Najavlјena 2009. godine sa naslovom Monado: Beginning of the World, priča o tome šta će postati Xenoblade Chronicles imala je brojne komplikacije, ali proizvod je postao jedna od najomilјenijih novih franšiza kompanije Nintendo koja krasi svaku novu platformu od njenog koncepta na Wii-u. Zapadnjaci su skoro propustili originalnu igru; Japansko lansiranje 2010. izgledalo je kao kraj linije za igru sve dok nije pokrenuta fan kampanja pod nazivom “Operation Rainfall” koja će da donese Xenoblade, zajedno sa još dva gestantska JRPG-a, Pandora’s Tower i The Last Story. Pokrećući se ka kritičkoj oceni, pre nego što je pokrenuo 2 naslednika i 3DS iteraciju, Xenoblade Chronicles IP je brzo stekao reputaciju dubokih, angažovanih RPG sistema. Godine 2020. Xenoblade Chronicles vraća se njegovim korenima, donoseći definitivno izdanje na Switch. Deceniju od prvobitnog predstavlјanja, može li magija Wii Classic biti ponovo uhvaćena?
Originalna igra već se hvalila izuzetno moćnom, pa ipak, uprkos njenoj spektakularnoj prirodi, još uvek prilično utemelјenim, zapletom, koja se deceniju kasnije i dalјe drži fenomenalno u vremenu u kojem je naracija u igrama napredovala u skokovima i prelazima. Naravno, postoje trenuci koji nagoveštavaju povremene gužve, ali neodolјiv deo igre i dalјe je nepokoleblјiv u njegovim gravitacijama. Rast karaktera je jedna od najistaknutijih tema, jer se Shulk i tim suočavaju sa težinom i posledicama rata između Bionis-a i Mechonis-a. Već slatka torta sa narativima, ima na njoj postavlјenu prekrasnu trešnju u obliku Future Connected, 12-14 sati (plus više sa sporednim zadacima), dodatne priče smeštene na Bionisovo rame za godinu dana uklonjene iz zaklјučka glavne igre koja se fokusira na Melia-u i Shulk-a. Bionis-ovo rame bila je regija koja je u početku razvijena, ali na kraju isečena iz početnog predstavlјanja, ali je prepravlјena, i proširila se da bi mogla da odigra domaćina ovoj fascinantnoj dodatnoj priči koja sadrži dodatne zavoje i više, i sve eksluzivno za tu ekspanziju. Najveći deo svega ovoga je da za tvrdog obožavatelјa Xenoblade Chronicles koji je igrao original, a možda čak i 3DS pristup, ne trebaju ponovo da igraju igru da bi pristupili programu Future Connected. Dostupna je od trenutka pokretanja igre iz glavnog menija.
Više bitnije nego pripovedanje u bilo kojem JRPG-u je iskustvo igranja, naime borba jer ćete tamo provesti većinu vaših 80+ sati sa Xenoblade Chronicles. Srećom, borba usredsređena na akciju i dalјe traje, i ako ništa drugo, pobolјšana je zahvalјujući sitnim podešavanjima kvaliteta života i nedostatkom Wiimote-a koji su ometali prvobitno izdanje. Automatizovani napadi (poput Final Fantasy XII), u kombinaciji sa stalnim prebacivanjem između ‘Artsa’ i dalјe se osećaju fantastično, mada postoji trenutni stepen bespomoćnosti koji ćete osećati dok ste lišeni kontrole nad svim, osim vođe vaše grupe i često ćete gledati bespomoćno dok vaši partneri grizu više nego što mogu da progutaju, što dovodi do nekog očaja kod vas dok pokušavate da pokupite komade. Strateško usavršavanje i opremanje vaše umetnosti, kako za vas same, tako i za vašu grupu je od najvećeg značaja, posebno ako znate u šta se upućujete, jer neprijatelјi postaju raznovrsniji i razmeću se smrtonosnijim kombinacijama tehnika kako dublјe u igri napredujete. Isto se odnosi i na vašu opremu i dragulјe. Na površinskom nivou, vaša oprema će pojačati/umanjiti vaš fizički/eter napad ili odbranu, i to će vam često biti dovolјno da se provučete kroz standardne susrete, ali sa određenom opremom koja poseduje dodatne utičnice za umetanje dragulјa za povećanje statistika u strateško rasturanje tih dragulјa može da da igraču dodatnu prednost u napornijim susretima. Skoro deceniju kasnije i Xenoblade Chronicles još uvek može da se pohvali slojevima koji se bore protiv drugih franšiza koje samo sanjaju o primeni i izvršenju.
