Kao i svaka druga strateška igra zasnovana na potezu, vreme staje u Phantom Brigade dok izdajete naređenja. Ogromni piloti robota strpljivo i neograničeno čekaju da stavite njihove komande u red na vremenskoj liniji od pet sekundi, sablasnu sliku njihovih budućih poteza iscrtanu na mapi za referencu. Ključna razlika je u tome što kada kliknete na dugme „izvrši“, igra se tada prebacuje u realno vreme, a svaka akcija se dešava odjednom – ne samo da se vaš tim kreće istovremeno, već i neprijatelj.
Za pet sekundi, bojno polje je potpuni haos, zadivljujući nalet projektila i eksplozija i srušene zgrade uhvaćene u metalnom pokolju. Zatim, periodično, dok raketa ili laser vise u vazduhu, vreme ponovo staje da biste izdali sledeću rundu naređenja. Phantom Brigade (Brace Yourself Games) je serija intenzivnih akcija od po pet sekundi koji, iako nisu uvek intuitivni, retko ne uspevaju da očaraju.
Vaš tim je mali, gerilska udarna snaga usred invazije neke bezimene neprijateljske zemlje. Dok koračate po karti sveta u svojoj mobilnoj bazi, tražeći neprijateljske patrole, konvoje i baze za napad, otkrićete da neprijatelj uvek ima više oružja i više vojnika od vas. Ono što nemaju je tehnologija predviđanja koja vam daje prednost, prikazujući njihove buduće akcije na mapi.
Borba u Phantom Brigade je stoga besprekorno stanje neprestanog protivnapada, gde se šetate napred-nazad po vremenskoj crti kako biste videli staze kojima će ići neprijateljske jedinice i koju će od vaših jedinica ciljati, tako da možete reagirati u skladu s tim. Phantom Brigade postiže jedinstvenu ravnotežu, u kojoj se osećate svemoćno, a opet prepušteni na milost i nemilost složenim sistemima koji simuliraju svaki potez svake bitke.
U svakom trenutku se mnogo toga dešava. Možete, na primer, videti kako se laserski nišan neprijateljskog mecha spustio na vašeg ranjivog snajperistu. Kao odgovor, možete poslati drugog, snažnijeg kolegu na liniju vatre, mašući štitom u poslednjem trenutku da odbije hitac. Ili, ako je udaljenost dovoljno kratka, možete poslati tog čvrstog saveznika u direktan sudar s neprijateljskim strelcem, što je bolje da udarite njihovu šasiju zamahom štita. Takođe možete ostaviti mech unutar jednog inča od potpunog uništenja kako biste osigurali bolje spašavanje. Ali taj isti mech bi mogao dobiti nekoliko završnih pogodaka pre nego što se borba završi.
I šta god na kraju uradite, možete to ponovo gledati tokom sledeće faze planiranja, ponavljajući prethodni interval od pet sekundi da biste proučili detalje, pauzirajući i premotavajući unazad da biste pomno pogledali točkove koje ste nakratko pustili u pokret. Podseća na sisteme rekapitulacije nakon smrti ili pobede u drugim igrama poput Ape Out ili Super Meat Boy, koji kontekstualiziraju vaše radnje u retrospektivi prikazujući ih iz ptičje perspektive, osim u Phantom Brigade, rekapitulacije se događaju na svakom koraku. Oni su stalna vizuelna nagrada za vašu mukotrpnu koreografiju.
