Ponekada igre jednostavno dobro izgledaju, a Superhot je takva igra. Uzima ono poznato i stvara nešto za šta očekujem da će postati klasik.
Superhot nije komplikovana igra. Igrate u prvom licu, pucate, probijate se kroz male oblasti i suočavate sa neprijateljima. Izgleda kao standardni FPS, ali nije. Ljudi i stvari se normalno pomeraju samo kada vaš lik hoda ili vrši neku radnju (puca iz pištolja ili udara čoveka u lice). Kada stojite mirno ili gledate naokolo, sve (neprijatelji, meci, razbiveni prozori) kreće se u vidu frakcija.
U Superhot akcija je jedinstvena i uzbudjujuća. Potrebno je nekoliko igranja da skapirate stvari, ali uskoro ćete izbegavati metke kao profesionalac. Zatim će vam se desiti da vas ubije neko koga niste ni primetili. Esencijalno je da budete svesni svih oko vas. Crveni neprijatelji dolaze iz svih pravaca, obično naoružani. Neki nose pištolje, mitraljeze, puške, samurajske mačeve – oružje koje možete uzeti za sebe ako ih ubijete.
Svako oružje ima jedinstveni obrazac ispaljivanja metaka: Pištolj je najjednostavniji, ispaljuje metke pojedinačno i daje vam prostora za kretanje; Sačmarice su opasne jer ispaljuju niz metaka odjednom, a mitraljezi ispaljuju metke tako brzo da morate što je pre moguće da razoružate napadača. Kada predjete stazu (ubijete neprijatelje i ne poginete), dobijate divnu reprizu vaše igre. To je sjajno i osećate se kao recimo John Wick i Neo u jednom.
Povezivanje staza unutar glavne kampanje je čudna priča koja vas vidi kako pričate sa prijateljem o igri, preko IRC-a. Nešto čudno se dogadja i to treba otkriti, ali se sve završava prilično brzo. Igra traje oko tri sata, ali ima i dodatnih staza za otključavanje. Kampanja nije teška, ali to se ne može reći i za dodatke.
Beskrajni režim, koji baca neprijatelje na tebe dok ne pogineš, sa čime se kampanja i završava, jedan je od najtežih. U ovom dodatku glavnoj igri, vreme se zamrzava kada stojiš, ali to ga ne čini lakšim. Kada sam završio glavnu kampanju za par sati mislio sam da se Superhot tu gasi, ali ono što dolazi posle je mnogo teže.
Umetnički stil igre je minimalistički, ali moderan i dobro izgleda, svet je beo, a objekti, neprijatelji i meci mu dodaju boju. Igra vam daje simulaciju scena koje možete obojiti svojom maštom. Uzmite jednu scenu od toaleta do bara. Nakon što napadnete čoveka dok mokri, ulazite u bar i razbijate neprijatelju glavu staklenom flašom i uočavate bilijarski sto. Treba misliti brzo, uzeti kuglu i baciti je u lice barmenu, oduzeti mu pištolj, udariti ga u grudi…i eto slike. Sve je belo i crveno, ali u vašoj glavi izgleda mnogo više kul.
Za Superhot smo već znali, ali njegovo novo izdanje nije ništa manje uzbudljivo i inovativno nego ono od pre dve godine.