Evo nas, spremni smo da dočekamo „NieR: Automata Game of YoRHa Edition“, proširenu sveobuhvatnu verziju igre iz 2017. godine, drzak i kritikovan nastavak igre koju igra nekoliko alarmantnih likova. Prvobitna „NieR“ igra isprva je izgledala kao prilično jednostavna akciona avantura iz trećeg lica, ali se ubrzo preobrazila i pretvorila u papazjaniju, hibrid koji je fokusiran na narativ i koji je promenio pravila i očekivanja ovog žanra, stvarajući iskustvo koje je bilo onoliko neuravnoteženo koliko je bilo zadivljujuće.
„NieR: Automata“ ne zahteva poznavanje originalne igre, van kapaciteta i apetita za neočekivanim. Koristeći tehnike pripovedanja, motive i trope iz anime, eksperimentalnih sci-fi, avangardih filmova, i brojnih drugih izvora, u „NieR: Automata“ prednjače neke osnovne akcije pre nego što igra polako odmota svoj crveni tepih otvorenog sveta u kojem se možete osloboditi. Igrači kontrolišu 2B, android vojnika u stalnom sukobu sa AI mašinama na strani ljudi. Njen hrabri pratilac 9S obično deluje kao drug spreman za borbu, i njih dvoje istražuju post-apokaliptičnu (pa ipak čudno spokojnu) planetu dok obavljaju misije za YoRHa, poslednju ispostavu čovečanstva koja kruži oko njihove oštećene planete.
Vidite, priča u „NieR: Automata“ jednostavno odbija da bude obuzeta običnim smrtnicima. Razlog za to je da, u svom nepromišljenom napuštanju, nastoji da ispriča intimnu, dramatičnu i urnebesnu stranu, prilagođavajući slojeve svog pripovedanja koje ima teksturu pre nego što ih spoji, jedan iznad drugog. Dok brojni detalji izgledaju kao proizvoljna besmislica i kao da nema sekvenciranja – zašto bi ljudski pobunjenik veselo sam sebi dodelio ime „Jackass?“ – igrači koji dovoljno dugo i marljivo grebu oslikanu površinu otkriće bezbroj užitaka. Neki od njih mogu biti slatki i dragi, ili čak smešni, obično zahvaljujući neprestanom lutanju drhtavih, čudnovatih mašina. A onda, u drugim trenucima, javlja se čudnovatost, poput susreta koji otkriva desetine mašina koje se pretvaraju da imaju međusobne seksualne odnose u pogrešnom pokušaju da shvate proces začeća i rođenja, ili da se samounište i zastraše same sebe po nalogu ludačkog fanatika.
Postoji neka očigledna religiozna ikonografija i teme koje su duboko uvučene u zrno naracije, ali tamo gde bi ovi zapisi mogli postati nezgrapni ili preterani, „NieR: Automata“ uspeva da ih nadmaši sa gotovo neprilagođenom iskrenošću. Dakle, iako simbolizam deluje potpuno namerno, likovi nisu jednostavne šifre koje hrane meta-narativ, a mutirajući zaplet funkcioniše na više nivoa čije rešavanje i razvrstavanje predstavlja pravo zadovoljstvo.
Overworld u „NiER: Automata“ je u početku prilično zastrašujuć, i dok se neke opcije za brzo putovanje pojavljuju tek na kraju, to je ogroman, uglavnom prazan prostor koji zahteva stalno vraćanje unazad; ovo je jedan od nekoliko načina na koji je ova igra neverovatno slična originalu. Borbeni vokabular je otvoren za eksperimentisanje, sa jedinstvenim sistemom za otvaranje čipova koji može da pruži pojačanja i druge efekte, a ulaganje malo vremena u njegovo otkrivanje verovatno će rezultirati snažnim OP opterećenjem koje će nositi igrače kroz većinu situacija. Osim toga, aktuelna akcija nije najvećeg kalibra i počinje da bledi u određenim delovima igre. Nekako, igra je i kompleksna i jednostavna kako igrač preferira, ali postoji barem prilično veliki put nadogradnje na koje možete potrošiti valutu i resurse, što znači da vaš izbor da se borite protiv stotina mobova koji ponovo oživaljavaju nije u potpunosti uzaludan.
