Capcomova horor franšiza o preživljavanju koja je definisala ceo ovaj žanr se ponovo vraća iz mrtvih, i ona otvara 2019. godinu na veličanstveno zastrašujuć način. Ovaj novooblikovani rimejk „Resident Evil 2“ iz 1998. godine – koji fanovi često smatraju omiljenim naslovom u seriji – je divno oživljavanje zastrašujuće formule japanskog izdavača. Capcomov najnoviji „Resident Evil 2“ je neverovatno krvlju poprskano ljubavno pismo pobožnim fanovima franšize, i sjajna početna tačka za one koji kasne na zabavu nemrtvih. Zaista, iako su zombiji možda došli do tačke prezasićenja, sa sigurnošću možemo reći da moderna publika i dalje ima veliki apetit za stare, dobre žive mrtvace, a ovo je instant klasik!
Slično kao i u originalu, događaji se odvijaju u Raccoon Cityju, koji je preplavljen misterioznom biološkom epidemijom koja svoje građane pretvara u nasilne, ljudožderne monstruoznosti. Vi preuzimate ulogu policajca novajlije po imenu Leon Kennedy, ili prikrivenog operativca Claire Redfield, u želji da otkrijete misteriju koja okružuje zlokobnu farmaceutsku kompaniju Umbrella Corp. Zaustavite nas ako mislite da ste ovo već čuli. Pa, ovo je ipak rimejk, zar ne?
Srećom, uprkos poznatom okruženju u „Resident Evil 2“ i često predvidljivim ritmovima priče, postoji dovoljno svežih narativnih obrta koji će vas održavati u stanju napetosti. Kao što verovatno očekujete, rasporedi ikonskih lokacija, kao što je Raccoon City Police Department, su promenjeni i mnoge zagonetke unutar igre su dobile nov izgled kako bi se izbeglo ponavljanje. Bez obzira na to, ljubitelji originala nesumnjivo će uočiti ogroman broj poznatih stvari i prepoznatljivih motiva iz klasika iz 1998. godine.
U pogledu priče, ono što se zaista ističe je način na koji naslov prihvata svoje skromno nasleđe B-filma. Nije tajna da je dijalog u Capcomovom omiljenom horor serijalu oduvek bio apsurdno komičan, a „Resident Evil 2“ je podjednako blesav i šarmantan naslov kao i uvek. Za nas, njegovi B-film uticaji su ono zbog čega je „Resident Evil“ to što jeste. Iskreno rečeno, pravo je olakšanje videti nešto lakrdije u dijalogu između pulsirajuće mutantne akcije i nasilja. Nije baš tako smešno kao „Resident Evil: Revelations“, ali je prilično blizu. Na posletku, Leon je bukvalno procedio: „Nadam se da ne moram da pišem izveštaj o ovome!“ dok puca deformisanoj monstruoznosti u lice. Nikada ne menjajte „Resident Evil“!
Dakle, šta zapravo doprinosi tome da novi „Resident Evil 2“ bude tako uspešan? Pa, jeziva atmosfera je apsolutno na mestu, podržana prvoklasnom vizuelnom prezentacijom osvetljenja u igri, plamenom i efektima senke. Postoje i drugi detalji, kao što su promišljeno iskoreografisani napadi, svilenkasto glatki fps-i, dobro dizajnirane slagalice i neka jezivo realistična i dinamična AI iz nemrtvih hordi (više o tome kasnije). Pored toga, neverovatno imerzivan audio doživljaj zaista pomaže da se iz trenutka u trenutak ostvari osećaj koji naslov obećava. Ukratko, „Resident Evil 2“ je vizuelno predivan i takođe prenosi tu atmosferu. Svaka sablasna lokacija koju posetite – a ima ih pregršt – pametno je konstruisana i obavijena autentičnim osećajem straha i mnogobrojnim različitm protivnicima.
Međutim, možda je najveća prednost ove igre zapravo njeno igranje koje će vas držati na ivici, koja povećava napetost na pametne, nijansirane načine. Na primer, borbeni noževi i granate funkcionišu slično kao i „Resident Evil Remake“ iz 2002. godine i mogu se koristiti kao odbrambeni manevar za omamljivanje čudovišta koja vas napadaju. Jedini nedostatak je to što ovaj put noževi imaju konačnu izdržljivost i puknu nakon nekoliko upotreba. Štaviše, korišćene oštrice moraju biti izvađene iz tela poraženih neprijatelja ukoliko volite da uvek imete jedan nož kod sebe (što ćete želeti da uradite ako se nadate da ćete uspeti da prođete kroz neke od super zlobnih zverki u drugoj polovini igre).
Kao što smo već pomenuli, AI zombija je veoma dinamičan, a njihovo kretanje je tako jezivo nekonzistentno da je prilično teško postići mnogo čistih pogodaka u glavu. Dodajte ovome i činjenicu da je potrebno mnogo municije da se jedan od njih ubije, i dobijate recept za ozbiljne trenutke užasa. Samo jedna napomena: čak i kada su one dosadne hulje mrtve, oni će se verovatno brzo vratiti nazad ako ih niste upucali u glavu starim dobrim gospodinom 9mm. Verujte nam, spavaćete sa nemrtvim ribama ako ostavite previše tih čudaka da leže svuda unaokolo.
Slično kao i „Resident Evil 7“ iz 2017. godine, municija i resursi su veoma retki, u pravom stilu horora preživljavanja, ali kamera se vratila na klasični prikaz preko ramena nalik na „Resident Evil 4“ iz trećeg lica. Takođe možete da se krećete i pucate u isto vreme, iako vaša preciznost prima veliki udarac kada ste u pokretu. S obzirom na to, još uvek je zapanjujuće kako užasno iskustvo još uvek uspeva da proizvede tako neverovatan intenzitet.
Očigledno je da je Capcom odlučio da se fokusira na užas preživljavanja umesto bombastične akcije nekih od njenih modernih prethodnika (gledamo u tebe, „Resident Evil 6“) i ovo ponovno fokusiranje je zaista isplatilo dividende. Ne znamo ni sami koliko puta smo trčali u prazno, nervozno istražujući okruženje u potrazi za municijom samo da bismo imali nešto čime bismo se branili. Naravno, ako sve ostalo propadne, uvek možete probati prastaru taktiku slepog sprinta pored neprijatelja. Ništa ne govori užas preživljavanja kao trčanje po mapi kao bespomoćna muva bez glave, zar ne?
U celoj ovoj zombi papazjaniji nalazi se i gomila poboljšanja kvaliteta života koja pomaže da se izgladi svaka frustracija iz sekunda u sekund. Karta je veoma korisna i ne samo da naglašava sobe koje još treba istražiti, već označava i predmete koje ste možda propustili. Predmeti u vašem inventaru koji su poslužili svojoj svrsi mogu se identifikovati malim crvenim kvačicama i stoga se mogu odbaciti da bi se uštedeo prostor. I kao i u originalu, otvaranje kako vaše mape tako i inventara u bilo kom trenutku zaustavlja igru, dajući vam trenutak da se zalečite ili strateški promislite svoj sledeći potez. Verujte nam, trebaće vam ova pauza da biste došli do daha!
Sve u svemu, „Resident Evil 2“ je fenomenalan rimejk koji se oslanja na najbolje strane ove dugogodišnje franšize. To je iskustvo koje odiše poverenjem, i dolazi od izdavača koji tačno zna šta njegovi fanovi žele. Međutim, ono što je najvažnije jeste da je ova igra đavolski zastrašujuća i apsolutno ju je uživanje igrati. Ovo je čisti retro užas preživljavanja napravljen za modernu publiku.