Igrajući Phantom Brigade, podsetili smo se na Frozen Synapse iz 2011. godine, koji je sadržao sličan hibrid mehanike u stvarnom vremenu i pokretne mehanike. Ali ta igra se odigrala u elegantnom, kompjuterizovanom okruženju, gde ste tačno znali kakav će biti ishod vaših akcija. U Phantom Brigade morate se nositi s neurednom neizvesnošću rata na svakom koraku. Kada ciljate na neprijateljskog mecha, ne znate koji deo ćete pogoditi niti koliko štete ćete napraviti. Možete pokušati da postavite svoj mech pod uglovima koji dozvoljavaju samo jednom neprijateljskom delu da apsorbuje udarac, ali čak i tada — ishodi su nepredvidivi. Svaki projektil leti pojedinačno prema svojoj meti, tako da dok će neki pogoditi svoj cilj, listanje kroz reprizu će pokazati drugima da su promašili, ili da se sudare sa okolinom ili drugim mech-ovima.
Često smo uživali u ovoj nepreciznosti. Zahteva određeni stepen predanja ovim ogromnim mašinama i prihvatanje da se one ne mogu glatko podesiti prema vašoj volji. Užasan haos u Phantom Brigade je ono što ovu igru čini posebnom. Igra koristi svu privlačnost džinovskih robota, dajući tako osećaj težine i taktilnosti vašim jedinicama čak i iz sveznajuće sveobuhvatne perspektive. Igra funkcioniše sa ograničenim skupom opcija – možete planirati, podešavati i petljati, ali na kraju morate čekati i videti šta će se desiti. Iako imate božanstvenu sposobnost da vidite pet sekundi u budućnost, to znanje vas može odvesti samo tako daleko; ostalo je, u izvesnom smislu, na pilotima i svim simuliranim sistemima na delu.
Šteta je sto se programeri iz Brace Yourself Games-a često bore da prenesu zamršenosti Phantom Brigade, posebno izvan bitke. Korisnički sistem je puno malih prepreka i čudnih previda koji počinju da ozbiljno smetaju što duže igrate. Ekran inventara, na primer, vam omogućava da uporedite statistiku samo sa predmetom koji ste opremili. Ne postoji jednostavan način da, recimo, sortirate svoje neopremljene komponente ruke kako biste otkrili koje je najbolje ukloniti za delove, posebno kada su sva imena tako slična. Spašavanje je posebno potpuno nagađanje, bez načina da se referenciraju delovi koje već imate. I iako postoji niz korisnih saveta, oni su nedosledni i nejasno organizovani — ovo je igra koja će imati velike koristi od neke vrste Wiki zajednice, jer još uvek ne znamo šta neke od ikona znače ili koliko su određene statistike u interakciji.
Čak i usred bitke, neki ključni detalji bizarno skriveni. Zašto, na primer, ne bi smo poželeli da odmah vidimo neprijateljsku opremu kada gađaju naše mech-ove? Zašto prvo moramo odabrati neprijateljsku jedinicu, a zatim preći mišem preko zasivljenog simbola „napad“ da bi konačno videli skočni prozor s oružjem i njegov učinkovit domet? Neki simboli su previše bledi da bi se u potpunosti raščlanili.
Dolazak nove opreme može biti spor i to vas nikada neće podstaći da eksperimentišete s novim punjenjem jer vam nijedan od sukoba ne govori unapred s kakvim ćete se oružjem susresti. Osim pregršt misija hit-and-run, malo je razloga da se odmaknete od strategije koja funkcioniše, posebno kada je sva oprema tako teška za raščlanjivanje.
Mogli bi oprostiti ovim nedostacima korisničkog interfejsa da su doprineli kohezivnom tematskom stilu. Kompleksni interfejs usmerava svoje hrpe informacija u prekrasno zamršeno korisničko iskustvo kokpita. S druge strane, klizni sivi meniji u Phantom Brigade su bljutavi i nejasni. Ogoljena priča i okruženje, sa njihovim anonimnim plavim i crvenim frakcijama, mogli bi proći. Jedinstveni komandni sistem igre uspeva da uhvati ono što je tako suštinski zadivljujuće u vezi sa ogromnim, nestalnim robotima koji se bore protiv drugih džinovskih, nestalnih robota – ali okolnom okviru nedostaje ista prefinjenost i jasnoća svrhe.