Vizuelno, „NieR: Automata“ ima čist, ne tako detaljan izgled, koji ponekad čini da igra deluje kao da je zamenjena za onu iz prethodne generacije konzola. Teksture su pojednostavljene, a određena okruženja (kao početna fabrika, u koju ćete se bezbroj puta vraćati) su korisna, ali i ogromna i bez sjaja. Nešto od ovoga bi moglo biti po dizajnu, jer dramatični uglovi kamere u određenim tačkama priče mogu da učine igrača malim u trenutku velike pretnje, ali to još uvek nije dobar prvi utisak. Detalji na odeći likova su odlični, a ukupni dizajnerski senzibilitet je veoma jak, sa mnogo lepih pogleda i angažmana koji se snažno štite u ovom pregledu. Naravno, originalna igra je izašla pre nekog vremena, ali novi igrači koji su do sada izbegli spoiler-e ne treba da saznaju najneiskenija i najkreativnija iznenađenja u „NieR: Automata“ dok se ona ne mogu lično predstaviti.
Keiichi Okabe se vraća kako bi ostvario „NieR“ nastavak, koji možda može i da nadmaši svog prethodnika. Tamo gde se „NieR“ priklonio žalosno dramatičnom spektru lajtmotiva, rezultat koji je postigao „NieR: Automata“ deluje malo više trijumfalno smelo i odlučno. U prilog tome, ova opšta zapažanja se mogu naplatiti i na komparativnom senzibilitetu igre, a izuzetan kvalitet i jedinstven karakter svake od ovih muzičkih numera razlikuju ih kao praktično neusporedive u igranju, sa tvrdoglavom mešavinom sintisajzera, horova, romantičnih klavirskih refrena, kao i kontinuirano zapanjujuć asortiman raznih instrumentalnih kompozicija. To su sati očaravajuće muzike koja će vam se urezati duboko u um, a naizgled svaka scena i trenutak je dostojan sopstvenog jedinstvenog dela ili verzije pesme.
„The Game of YoRHa Edition“ uključuje jedinstveni DLC, “3C3C1D119440927”, koji predstavlja dobar dodatak sadržaju sa nekim izgledima, zadacima, fan-servisom i postavljenim arenama. Osim toga, bonus sadržaj je verovatno najzanimljiviji, što može da nervira okorele obožavace „NieR: Automata“ koji su ga već kupili još 2017. godine. Tu je dinamična PS4 tema koja dodaje čudne statičke efekte na početni ekran, nekoliko avatara koje će obožavaoci sigurno upotrebiti, kao i neke veoma zanimljive podloge i maske, uključujući i one koje se odnose na originalnu igru. Za jeftinu cenu to je sjajan paket, mada fanovi mogu da se suzdrže od potrebe za kupovinom digitalne ili fizičke verzije samo zarad ekskluzive, te najpoznatije ironije ranog usvajanja novina.
Nema sumnje da je „NieR: Automata“ jedno od najupečatljivijih doživljaja video igara u ovoj trenutnoj generaciji, a „NieR: Automata: Game of the YoRHa Edition“ je zgodna i isplativa početna tačka za nove korisnike. PC je izvukao deblji kraj u vidu nekoliko pozadina, ali jedinstveni PS4 sadržaj čini ovu verziju posebno primamljivom za fanove, iako bi dodatni bonusi – selekcije pesama ili ekskluzivno oružje, na primer – pomogli da se posao zasladi (???). U svakom slučaju, ovo je igra kojoj je potrebno mesto u svakoj PS4 biblioteci, a oni koji su čekali sada nemaju izgovore da joj ne daju šansu.
Zahvaljujemo se firmi ComputerLand na ustupljenom promo kodu za igru.