Svet je zaista ušao u Great Pirate Era sada kada je ‘One Piece: World Seeker’ konačno uplovio u luku pun blaga. Cela Straw Hat posada je tu da vas odvede na putovanje kroz Prison Island gde ćete igrati kao Luffy, koji će, naravno, biti uvučen u misterioznu okupaciju ostrva na čelu sa Warden Isaac, i pobunu protiv te okupacije koju će predvoditi mlada devojka po imenu Jeanne. Oba lika su osmišljena od strane kreatora serije Eiichiro Oda, koji je takođe nadgledao priču igre, te je ujedno dao i pečat odobravanja koji će fanovi serijala osetiti tokom svoje avanture. Proletećete kao Gum-Gum raketa kroz Prison Island, pomažući njenim politički polarizovanim građanima i boreći se sa rivalskim piratima pre nego što se na trenutak odmorite i počnete da smarate Sanji-ja da vam da hranu. Uprkos nekim blagim grčevima u vezi kontrola, šarmantan opis likova, intrigantan zaplet i vizije koje izazivaju divljenje čine „World Seeker“ suštinskim „One Piece“ iskustvom za fanove i odličnom prilikom za uvođenje početnika u ovaj svet.
Priča počinje sa propalom pljačkom u Sky Prison koja hitro šalje Luffyja na Prison Island, gde upoznaje Jeanne, pre nego što se okupi i ostatak Straw Hats posade. Kao neko ko je tek nedavno počeo da se udubljuje u „One Piece“, bilo nam je prilično lako da zavolimo likove koje još nismo upoznali, a još lakše da nastavimo da volimo one koje već znamo. Svi su tako zabavni i harizmatični, ali definitivno se nećete dovoljno družiti sa njima. Uvek smo se radovli tome da vidimo s kim ćemo provesti vreme u svojoj sledećoj misiji, a lični favorit nam je Brook, perverzni kostur. Kada se zaplet igre zahukće, stvari se kreću solidnim tempom sa zdravom dozom klišea i nekim zaista zanimljivim zaokretima, iako bi inserti definitivno mogli da imaju više glasovne glume, umesto da likovi prosto stoje i gledaju jedni druge. Sve ovo je naglašeno karma sistemom koji prati vaš odnos sa svakim likom i frakcijom koju igra predstavlja, koja obećava „posebnu scenu“ ako ispunite određene zahteve unutar nje. Neki likovi nude čak i specijalne mehanike, od kojih je jedan „Explore Requests“, gde možete poslati likove da sakupljaju resurse. Rezultati će se razlikovati u zavisnosti od kvaliteta ručka sa kojim ih pošaljete u potragu, što znači da ćete morati da prikupite različite recepte kojima ćete uposliti Sanjija.
Uprkos svom neprivlačnom imenu, Prison Island je apsolutno prelep, sa bujnim zelenilom u gotovo svakom kadru, naglašeno neprestano čistim plavim nebom i kristalnim formacijama koje izbijaju iz Zemlje. Mada, ostrvo bi definitivno moglo da bude malo življe – glavni grad ostrva je prilično mrtav sa samo nekolicinom NPC-a koji stoje mirno ili se šetkaju napred-nazad, a nema ni puno divljeg života osim pokojeg leptira. Ovo je loše za raznovrsna okruženja igre i zanimljiv dizajn likova. Međutim, ono što je ovde je veoma impresivno, sa detaljnom mahovinom koja se penje po stranama zgrada, drvećem koje se nežno njiše na otvorenom, i monolitnim vojnim zgradama koje se naziru u daljini. Ostrvo definitivno ima svoj identitet, ali bi mu svakako koristilo da se to malo bolje prikaže.
