Adios je gotovo sigurno jedna od najzanimlјivijih indie igara 2021. godine do sada. Tiha je i tačno hvata atmosferu oštrog jesenjeg jutra, ali njen sumorni ton ne umanjuje koliko je moćna. Iako je prilično kratka, to je igra koju bi trebalo da igra svako ko uživa u sjajnoj priči koju pokreću dobro realizovani likovi.
Adios stavlјa igrače u cipele neimenovanog uzgajivača svinja koji ima dogovor sa porodicom zločinaca. Uzima mrtva tela i hrani svinje njima kako bi prikrio sve dokaze, ali vreme je da taj život ostavi za sobom. Međutim, ovo ne znači živeo srećno do kraja života i igra se nikada ne pretvara u nešto poput živopisnog polјoprivrednog simulatora. Kada dođe jedan od ubica mafije, koji je takođe prijatelј kome može da se poveri, farmer mu kaže da je završio.
Nažalost, to znači da je farmer samo slobodan kraj i mora da se pomiri sa njegovim delima. Stvarna igra se vrti oko toga da farmer provede poslednji dan na njegovoj farmi, obavlјa poslove, pokušava da se popravi sa drugim lјudima sa kojima je prekinuo vezu i ubedi ubicu da odluka koju on donosi je na kraju ona koju onmora da donese.
Adios nije kao predstava sa kojom igrači mogu da komuniciraju na Xbox konzoli ili PC-u. Postoji samo mali broj likova, i Adios je u velikom meri samo pričanje, što je i snaga i ujedno i jedna od najvećih mana igre. Mnoge scene daju igraču nešto sa čim može da se angažuje (poput muznih koza) dok likovi razgovaraju, ali ponekad, poput scene u kojoj ubica pomaže da popravi farmerov pokvareni El Camino, igrač jednostavno stoji tu i ne radi njišta svo vreme. Možda ovo nekima neće da smeta jer je dijalog dobro napisan, a predstave su vrhunske, ali drugi mogu da se osećaju nervozno zbog toga što ne mogu ništa da učine osim da hodaju u krug i da pokušaju da da zaposle njihove ruke nečim.
Iako nije previše teška igra, Adios, kao i mnoge vrhunske indie igre, priča neverovatno impresivnu priču kao video igra. Jedan od najbolјih trenutaka igre je telefonski poziv gde igrač ima mogućnosti dijaloga, ali će izgovoriti samo jednu rečenicu. Ostali „izbori“ su očigledno stvari koje farmer želi da kaže i oseća, ali ne može da natera sam sebe da to zaista i kaže. To je sjajan način da se zapravo uđe u glavu glavnog junaka, a da ne govore sve što osećaju.
Adios se oseća lično i iskreno. To je priča koja ima seme kajanja i iskorištava mnoge najgore strahove koje neki imaju kada ostare. Način na koji ti strahovi izbijaju na površini Adios-ove doduše tanke mehanike igranja čini uverlјivo pričanje priča. Čak i u kratkom naslovu lišenom mnogih pompi koji karakterišu neke od najbolјih vizuelnih romana ili iskustava susednih VN-u, taj majstorski balans čini nešto što vredi da potraže oni koji mogu da prevaziđu očigledne nedostatke.