Odd Machines: Lost Artifacts privukao je moju pažnju jer je izgledao kao da se igra slično kao The Room, a ja volim te igre. Iako nisam bio potpuno u pravu, nisam ni potpuno pogrešio. Odd Machines se na svakom koraku oseća kao inferiorna verzija The Room-a. Ne pomaže ni to što je ovo direktni port njihove mobilne igre bez ikakvih značajnih promena za Steam verziju. Iako ovaj naslov možda neće biti onoliko dobar koliko smo se nadali, da li se nešto može spasiti?
Priča Odd Machines nije revolucionarna. Našli ste se zarobljeni u hramu i morate da rešavate razne mašinske zagonetke kako biste sakupili fragmente sfera i pobegli. Duboko. Ekran How To Play dao mi je nadu da će možda biti nešto više u priči, ali osim ta dva pasusa, priča se više ne pominje.
Iako je gameplay u najboljem slučaju osrednji, dodatno je umanjen nedostatkom objašnjenja. Sekcija How to Play, koja bi inače bila rezervisana za prikazivanje funkcija dugmića, umesto toga koristi se za priču. Zaglavio sam na prvoj zagonetki jer nisam bio svestan da možete pomerati kazaljke na satu. Svi ulazi su mišem i preuzeti direktno iz mobilne verzije igre. Ovaj problem se pojavljivao iznova i iznova. „Da li je ovo interaktivno?“ Zahtevalo je mnogo pokušaja i grešaka da se to shvati.
Da stvar bude gora, saveti su bili potpuno loši. Ako ne „sakrijete“ savete nakon završetka, oni se ne ažuriraju za novu zagonetku. Saveti su često govorili šta treba da uradite, ali ne i kako, što je zapravo ono što mi je trebalo. Često bih pokušavao da uradim nešto, ali bih prilazio na pogrešan način zbog saveta.
Još jedan problem koji me je mučio je to što su neke zagonetke, gde bi stvari trebale da budu ogledalne, bile okrenute. Savet mi je rekao da poklopim brojeve na prednjoj i zadnjoj strani, pa sam poklopio 2 sa 2, 6 sa 6 i 5 sa 5. Budalasto od mene, trebalo je da poklopim 2 sa 5, 6 sa 6 i 5 sa 2. Kako nisam shvatio nešto tako jednostavno?
Izgleda kao igra iz 2015. godine. Vizuelni efekti nisu sjajni, ali nisu ni užasni. Čak i sa screenshotova se lako može primetiti da su neke teksture toliko uvećane da izgledaju malo mutno. Sve mašine izgledaju besprekorno, osim jedne koja ima malo rđe, ali ona je iz 1900-ih, pa bih očekivao malo više. Možda je jedan od predmeta za zagonetke trebao da bude limenka WD-40.
Soundtrack je bio čudna monotona buka, što verovatno ima smisla jer su u pitanju mašine. Zvučni efekti za pomeranje kazaljki i okretanje točkova bili su isti zvučni efekat koji se ponavlja dok držite miša.
Igrao bih ovu igru samo ako bih odigrao sve četiri druge igre iz serijala The Room i bio očajan za nečim sličnim.