Kada sednem da pregledam neki naslov, trudim se da ostanem optimističan i istaknem neke pozitivne strane, posebno ako je reč o indie igri. Svet video igara može biti prilično nemilosrdan, tako da svaka indie igra koja uspe da se izvuče iz tog blata zaslužuje malo popustljivosti u slučaju nekih manjih bagova ili čudnosti. Sa ovim uvodom, moram reći da je nedavni survival horor naslov, Ship of Mist, pomalo haotičan.
Ali, pre nego što udemo u detalje, o čemu se igra zapravo radi? Smještena u budući svet sa naprednom AI, Ruoshui, naša protagonistkinja, je… agent ili lopov nekog opisa. Glas u njenom uhu (verovatno partner ili neka vrsta AI) joj govori da će uskoro postati bogati nakon što završe ovaj posao. Kao što se može očekivati od ove klasične postavke, stvari ne idu baš po planu. Infiltrirajući napredni kancelarijski kompleks, Ruoshui rešava nekoliko zagonetki i dobija željeni Dream Converter (ili Dream Jar?), da bi stvari krenule naopako.
Sada, čitajući prethodno, možda pomislite da zvuči prilično solidno sa nekim interesantnim idejama, zar ne? Pa, stvar je u tome da sam ovo sve uspeo da sakupim iz onog malo što igra sama nudi i iz stranice na Steamu. U stvarnosti, mi jednostavno upadamo u igru, pronalazimo pištolj i iznenada smo okruženi neprijateljima koje treba da pucamo. Ne šalim se, neprijatelji se pojavljuju između frejmova, što može biti pomalo šokantno (moguća igra reči namenjena).
Sam gameplay je veoma jednostavan: imate pištolj, sistem inventara u stilu Resident Evil 4 sa koferom, i ukusni sir koji će vas izlečiti od bilo kakvih povreda koje možete zadobiti tokom misije. Kako pobedjujete neprijatelje, oni ispuštaju resurse koje možete koristiti da nastavite dalje, a postoji čak i neka vrsta sistema za pravljenje, mada se koristi tačno jednom. Igra se iz perspektive prvog lica, i moraćete da koristite okolinu u svoju korist dok se borite protiv budućih strašila, jer ona mogu brzo da vam iscrpe skromne rezerve zdravlja.
Što se tiče neprijatelja, njihov dizajn je… raznovrstan. Krećući se od užasnih humanoidnih stvorenja sa strašnim čeljustima do velikih pauka i, iskreno, velociraptora, nikad ne znate šta da očekujete. Bez obzira na protivnika, njihova AI može biti pomalo… pa, glupa. Mogu iznenada da odlutaju nakon što vas jurili neko vreme, samo da bi odlučili da im ovo nije zabavno i potpuno nestali. Takođe mogu da padnu od jednog metka ili od dvadeset bez ikakvog smisla za ono što se promenilo, što čini borbu uglavnom zamornom.
Muzika i dizajn zvuka su podjednako loši, jer kvalitet glasovne glume može biti veoma različit. Glavni likovi su razumljivi, ali imaju prilično jak akcent koji može biti pomalo težak za razumevanje za neke. Same rečenice su takođe pomalo u suprotnosti sa svetom i događajima, sa Ruoshui koja izbacuje jednu liniju za drugom nakon što otkrije jedan horor za drugim. Dizajn zvuka je takođe svuda po mapi, sa pištoljem koji zvuči čudno prigušeno i neprijateljima koji ponavljaju iste zvuke… Kunem se da sam čuo Duolingo „tačno“ džingl barem nekoliko puta. Da ne pominjem licenciranu muziku koja verovatno nije legalno korišćena.
Ship of Mist deluje kao da je veoma nedovršena. Mehanike se uvode i zaboravljaju, pištolji i mačevi su svuda za pljačkanje, ali vam nikad ne treba ništa osim početnog oružja, a dosta interaktivnih predmeta u igri nije imalo prevode. Da je ovo školski projekat napravljen u ograničenom vremenu i ponuđen besplatno, mislim da bih bio više očaran nego išta drugo, jer je osnovna koncepcija zabavna, a sam gameplay nije loš, po sebi. Međutim, pošto je ovo zvanično izdanje i prodaje se za pravi novac, ne mogu da preporučim igru ni na koji način.
Sa sat-dva sadržaja, obmanjujućim marketingom i opštim osećajem nedovršenosti, Ship of Mist jednostavno nije bio nešto vredno pažnje. Poslednji ekser u sanduku? Nisam mogao ni da sačuvam svoju igru, što znači da sam morao da počnem ispočetka svaki put kada bih umro. Svaki. Put. Možda preskočite ovu igru.