Mnoge indie igre kombinuju različite naslove u pokušaju da stvore nešto jedinstveno. Što je zaista sjajno! Međutim, takvo kombinovanje može rezultirati mešovitim rezultatima, a nažalost, Reverie: Sweet As Edition spada u tu lošu stranu te kombinacije, kao loša avanturistička igra koja se jedva izdvaja iz mase.
Reverie: Sweet As Edition je remaster originalne igre Reverie koja je prvobitno objavljena na PlayStation 4 i Viti. U ovoj priči, igrač preuzima ulogu Taja, mladog deteta koje odlazi na odmor na ostrvo Toromi. Međutim, nažalost, ostrvo je pogođeno pošastima zlih duhova koji odbijaju da pronađu mir. I ko je bolji od deteta da pomogne u rešavanju problema ostrva, zar ne? Mislim, ako je Pokémon to mogao, onda je sve moguće.
Šale na stranu, ukupno ima pet podzemnih dvorana na ostrvu Toromi, a šesta se otvara nakon što se igra završi. Na prvi pogled, ove dvorane dosta su inspirisane dizajnom mnogih igara, ali uglavnom iz Zelda serijala. Dakle, uobičajena priča: prolazi se kroz prostorije, ubijaju se neprijatelji i rešavaju neke zagonetke kako bi se stiglo do velike sobe gde se nalazi glavni bos. Zagonetke su prilično originalne po dizajnu, ali u praksi često su veoma jednostavne.
Veći deo vremena, verovatno ćete morati koristiti specijalni predmet koji dobijate u dvoranama, ali tu dolazi do jednog od glavnih problema… možete opremiti samo predmete na R1 ili Trougao taster, i ništa drugo. To znači da ćete morati često menjati predmete, zavisno od zagonetke koju rešavate, ali srećom, pritiskom na L2 možete prikazati točak sa predmetima koji vam omogućava brzu zamenu.
Govoreći o mogućnosti točka sa predmetima, u ovoj verziji Reverie igre, poznatoj kao Sweet As izdanje, dodate su neke nove mogućnosti. Jedna od tih dodataka je nova mini-igra u kojoj pucate projektilima na neprijatelje i osvajate poene, kao i mogućnost igranja igre sa brzinom od 120 FPS zahvaljujući dodatnoj procesorskoj snazi. Ipak, dodati sadržaj u Sweet As izdanju ne donosi mnogo dodatnih sati igranja, ali pretpostavljam da, uzimajući u obzir cenu i samu veličinu igre, nekako ima smisla.
Ne bih smeo zaboraviti spomenuti slona u sobi, a to je da Reverie: Sweet As Edition izgleda izuzetno neprikladno na PlayStation 5. U poređenju s igranjem na relativno malom ekranu Vite, igranje na televizoru zaista ne donosi onaj „GBA Zelda“ šarm koji bi trebalo da pruži. Takođe, muzika je… većinom generična, a raznolikost neprijatelja s kojima se susrećete je vrlo mala, s promenjenim bojama iste vrste neprijatelja koje se pojavljuju pre nego što toga i budete svesni.
Na kraju svake dvorane imate bosseve koji, slično kao i druge zagonetke, koriste određene predmete. Ali oni su izuzetno laki za rešavanje, i čak i ako umrete, verovatno ćete saznati kako da ih pobedite, a da čak i ne primite štetu. A finalni boss? Izuzetno je lagan. Mnogo lakši od same dvorane, po mom mišljenju. Dizajn bosseva izgleda inspirisan folklornim pričama, ali ne bih ih baš okarakterisao kao „Novozelandske“, da budem iskren.
Nakon završetka špice, nažalost, nije bilo opcije za New Game+, što ograničava mogućnost ponovnog igranja. Osim toga, „šesta tajna dvorana“ je samo izazov sa nizom neprijatelja, a nagrada je amajlija koja udvostručuje broj novčića koje imate. Ali, da budem iskren, s obzirom na to da sam lako dostigao maksimalni broj novčića koje možete imati, a to je 200, ova nagrada je tu samo ako želite sebi postaviti dodatni izazov.
Kada je reč o grafici, 16-bitna grafika u Reverie: Sweet As Edition je slatka i nekako me podseća na Earthbound serijal, posebno na Mother 3, posebno jer je vaše početno oružje stari bejzbol štap vašeg oca. Ipak, zaplet je apsolutno nepostojeći, i iako igra kaže da je inspirisana Novim Zelandom, istina je da, s obzirom na to koliko je malo dijaloga, ne osećam da sam saznao nešto o kulturi ili atmosferi Novog Zelanda.
S druge strane, postoji još nekoliko stvari koje možete raditi osim istraživanja tamnica, poput sakupljanja perja i igranja dve minigame. One su rasprostranjene po celoj mapi, a završetak vaše sveske donosi vam trofej i omogućava vašoj baki da vam sašije posebnu odeću. Tu su i minigame koje sam ranije spomenuo. Možete igrati malu šut ’em up igru na arkadnom aparatu ili igrati Pong s mikrotalasnom pećnicom, a oba ova aktivnosti donose vam pero ako postignete visok rezultat.
Reverie: Sweet As Edition je simpatična 16-bitna igra. Dok njeno vizuelno izdanje pruža sve što biste očekivali od retro-inspirisane avanture, njene mehanike, nažalost, ne opravdavaju očekivanja. Ceo doživljaj završava pre nego što se i primetite, sa zagonetkama koje vode do nezadovoljavajućeg zaključka. Bez obzira na to, cena ove igre je prava, ali ne mogu da ne preporučim da ipak igrate nešto drugo.