Podignite ruku ako ste ikada kao dete želeli da budete paleontolog. Samo napred i podignite je, u redu je. Mnoga deca (i odrasli) razvijaju čudnu fascinaciju dinosaurusima; nešto što je Jurassic Park svakako podstakao. Problem je u tome što je paleontologija neverovatno konkurentna oblast u koju je teško ući, tako da je ideja o simulatoru koji vam omogućava da ostvarite taj san svakako veoma privlačna. Uz našu emocionalnu podršku Orthoceras fosila u ruci, iskoristili smo priliku da isprobamo Dinosaur Fossil Hunter.
Kada započnete vaše eskapade, ton se odmah postavlјa muzikom koja podseća na stare avanturističke filmove i lјupkim naratorom. Vodi vas kroz interaktivni uvod dok vam se priča priča o glavnom liku i kako je od njegove lјubavi prema dinosaurusima iz detinjstva prešao u polјe paleontologije. Izvlačenje dino-a po brojevima bilo je prilično veliki vrhunac i kada nam je na pamet pala pomisao da zamolimo mamu da ga stavi u frižider, pojavilo se Steam dostignuće „Tata nacrtao sam dinoa“ koje je u to vreme bilo prilično smešno.
Nažalost, kada se ovo završilo, počinje da ide sve nizbrdo. Bilo je više objašnjenja kako da sastavite drvene dinosauruse nego za bilo koju stvarnu mehaniku igre. Malo je toga što bi vas uputilo u pravom smeru i često ste ostavlјeni da lutate dok to konačno ne shvatite.
Kretanje po mestima iskopavanja može da bude prilično bolno jer se često zaglavite, zakopate ispod drugih stena dok kopate ili se borite da se vratite i izađete iz rupe koju ste iskopali. Ne postaje mnogo bolјe kada uđete u auto jer ga je teško kontrolisati i udaranje u najbliži jarak jednostavno ne može da bude dobro za fosile pozadi. Seckanje oborenog drveća i velikih stena koje blokiraju put nije nužno loša osobina, ali se čini kao dopunjujući sadržaj koji je uglavnom nepotreban.
Dizajn okruženja je pomalo dosadan; izgleda da nije bilo mnogo pažnje ili razmišlјanja uloženog u stvaranje iskopanih lokacija ili muzeja, ali to je donekle nadoknađeno u drugim oblastima. Biti u pratnji orkestralne muzike dok gledate na pejzaž to svakako unapređuje. Iako nedostaje određeni sjaj, grafika je prilično lepa i više teži realizmu.
Kada „bezbedno“ transportujete fosile nazad u muzej, možete da ih očistite! Naravno, čišćenje nije najzabavnija aktivnost na svetu, ali nekako kada to radite u igricama (naročito sa kostima dinosaurusa) je mnogo zabavnije. Imajući to u vidu, verovatno ćemo imati noćne more da pokušavamo da očistim sitne kosti i očajnički lebdimo preko njih četkom. Kunemo se da vam je potreban bolјi cilј za one zaista male nego u većini FPS igrica. Postoji mali prozor za zumiranje koji vam omogućava da bolјe vidite, ali je prilično neprijatan za korišćenje. Možda bi bilo bolјe da možete da se fokusirate na kosti pojedinačno, a ne da sve nespretno vise u vazduhu, u redovima.
Ipak, vredi proći kroz pripremni proces kada konačno sastavite Tyrannosaurus rex-a. Pravlјenje skeleta je veoma zabavno, iako smo sedeli i želeli da postoji prečica za automatsko preuzimanje sledeće kosti. Kada ga sastavite, možete da napravite izložbu u kojoj će biti izložen. Odabir terena, vegetacije i stena koje ćete koristiti omogućava vam da pustite vašeg unutrašnjeg dizajnera iz doba krede.
Kontrole kamere su neintuitivne i na njih je teško naviknuti se, posebno dok vozite automobil do i od mesta iskopavanja. Iako su neki aspekti dizajna igre frustrirajući, lepo je videti da Dinosaur Fossil Hunter ima opciju da promeni font u osnovniju/običniju verziju (za razliku od originalnog rukopisa) što je odlično za pristupačnost.
Vizuelno privlačna igra sa neverovatnim osnovnim konceptom, ali je nažalost prilično frustrirajuća za igranje. Uopšteno gledano, čini se da je naglasak na kvantitetu nad kvalitetom – sa puno dodatnog sadržaja koji zapravo nema mnogo veze sa svrhom naslova. Srećom, u najnovijim beleškama o patch-u, programeri Piramid Games su rekli da planiraju da pobolјšaju stvari u budućim ažuriranjima, tako da još uvek postoji nada.