O igrama, velikim igrama može da se kaže puno toga, poput The Bard’s Tale IV koja bi mogla apsolutno sebe da shvati, previše ozbilјn, ali nije. Masivan, raširen RPG, Bard’s Tale IV umesto toga oseća se kao The Elder Scrolls na način Neil Gaiman-a. Postoje psovači Scottish Elves, psihički nestabilni Dwarves, i ipak se ulozi i dalјe osećaju prikladno velikim – avanturiste svuda probija ultra religiozna sekta zealota poznata pod nazivom Fatherites, dok grad Skara Brae počinje da gori u nedostatku heroja koji su u stanju da ga sačuvaju.
The Bard’s Tale IV upravlјa tim najređim podvizima, ponekad je blesava i nepristojna, ali isto tako epska i obuhvata dovolјno prostora i obima da se oseća kao prava avantura, mada je ona usredsređena lagano jalovom prezentacijom i čitavom gomilom borbe zasnovane na potezu i rešavanjem slagalica. U osnovi, ako tražite osvežavajuću promenu od statusa RPG-a, onda je The Bard’s Tale IV vaša karta.
‘IV’ koji pronalazi sebe povezanim sa The Bard’s Tale naslovom nije tu prisutan čistom slučajnošću. Zaista, programeri računaju na činjenicu da su bar neki lјudi koji igraju igru upoznati sa prethodnim Bard’s Tale naslovima koji su objavlјeni na 16-bitnim sistemima krajem 1980-ih, čak i zbog načina na koji ovaj najnoviji napor služi za stara, okrutna kopilad poput nas.
Gargantuan RPG ponuda koja je primarno ispričana iz perspektive prve osobe, igračima se nudi tradicionalno kretanje u slobodnoj formi ili mogućnost da igraju igru sličnu starim igrama u kojima se kretanje ostvaruje četverosmernim navigacionim mrežnim stilom. Isto tako, The Bard’s Tale IV pruža veliku širinu za one koji nisu naročito predisponirani bilo za rešavanje slagalica, bilo za borbu omogućavajući toniziranje svakog od tih aspekata igre.
Jednom kada napravite potrebne promene vašeg iskustva, Bard’s Tale IV vam omogućava da generišete i prilagodite vaš sopstveni lik, venčavši zajedno klase i rase da biste stvorili jedinstvenu celinu ili jednostavno upotrebite jedan od mnogih prethodno napravlјenih likova koji su dostupni od početka. Kao što je moglo da se očekuje da su za izabiranje na raspolaganju sve uobičajene klase i trke – Elves, Dwarves, Trow i brojne varijacije Human-a, Warriors-a, Casters-a i drugo, i svaka ima svoje rasne prednosti i osobine, ali to je u titularnim minstralama koje Sistem klase Bard’s Tale najbolјe radi.
Dizalica svih vrsta trgovine, prava snaga Bard-a bila je u njihovoj sposobnosti da piju alkohol svih vrsta i stvaraju široku paletu odbrambenih i ofanzivnih napada za članove stranke, pored toga što su mogli da nadopune zdravlјe njihovih saveznika takođe. Brilјantno, konzumiranje alkohola takođe pruža Bard-u mogućnost da baci čarolije, smanjuje vreme za obustavu zabave i još mnogo toga. Ipak budite oprezni – popijete li previše, nakon čega vaše pijanstvo premašuje vašu inteligenciju i vaš Bard može da se „razbije“, što ima za rezuktat potezom jednog stepena pre nego što bude omamlјen za sledeća dva. Mehanika rizika i nagrade ako je ikada postojala.
Bards mogu, osim samo oduševlјenih lokadžija od tečnog greha, takođe koristiti muzičke instrumente da sviraju različite magične pesme koje svaka od njih proizvodi imaju drugačiji efekat na svet uopšte. Jedna pesma, kada se svira pored odgovarajuće rune, može da otkrije skriveno blago, dok druga može da sruši zidove ako se svira u dovolјno bliskoj blizini pomenute prepreke.
Više nego samo smicalica, ove pesme (posebno ranije spomenut koja ruši zid), uspevaju da isporuče dašak The Bard’s Tale IV Metroidvania templejta, pošto je igrač jako podstaknut da se vrati u prethodna područja kako bi otkrio prethodno neotkrivena područja i plen kako bi još više pobolјšao i nadogradio njegovog lika.
Strukturalno, The Bard’s Tale IV deluje prilično slično kao i bilo koji drugi RPG koji ste igrali ranije. Smešten u keltskom fantastičnom carstvu Caith-a, igrači i njihova grupa avanturista slobodni su da šetaju brojnim gradićima, gradovima i istrošnim seoskim sredinama, razgovaraju sa NPC-ima, produblјuju glavnu priču i, naravno, uzimajući razna iskustva i pojačanja opreme uz sporedne zadatke.
