Više od većine, horor žanr pati od ponavlјanih pogleda. Ništa ne može da se uporedi sa gledanjem zastrašujućeg filma po prvi put, ne znajući odakle dolazi sledeće zastrašivanje. Nepoznato je ono što stvara napetost i drži vas na ivici vašeg sedišta. Pregledavanje horor filma omogućava vam da zavirite iza zavese, dajući vam nepokoleblјivo znanje koje ublažava iskustvo. Uđite u Supermassive Games (one su slavne po Until Dawn) sa prvom od njihovih Dark Pictures Anthology, Man of Medan. Nјihov cilј je da naprave ponovo igrajuće horor naslove angažujući i nagrađujući. Ali kako postići ovaj naizgled nemoguć zadatak?
Za veterane Until Dawn način na koji se igra Man of Medan će biti jezivo poznat. Grupa mladih pojedinaca zaglavila se u užasnoj situaciji koja postaje užasnija kako se razotkriva misteriozni zaplet. Mešavina istraživanja, odluka i događaja koji se brzo odvijaju pokriva lavovski deo igrivosti. Fokus se ponovo stavlјa na odnose karaktera i važnost vaših odluka, a neke su pitanje života i smrti.
Kao i kod Until Dawn, na sve strane postoje saveti koji pomažu u donošenju vaše odluke. Titularne Dark Pictures prikazuju predosećaje o budućim ritmovima priče koji bi se mogli dogoditi. Bearings sada zamenjuju Butterfly Effects u smislu klјučnih odluka koje donesete utičući na ishode u budućnosti. Ishod ovih upozorenja osećao se manje izvesnim u Man of Medan-u, i to je samo dodatno probudilo našu radoznalost. Ovde nema kategorizacije Predosećanja, tako da ne možete razlikujete dobar ili loš rezultat. Priznaćemo da nas je prevarila kombinacija Bearings i Premonitions koji su nehotice ubili celu našu zabavu na našem prvom igranju. Igra nas je nahranila vrlo pametnim nizom linija koje su nas vodile u potpuno pogrešnom pravcu. I znate šta, bilo je neverovatno zadovolјavajuće.
U Man of Medan-u nestale su prohladne planine Until Dawn, zamenjene umesto sa brilјantnim dubinama i tajanstvenim teretnjakom sa uznemirujućom prošlošću. Neupoznavanje ovih misterija biće od suštinske važnosti ako želite da ikada više vidite suvu zemlјu. Izbor tamnog broda za istraživanje stvara napetost na sličan način kao Layers of Fear 2. Uski hodnici ograničavaju vaše vidno polјe i stvaraju neodolјiv osećaj klaustrofobije. Fiksni uglovi kamere i tamno i turobno metalno nameštanje stvaraju prirodnu neprijatnost. Resident Evil-stile sistem pokreta usporava istraživanje, ograničavajući vašu slobodu na pravi način da vas zadrži na ivici. I mrtva tela rasuta po mestu ne pomažu takođe.
Ali drugačiji lokalitet samo grebe po površini onoga što Man of Medan čini zaista drugačijim od onoga što smo videli drugde. Tradicionalno u naslovima vođenim sa narativom, iskustvo igrača razvija se vremenom. Postoji postepeni krešendo ritmova priče koji kulminira u klimaktivnom otkrivanju. To stvara zadovolјavajući kraj postupaka, ali da bi funkcionisalo, potrebna je prilično linearna priča. Određene stvari moraju da se vide ili iskuse i određenim redosledom ispričaju kako bi se ispričala predviđena priča. Man of Medan odlučuje da baci taj pravilnik kroz najbliži otvor. Ovde se veliko otkriće može sklopiti zajedno ranije – možda dve trećine kroz priču. Sve praznine popunjavaju se ekspozicijom preostalih likova. Tada shvatate da to nije priča koju Supermassive Games žele da vam ispričaju, već ona koja sami kreirate. Sablasno podešavanje je skoro sekundarno za vaše jedinstveno iskustvo, a iz tog vrlo specifičnog smera slede sve ostale teme igre.
