje zaista niste bili spremni.
Deluje kontraintuitivno imati survival igru gde je preživljavanje zapravo prilično lako, ali ovaj kreativni izbor otvara prostor za širi fokus na istraživanje. Počinjete sa GPS-om punim primamljivih markera koje treba istražiti, što vas uskoro šalje širom ostrva. Možete brzo podići sklonište sa knjigom punom recepata za izgradnju, ili sakupljati hranu koristeći Kelvina, jednog od korisnih NPC saputnika koji mogu otići po ribu, čineći avanturu zadovoljstvom. Pravo je zadovoljstvo biti istraživač u ovom svetu. GPS će vas čak redovno voditi do lako dostupnih resursa za prikupljanje, i fokus je više na tome šta ćete raditi sa svim ovim plenom, a ne na borbi da dođete do onoga što vam je potrebno.
To ne znači da nema pretnje – ostrvo je puno čudnih, divljih, blatom prekrivenih kanibala i mutiranih pećinskih čudovišta. Ova stvorenja stvaraju pravi survival loop igre. Možete napraviti pristojno koplje od početka avanture, ali da biste dublje prodrli u svet, na kraju ćete morati da izradite bolje ofanzivne i defanzivne alate.

Možete se samo skrasiti gradeći masivne strukture sa svojim prijateljima, i to je baš zabavno. Ali u svetu ima mnogo čudnovatosti koje mole da ih istražite. Pronalaženje i istraživanje vaše prve pećine će otkriti čudnovatosti najvišeg reda – podzemne kancelarije, zaključana vrata sa muzikom iza njih, čudne izbrisane beleške…
Očigledno neću reći više o priči, ali ponekad se Sons of the Forest manje oseća kao survival igra, a više kao open world narativna igra gde sastavljate ono što možete i tumačite događaje najbolje što možete – ostati živ je samo sredstvo za cilj. Umirem da kažem više, ali takođe ne želim ništa da spojlujem jer postoji apsolutna radost u nekim trenucima.
Postoji lepa dvostruka dinamika u onome što se ovde nudi, jer ako želite samo da se smirite, možete – izgrađujući bazu i polako preuzimajući svoj mali deo ostrva. Ali želja za istraživanjem će preuzeti kontrolu u nekom trenutku. Ti mali GPS markeri, i pitanja koja vode ka njima, su jednostavno previše primamljiva. Postoji i gear gating element koji otvara hardcore elemente napretka kako počnete da istražujete. Na primer, naći ćete mrlje koje zahtevaju lopatu da ih iskopate, što izgleda jednostavno ali to je zaista ono što vas uvlači u drugu fazu igre…
Vidite, dobijanje lopate je velika stvar ovde, nešto što zahteva da prvo dobijete druge teško dostupne predmete samo da biste je dobili. Takođe će vas odvesti do otkrića ključnih kartica i vrata koja otključavaju, i postaviti vas na put ka onome što je u osnovi kraj igre. Narativno, barem, jer možete završiti priču i donekle dobiti odgovore, a zatim izabrati da napustite ili ostanete na ostrvu.

Ova kasna faza igre više ističe survival aspekt, jer bez pristojne opreme ćete se boriti da ostanete živi u nekim dubljim, mračnijim pećinama. Ove pećine mogu delovati kao prave tamnice dok rizikujete sve zalihe i resurse koje ste prikupili da biste prošli kroz njih i izašli na drugu stranu. Nagrade mogu biti vredne, sa „lore bombaba“ koje padaju dok otkrivate informacije, i vitalnim delovima opreme koji se dodaju vašem inventaru. Jednostavnost s kojom možete sakupiti zalihe ima smisla kada dostignete ovu tačku – manje se radi o svakodnevnom preživljavanju, a više o pripremi za opasne ekspedicije.
Takođe postoji snažan horor element u ovim istraživanjima. Posebno na početku kada imate samo plazma upaljač koji emituje jezivi ljubičasti sjaj. Kada ste u pećini i odsečeni od spoljnog sveta, odjednom ono što ste poneli sa sobom postaje neophodno – svaki tamni ćošak je pretnja za koju možda nemate pravu opremu.
Pitam se da li je Early Access izdanje bilo „safety net“ za developera Endnight Games kao i bilo šta drugo. Već postoji duboko zadovoljavajuća igra koja je doslovno survival igra puna intrige, opasnosti i iznenađenja.
Sumnjam da bi bilo koji dalji razvoj mogao ciljati na građevinski aspekt stvari gde postoji potencijal za proširenje. Počinjete sa solidnim setom stvari koje možete izgraditi ali je sve tu od samog početka tako da nema mnogo čemu da težite. Ali, iskreno, ovo je više moj pokušaj da shvatim kako se to može proširiti da bi izašlo iz Early Access-a. Radujem da saznam kako će se dalje odvijati.