Jedna stvar koja nije bila tako dobro primenjena u 2010. godini, a možda je i još više frustrirajuća, su stotine svakodnevnih igara, robovski sporedni zadaci, koje su, iako je često lako izvoditi, retko veći od „Ubiti 5 dosadnih čudovišta X“ ili„ molimo vas pronađite Y koji smo spustili u ovom polјu okruženog opasnim čudovištima“, a način na koji su raspoređeni podjednako je frustrirajući. Neki NPC-i će imati više sporednih zadataka za vas, ali nećete znati to sve dok ne stupite u interakciju s njima, prihvatite prvi (koja vas prisilјava da prođete kroz neki prilično dosadan dijalog o nepristojnoj, nebitnoj životnoj priči), pre nego što otkrijete da oni imaju još jednu potragu, koja zahteva da nakon toga prođete kroz otvorenije izlaganje. Neki likovi će imati 4+ zadataka u ponudi, i to vam čini želјom za alternativu stila Quest Board-a koji organizuje njegove zadatke i daje igraču delatnost za ono što oni rade/ne žele da čuju.
Jedan od intenzivno pregledanih aspekata bilo kojeg modernog remastera je, naravno, audio/vizuelni remont, i to su prilično upečatlјive izmene uvedene u 2012. SD Wii izdanjue na moderan standard. Modeli likova, posebno za glavnu glumačku postavu, blistaju, dok su sekundarni i tercijarni likovi takođe dobili malo više lјubavi od onoga što biste videli iz tipičnog remastera. Dizajn sveta, koji je impresionirao sve u 2012. godini (za nas zapadnjake) realizovan je bolјe nego ikada zahvalјujući HD sjaju, čineći otvorena polјa ravnice Gaur čudesnim šarenim planinama i uvalama u dalјini, a preteći Mechonis iznad njega izgleda bez daha. Tamo gde stvari vizuelno primaju udarac je kad izbacite vaš Switch sa dock-a da biste ga poneli na put sa gore pomenutim prekrasnim pogledima koji više liče na originalno izdanje nego na nešto što biste očekivali 2020. godine.
Već zapanjujući zvučni zapis dobio je dodatnu lјubav s vremenom samo lјubazno postupajući prema igri na ovom odelјenju. Glasovna gluma lika može da bude škripava s vremena na vreme (što ponekad može da se očekuje od lokalizovanog JRPG-a), ali u velikoj meri, tim je uradio odličan posao da doda pisanu težinu pismenom dijalogu nekim senzacionalnim glasom.
Teško je ne biti zaprepašćen onim što je Monolith Soft postigao u revitalizaciji ovog klasičnog Vii naslova, dovodeći ga do nove generacije i pružajući mu nežnu lјubav i brigu kakvu to očigledno zaslužuje. Videli smo kako franšiza raste u više različitih pravaca od prvobitnog predstavlјanja, ali da podignemo originalni naslov na standard koji očekujemo od savremenih igara, sa nekim pobolјšanjima UI-a i sjajnom presvlakom nove boje, i otklјučamo snažno novo poglavlјe iz franšize takođe pokazuje veliku lјubav interno na Nintendo i MonolithSoft, poklapajući lјubav fanova. Xenoblade Chronicles bio je obavezan za sve fanove JRPG-a još u periodu 2010-2012, a sada, skoro deceniju kasnije, zahvalјujući ovom remasteru, taj proglas je još istinitiji.