AI u medicini i zdravstvu – Etičke implikacije primene AI u medicini (deo 11) – https://www.itnetwork.rs/ai-u-medicini-i-zdravstvu-eticke-implikacije-primene-ai-u-medicini-deo-11/
Veštačka inteligencija (AI) u mentalnom zdravlju predstavlja novu i obećavajuću oblast koja ima potencijal da unapredi dijagnozu i terapiju mentalnih poremećaja. AI može omogućiti rano prepoznavanje simptoma depresije, anksioznosti, šizofrenije i drugih poremećaja, kao i da pruži podršku terapijskim procesima. Međutim, uvođenje AI u ovu osetljivu oblast medicine donosi značajne etičke izazove, uključujući pitanja privatnosti, tačnosti dijagnoze, transparentnosti i potencijalne zavisnosti od tehnologije u lečenju. Ovaj tekst istražuje potencijale i rizike upotrebe AI u mentalnom zdravlju, kao i etičke implikacije koje ovakav pristup nosi.
Potencijali upotrebe AI u mentalnom zdravlju
Upotreba AI u mentalnom zdravlju donosi brojne prednosti. Pre svega, AI može analizirati velike količine podataka, uključujući medicinske zapise, istoriju simptoma i uzorke ponašanja pacijenata, kako bi identifikovao obrasce koji ukazuju na moguće mentalne poremećaje. Ovakve analize mogu pomoći lekarima da prepoznaju rane znake poremećaja i predvide pogoršanje stanja, što omogućava brzu intervenciju i smanjuje rizik od komplikacija.
AI se takođe koristi u razvoju terapijskih aplikacija koje pomažu u upravljanju simptomima i pružaju podršku pacijentima van tradicionalnog terapijskog okruženja. Ovi alati mogu biti posebno korisni za osobe koje nemaju pristup redovnoj terapiji ili koje se bolje osećaju u interakciji sa tehnologijom nego sa ljudima. Na primer, aplikacije sa AI mogu pružiti emocionalnu podršku kroz interaktivne razgovore i pratiti stanje pacijenta između sesija sa terapeutom.
Rizici upotrebe AI u dijagnostici i terapiji mentalnih poremećaja
Uprkos potencijalima, postoje i značajni rizici u primeni AI u mentalnom zdravlju. Jedan od najvećih rizika je pitanje tačnosti dijagnoze. AI algoritmi zavise od kvaliteta i raznovrsnosti podataka na kojima su obučeni, što znači da netačni ili nepotpuni podaci mogu dovesti do pogrešnih dijagnoza. Pogrešna dijagnoza u mentalnom zdravlju može imati ozbiljne posledice, uključujući pogrešan tretman ili odsustvo neophodne podrške za pacijenta.
Takođe, postoji rizik od prekomernog oslanjanja na AI u terapijskim procesima, što može umanjiti ulogu terapeuta. Pacijenti mogu razviti zavisnost od tehnologije i izgubiti motivaciju za izgradnju ličnih odnosa i podrške. Ako pacijenti postanu previše zavisni od aplikacija, mogli bi se osećati izolovano i oslanjati na tehnološke „prijatelje“ umesto na stvarnu mrežu podrške, što može imati negativne psihološke efekte.
Etičke implikacije privatnosti i zaštite podataka
Jedno od najznačajnijih etičkih pitanja u upotrebi AI u mentalnom zdravlju je zaštita privatnosti pacijenata. AI sistemi obrađuju osetljive informacije koje se odnose na psihološke simptome, emocionalna stanja i istoriju pacijenata, što zahteva visok nivo sigurnosti i zaštite podataka. Pitanje je koliko je privatnost pacijenata zaštićena i kako se njihovi podaci koriste i skladište. Ukoliko dođe do povrede podataka, posledice mogu biti veoma ozbiljne, jer su informacije o mentalnom zdravlju veoma osetljive i mogu izazvati stigmu i diskriminaciju.
Pacijenti takođe treba da budu informisani o tome kako se njihovi podaci koriste i ko ima pristup tim informacijama. Informisani pristanak mora biti jasan i transparentan, omogućavajući pacijentima da donesu odluke o svom lečenju znajući kako AI radi i kakve su posledice upotrebe njihovih podataka.
Uloga transparentnosti i odgovornosti u upotrebi AI
U primeni AI u mentalnom zdravlju, transparentnost je od suštinskog značaja. Pacijenti i terapeuti moraju razumeti kako AI algoritmi donose odluke, koje informacije koriste i koji faktori utiču na procene. Ova transparentnost je ključna kako bi pacijenti imali poverenje u sistem i bili sigurni da je lečenje etičko i u njihovom najboljem interesu.
Pitanje odgovornosti u slučaju greške takođe je etički značajno. Ako AI sistem napravi grešku koja negativno utiče na pacijentovo mentalno zdravlje, važno je utvrditi ko snosi odgovornost – proizvođači softvera, zdravstvena ustanova ili terapeut. Razvoj jasnih pravnih okvira i etičkih smernica može pomoći da se utvrdi odgovornost u slučaju takvih situacija i obezbedi pravna zaštita pacijentima.
Prava pacijenata i etičke obaveze u AI terapiji
Pacijenti imaju pravo na informisanost i mogućnost izbora da li žele da koriste AI kao deo svog lečenja. Neki pacijenti mogu osećati neprijatnost zbog korišćenja tehnologije u osetljivim oblastima kao što je mentalno zdravlje, i njihovo pravo da odbiju AI tretmane treba da bude poštovano. Terapeuti i zdravstvene ustanove imaju etičku obavezu da obezbede da pacijenti razumeju kako AI funkcioniše, koje su moguće koristi, ali i rizici, kako bi mogli doneti informisane odluke o svom lečenju.
Zaključak
Primena AI u mentalnom zdravlju ima veliki potencijal da poboljša dijagnostiku i terapiju mentalnih poremećaja, ali istovremeno nosi i brojne etičke izazove. Za poštovanje privatnosti, transparentnost, odgovornost i pravo pacijenata na izbor, potrebno je razvijati jasne etičke i pravne okvire.
Samo odgovorna i pažljiva primena AI može osigurati da ova tehnologija bude u službi dobrobiti pacijenata i poboljšanja kvaliteta života. Rad na razumevanju i rešavanju etičkih pitanja omogućiće da AI u mentalnom zdravlju postane alat koji pruža ranu dijagnostiku, odgovarajuću terapiju i podršku, u skladu sa najvišim etičkim standardima i pravima pacijenata.
Nastaviće se…
Milena Šović, M.Sc.,CSM
Prompt Engineer & AI Educator