Kada prvi put steknete kontrolu nad Luffiyjem, možda ćete uočiti da su neke kontrole malo neprikladne, naročito u borbi. Ovo je bio naš glavni problem sa „World Seeker“ – s obzirom na to koliko je Luffyjevo telo rastegljivo i fluidno, kontrolisanje ovog lika treba to i da odražava, iako ponekad ono što deluje kao odlaganje dugmeta smeta tome i sruši svaki tok ili zamah koji ste možda imali. Dok otključavate nove borbene i prelazne mehanizme kroz stablo veština, na posletku ćete doći do trenutka kada se sve kockice sklope pa ćete leteti preko ostrva, uglavnom neometano, ali to ne bi trebalo da traje onoliko dugo koliko je to slučaj. Pomalo nespretna kamera takođe ne pomaže, jer ćete često morati bukvalno da gurate kameru u Luffyja da bi se protegao do nekih viših tačaka. Postoji tu i još nekoliko drugih problema kao što je potreba da se akcioni taster drži duže nego što je to zaista neophodno, kao i bizarni fokus na šunjanju u nekim odeljcima koji nisu u potpunosti najjasniji, ali ništa što nas je nateralo da u besu bacimo svoj kontroler ili da pišemo besne komentare na subreddit-u.
Da se na trenutak vratimo nazad na borbu – iako mu nedostaje tok igara kao što su „Batman“ ili „Bayonetta“, Luffy i dalje ima prilično raznovrstan arsenal za uništavanje pirata u svom malom telu. Imate dva različita načina napada – jedan je za brže udarce i stealth delove, a drugi je bolji za zadavanje većih udaraca snažnijim neprijateljima i kontrolisanje mase. Tu je i napad na daljinu koji vam omogućava da na zahtev zadajete udarce pesnicama sa veće udaljenosti, pri čemu ovi udarci pesnicama u lice dovode do kritičnih udaraca koji se završavaju zadovoljavajućim zvukom pucnja. Luffy takođe ima i Gear Fourth režim u koji on može da se prebaci posle određene tačke u priči, što zahteva od igrača da popune merač napetosti pre nego što ga aktiviraju, ali neće biti u mogućnosti da ga popune neko vreme nakon što se režim istroši. U toku svega toga ćete otključati neke prilično sjajne sposobnosti i moraćete da ih koristite mudro da biste preživeli, naročito u boss bitkama protiv pirata iz galerije odmetnika serijala koji dolaze u posetu Prison Island-u. Mnoge od ovih bitki ostaju relativno jednostavne i često bivaju završene pre nego što zaista i počnu, ali se razlikuju dovoljno da bi ostale zanimljive. Osim toga, neprijatelji bi ipak mogli da budu malo raznovrsniji, pošto ćete se boriti protiv istih marinaca i pirata tokom velikog dela igre.
Ima mnogo toga da uradi i izvan glavne priče u „World Seeker“. Kao prva igra otvorenog sveta u serijalu, ona sadrži pregršt sporednih misija s kojima se treba izboriti, kao i poseban režim nazvan Free Play gde možete vežbati svoje borbene veštine. Kada se nađete na Thousand Sunny, možete da pravite novu opremu kako biste poboljšali svoje statistike, kao i odela za letenje unaokolo i pokazivanje svog osećaja za stil na celom ostrvu, ili se možete samo družiti i razgovarati sa svojom posadom ukoliko želite da provedete malo više vremena s njima. Tu je i Tone Dial u meniju pauze gde možete da izaberete koju od originalnih numera igre želite da slušate, a sve ih je napisao Kohei Tanaka koji aranžira muziku za anime kao i Shiro Hamaguchi.
Na kraju krajeva, ‘One Piece: World Seeker’ predstavlja super zabavnu igru koja opravdava ikonsku franšizu i služi kao zadivljujuće i sjajno samostalno iskustvo. Sada više nego ikad, želimo da zaronimo u neverovatno duge priče ovog serijala i da vidimo šta su to još Straw Hats radili u zadnje dve decenije, kao i šta ih je to dovelo tamo gde su u ovom naslovu. Nedostatke igre je lako prevideti zahvaljujući predivnom okruženju, zadivljujućoj muzici, privlačnoj priči i krajnje dopadljivim likovima. Toplo preporučujemo ovaj naslov obožavateljima ovog serijala, znatiželjnim pridošlicama i piratskim entuzijastima svuda.
Zahvaljujemo se firmi ComputerLand na ustupljenom promo kodu za igru.