Prvo, izbori koje donesete mogu da imaju veliku razliku u ishodu događaja. A zapravo mislimo na pakao puno više od života ili smrti glumačke ekipe. Naravno, životi lebde u ravnoteži, ali ono što je impresivnije jesu šireće narativne grane koje su ovde u igri. Ako donesete određene odluke, mogu da se propuste čitavi delovi igranja između likova. I ne samo to, već različiti likovi takođe mogu da učestvuju u određenim događajima u zavisnosti od vašeg izbora. Postoje takođe vrlo različite scene trećeg čina, zavisno od toga ko je živ dok se vaša priča bliži kraju. Sve ovo nadovezuje se na naracijom vođen naslov koji može da priča različite priče svaki put kada igrate. Isprobali smo tri glavna načina i odigrali priču od početka do kraja u svakom. Doživeli smo jedinstvene scene i interakcije u sve tri. Čudno je da, iako ima scenario, Man of Medan uspeva da postane igra tipa „vodeni hladnjak“ u kojoj će lјudi moći da razgovaraju o onome što im se dogodilo u poslednjem tekstu, čak i upoređuju beleške.
Druga glavna razlika je usredsređenost na više igračkih mesta i, što je još važnije, na različite načine igranja. Pored standardnog režima za jednog igrača, postoje dva načina za više igrača: Shared Story i Movie Night. Shared Story je online, gde vi i prijatelј preuzimate kontrolu nad različitim likovima tokom scena u priči. Neke scene se igraju istovremeno i propuštate radnju koju drugi igrač ima, pa tako propuštate i deliće priče. Dakle, Shared Story je bolјi nakon što ste je kroz igru igrali u drugom modu. Bar tada razumete glavne otkucaje i premise. Takođe iz nekog razloga, ovaj mod vam ne dozvolјava da vidite u Bearings, Premonitions ili statuse veza nijednog od likova. Naravno, različiti online igrači možda su otklјučali različite tajne, ali čini se besramno da neko ko je igrao slepo (kao što je bio naš prijatelј) uopšte nije imao pojma kako ta mehanike uopšte postoje. Tek kada ih igraju sami ili u Movie Night modu, ovaj novi talas informacija postaće očigledan.
Movie Night je lokalni multiplayer na kojem vas petorica delite likove sa kojima igrate. Delite jedan gamepad i preuzimate kontrolu kada je vaš lik na ekranu. Ovaj mod je malo bolјe iskustvo od Shared Story-a jer vidite čitavu priču, a raspada se samo ako morate da zamenite kontroler. Film Night je mnogo bolјe odigrati na slepo kao prvo igranje, jer svi zajedno možete da doživite misteriju. Ako ništa drugo, viška znanja je prokletstvo u ovim situacijama. Jedan primetan zahvat je da deo tutorijala na početku igra samo jedan lik. To znači da se do četvoro pridošlica moglo da bori sa njihovih prvih nekoliko vremenski ograničenih QTE-ova što je imalo za rezultat nenamerne ishode.
Man of Medan kraći je od Until Dawn; potrebno je odvojiti od tri do pet sati, u zavisnosti od vašeg izbora moda. A ta je dužina baš prava ako se uzme u obzir da je akcenat na ponavlјanju. Ali ti se časovii osećaju usko u pričama, sa malo punjenja. Većinu tog vremena ste uklјučeni u to vreme trajanja, neprestano utičući na budućnost priče. Na standardnom PS4 postoje primetno lagani periodi za vreme među scena, posebno kada je na ekranu puno likova. Tako rečeno, njihova učestalost znači da oni ne ometaju celokupno iskustvo. I što je još važnije, ovi trenuci nikada ne ometaju QTE ili neki drugi zaplet kritičan trenutak, koji je protekao bez problema.
Poređenja Until Dawn su bila neizbežna sa Man of Medan i potpuno opravdana. Brojna zapažanja koja smo izneli između ove dva nisu slučajna. Na mnoge načine se Medan oseća prijatno poznatim hitom iz 2015. godine, ali tada uzdiže premisu daleko više od onoga što smo prihvatili da naslov horora može da bude. Curator koji tka vaše priče je izvrstan pripovjdač sa dobro izvedenim provokativnim rečenicama koje izazivaju misao. On često služi da pojača različita iskustva sa kojima možete da se susretnete i njegovo uklјučivanje u buduće naslove je dobrodošlo. Zastrašivanja ne traju na budućim igrama, i nikada neće, ali vaše iskustvo užasa sigurno jeste. Pretraživanje različitih scena i tajni u mnogim odlukama koje možete da donesete je pola zabave, a shvatanje različitih iskustava koje možete da imate u različitim modovima čini da se Man of Medan oseća kao nešto skoro novo. I kao prva u nizu igara koja nudi novi pravac, savršeno postavlјa njen zastoj, podstičući naš apetit za onim što će tek doći.