Nekada se činilo da sve može da se pretvori u subotnji jutarnji crtani film. Dok su Teenage Mutant Ninja Turtles postale fenomen pop kulture koji je narastao daleko izvan njegovih korena iz stripova, postoji mnogo drugih primera koji su izbledeli s vremenom, kao što je animirana horor zabava poput Mummies Alive. Uđite u B.A.T.S. Bloodsucker Anti-Terror Squad od veterana animacije Yoram Benz-a i Matt Schwartz-a: potencijalni fanovi horor crtanih filmova za koje bi smo želeli da smo tu dok su odrastali.
B.A.T.S. Bloodsucker Anti-Terror Squad fokusira se na tim super-moćnih vampira koji spašava svet, koji se bore protiv zle terorističke organizacije STING. Tim od pet osoba, predvođen grofom Bloodvayne-om, mora da prođe pet nivoa da bi pokušao da pobedi zlog Scorpion Supreme-a i da na tom putu popije strašno mnogo krvi. Uokviren kao vraćanje side-scrolling platformerima iz 1990-ih, B.A.T.S. spaja priču o G.I. Joe-u sa varijantom Rolling Thunder-a napunjenom kofeinom.
Ipak, više od čistog omaža, B.A.T.S. ima malo zalogaja za to. Igra deluje kao bastardizacija dečijih crtanih filmova i pratećih video igrica iz 1980-ih i 1990-ih, upotpunjena grubim humorom, nepoštenim trenucima i redovnim namigivanjima publici da je ne shvati previše ozbiljno. Čak i njegova struktura podseća na stare igre, pri čemu igrač spašava novog člana tima na kraju svakog nivoa u potezu koji podseća na potcenjenu Bucky O’Hare NES igru.
Ti likovi takođe imaju mnogo šarma, a nekoliko njih radi kao mešavina postojećih vampira iz pop kulture kao što su Dracula, Nosferatu i Blade. Svaki od njih se igra na malo drugačiji način, sa tri borca iz bliske borbe sa pojedinačnim pojačanjima, jednim mačem i jednim strelcem iz daljine. Svi likovi imaju napred nazad sa stalno besnim Scorpion Supreme-om, što doprinosi otkačenom humoru igre.
B.A.T.S. može da izgleda baš kao 16-bitni platformer, ali njegova igra je malo modernija. Igra je izuzetno brza sa naglaskom na tekuću borbu i brzinu, osećajući se bliže naslovima kao što je Not A Hero nego klasičnim side-scroller-ima, sa fokusom na pamćenje i ubistvo jednim pogotkom nalik Hotline Miami-u. To takođe nije jedina sličnost, pošto B.A.T.S. takođe ima kante krvi i snažan zvučni zapis, iako sa mnogo svetlijim tonom od Dennaton Games naslova.
Nažalost, postoji nekoliko problema koji usporavaju B.A.T.S. uprkos njegovoj potrebi za brzinom. Sakuplјanje kapi krvi je od suštinskog značaja i za zdravlјe i za pojačanja, ali oni ne padaju odmah kada je neprijatelј ubijen, što znači da će igrač morati da sačeka dok se pravilno ne izrodi – što znači da gubi fluidnost ili da se zavisi od dragocenih sekundi u opasnoj oblasti. U međuvremenu, neki likovi čine igru previše neprijatnom za udobnost, kao što je Rick Ghastley koji puca iz puške i koji treba da stoji mirno da bi pucao i ponovo je napunio.
Postojao je i jedan ozbiljan tehnički problem koji je usporio napredak. Čini se da određene faze u okviru trećeg nivoa izazivaju pad igre na Nintendo Switch-u, što znači da se napredak vraća na početak nivoa u celini. Nejasno je da li je ovo širi problem, i to nije bila najgora greška u video igrici, pošto je nakon nekoliko pokušaja nivo na kraju mogao da bude završen, ali je ipak bilo frustrirajuće što morate redovno ponovo da restartujete igru.
Kao takav B.A.T.S. je pomalo mešavina. Njena prezentacija je fantastična, sa dobro osmišljenim radnjama duhova i jakim smislom za humor, a kada igra teče brzinom koja joj je potrebna, to je strašno zabavno za kratko vreme. Međutim, ti nezgodni izbori dizajna i teži tehnički problemi ga sprečavaju da dostigne njegov puni potencijal.