Isto tako, iako The Bard’s Tale IV ima pratioce koje možete da povedete sa sobom na putovanje (tokeni mogu da se koriste za zapošlјavanje plaćenika iz lokalnog vodiča ako vam se učini da ste te kratku ruku ili dve), ne možete sasvim komunicirate sa njima na istom nivou za koji bi rekli da je Mass Effect ili Dragon Age, u smislu zaustavlјanja i lepog razgranatog razgovora o njihovoj prošlosti. Iako to ne bi trebalo da se sugeriše da su pratioci u The Bard’s Tale IV loši – daleko od toga, većinom su dobro napisani i uglavnom zabavni likovi; samo ne očekujte ogromne količine interaktivnog izlaganja i biće vam dobro.
Tamo gde The Bard’s Tale IV najviše iznenađuje, je u njenom borbenom sistemu. Doduše, poslednja stvar koju očekujete u pogledu na Skyrim-nalik aferu jeste za borbu koja se vodi, prilično jezivo, od slobodnog lutanja istraživanja u rešetkasto zaključano, potez zasnovani borbeni sistem. Srećom, ovdj je izabran borbeni sistem na bazi poteza više nego dorastao zadatku, pokazavši se da je dubok, taktički i zadovolјavajuć najmanje.
Jednom kada se bitki pridruže, igrači mogu da postave njihove članove na prijatelјskoj mreži koja je direktno okrenuta i ogleda neprijatelјske mreže. Ovde spellcasters i još razjareniji likovi mogu da vrebaju iz pozadine, dok tvrđe vrste mogu da natope štetu spreda kao i po svakoj potezom zasnovanoj RPG bitci koja se ikada vodila od početka vremena.
U borbi, Bard’s Tale IV nagrađuje igrače za pokazujući kreativni njuh. Jedan lik, klasa rogue tipa, može da ispusti štetne caltrops-ove, dok drugi ismejava neprijatelјe da im naplaćuju previše, omamljujući ih u procesu i omogućujući dodatnu štetu da nanesu, dok u drugom primeru igrač može da propusti potez da napravi veću štetu u sedećoj. Jednostavno rečeno, stojeći prst do prsta sa vašim neprijatelјima u The Bard’s Tale IV jednostavno neće dovršiti posao.
Zapravo, sistem za borbu zasnovan na potezu dovodi i direktno u sistem napredovanja. Moguće je donekle brojevima, Bard’s Tale IV pruža različita stabla za nadogradnju, kao što su napad, odbrana i tako dalјe, za igrače koji sakuplјaju njihove nivoe bodova tako da odgovaraju njihovom sopstvenom načinu igre, ali svejedno, videći kako vaša grupa napreduje od snage ka snaži i dalјe pruža uzbuđenje, iako je onaj koji je pomalo pripitomljen..
Daleko od taktičke brutalnosti njegovih skretanja zasnovanih na potezu, The Bard’s Tale IV takođe propisuje ogromnu dozu rešavanja zagonetki. Većinom dolaze u obliku rasporeda zupčanika, rešavanja simbola i blokiranja gurajućih zagonetki, one u početku lako mogu da se savladaju i lake su za shvatanje, mada se poteškoće ubrzano povećavaju kako igra sazreva do njenog punog trajanja (nešto što brzo prilagođavanje poteškoća slagalice klizač može da vidi adresirano).
Ne možete da se porekne da je Bard’s Tale IV šarmantan napor i njegova zavidna forma je ona koja može da se nađe u svakom delu igre, od iznenađujuće simpatičnih međuscena akcije uživo koje se udvostručuju kao ekran za učitavanje, ali i kao obnavlјanje događaja priče, na činjenicu da možete da prošetate po bilo kojoj ulici u Skara Brae i čuti milozvučne tonove bardova i pevača kako veselo donose njihove melodije. Bard’s Tale IV je RPG koji ima šarene ličnosti i za njega je to još bolјe.
The Director’s Cut sufiks na naslov The Bard’s Tale IV takođe je tu s dobrim razlogom. Sadržavajući bukvalno „hilјade“ ispravki, pobolјšane vizualne izvore, dodatne tamnice i opremu i uravnoteženje svih aspekata igre, jasno je da je Director’s Cut prešao dug put od svog prvobitnog izdanja za PC pre nekoliko godina, i sigurno se ulaže ubedlјiva tvrdnja kao definitivna verzija The Bard’s Tale IV.
Povremena hirovitost i ponekad štucanje frejmova u stranu, The Bard’s Tale IV je ponekad neprijatna, često šarmantna i nikad manje od potpuno prijatnog RPG-a koji se sa izazivačkim treptajem i zamahom Elven Wine-a predstavlјa kao jedna od najčudesnijih avantura u godini.