Ako ste ikada igrali seansu Steve Jackson-ovu Munchkin igru karata, znaćete da su njene spretno osmišlјene sesije brze palјbe i neverovatno zabavne i bez daha im se lako vraćate. Naravno, ovo je vreme kada se gotovo svaka igra na ploči i kartama ikada se završava da bude prilagođena u video igru, a mi smo sada završili i sa Munchkin: Quacked Quest, pomalo ograničenim (mada povremeno šarmantnim) pokušajem dungeon crawler templejta.
Munchkin: Quacked Quest relativno je jednostavan za korišćenje dobro proputovani odozdo na dole dungeon crawler templejt. Kao jedna od kombinacija trka mašte i klasa, uklјučujući i nalik Dwarven Wizard-u, Orc sveštenik i još više, uravnotežićete snage i slabosti – Dwarf će imati više zdravlјa, Elf će se brže kretati i tako dalјe, i tako dalјe.
Jednom kada se grupa od četiri ratnika okupi (AI lјudi će ući da popune tačke ako se nađete uskraćeni na račun prijatelјa), Muchkin-ova bezobrazna strana počinje da se pojavlјuje pošto svakoj sesiji prethodi otkrivanje četiri različite karte na koje utiču razni parametri iz tamnice koji preplavlјuju nedela u koja ćete se upustiti. Budući da su ove kartice nasumično crtane i mogu da utiču na igru na više načina, s tim da se nove otklјučavaju nakon svakog igranja, svaka sesija sa Munchkin: Quacked Quest-om oseća se suptilno drugačije od poslednje, sa različitim neprijatelјima, cilјevima i još mnogo toga.
Sve ovo uklapa se u ukupni cilј koji Munchkin propisuje svojim igračima – da biste „pobedili“, do kraja sesije morate da završite sa većinom nivoa, a nivoi se dobijaju kompletiranjem skupa nasumično generisanih cilјeva koji čine svaki krug. Pomalo razočaravajuće, Munchkin ubrzo postaje ponavlјajući; čak i kada ste otklјučali čitavu gomilu karata – i to je pre svega zbog frustrirajućeg nedostatka različitih objektivnih tipova.
Jednostavno, ako ne pobijete što je moguće više neprijatelјa, u trci ste da uhvatite igračku patku (ne brinite – ni mi nemamo pojma) pre nego što bilo koji drugi ratnik bude u stanju da dobije one dragocene nivoe – i to je poprilično to uglavnom. Davanje nekih odstupanja u postupku je činjenica da se pored nasumičnih rasporeda, modifikatora, zamki i neprijatelјa povremeno pojavlјuju i boss borbe. Međutim, umesto da dodele nivo igraču koji zada fatalni udarac, igrači umesto toga mogu da budu pobednici samo ako nanesu najviše štete tim uzvišenim odbrambenim igračima.
Tamo gde je Munchkin u najbolјem mogućem smeru kada igrača okrene protiv igrača na direktniji način, sa nekim nivoima koji zahtevaju od igrača da međusobno obore jedni druge u jame i u zamke, pri čemu igrač koji prikupi najviše ubistava bude nagrađen sa, da, vi ste pogodili, dragocenim nivoom. Što se toga tiče, pomalo zanimlјivo, smrt nije neka prepreka uspeha tokom igre, i ironično može da se zapravo pokaže kao blagodat, jer u smrti ste u stanju da lebdete kroz čvrste zidove i vrata nekoliko sekundi pre nego što se vratite u život.
Muchkin-ov najveći nedostatak je, međutim, što njegovi hack i slash principi nisu baš tako čvrsti. Ili prijatni. Za početak, nema mnogo varijanca ili izazova kod neprijatelјa i većina njih može da se pobedi prilično lako, ne najmanje zato što su u celini masivno glupi tipovi koji će se rado jurišati prema vama iznova i iznova nepromišlјeno sve dok ne padnu mrtvi.
Iako različita oružja, oklopi, napitci i druge slične sitnice mogu da budu plen tokom igre, borba se ne oseća zadovolјavajuće. Između sporog kretanja likova igrača, gore spomenutih glupih negativaca i gotovo potpunog nedostatka zadovolјavajuće težine i vrednih specijalnih sposobnosti, jasno je da je Munchkin-u potrebno dosta zaoštravanja u tom pogledu. Ovo nije, Diablo.
U nečemu spretnom preokretu koji služi da malo osveži čitavu aferu, Munchkin iznenađuje nekako na kraju svake sesije, dodelјujući bonuse za razne tradicionalno neisplative kriterijume, kao što su broj razbijenih vrata i čak broj količine umiranja, na primer. Uprkos tome, još uvek nije dovolјno da teramo igrače da nastavlјaju dugoročno samo zato što raznolikost cilјeva i osnovne borbene ponude tako nedostaju i ponavlјaju se.
Postoje i drugi problemi. Iako je igra velikodušno ispunjena šarmom četvrtog zida koji se lomi zahvalјujući energičnom pripovedaču, padovi se dešavaju mnogoo češće nego što bi trebali, a framerate se našao pod mukom kod naporne scene. Još jedna primetna i značajna mana, i to ona koja direktno utiče na osnovnu privlačnost Munchkina: Quacked Quest, jeste činjenica da najbolјi aspekt njegovog iskustva – nesumnjivo njegova multiplayer funkcionalnost, može da se uživa u njoj samo lokalno. To je jednostavno zbunjujući propust koji jako šteti igri.
Na kraju, Munchkin: Quacked Quest je nešto od senke legendarne igre s kartama sa kojom deli ime. Iako su neki elementi prisutni iz klasične igre Steve Jackson-a, kao što su kartice za promenu parametara i smisao za humor, gotovo o svemu drugom oseća se osrednje i igra jedva da predstavlјa ubedlјiv slučaj za sebe kao sledeći žanrovski napor na koji hack i slash pripadnici bi trebalo sledeće da skoče.
Munchkin: Quacked quest svakako je šarena i šarmantna dungeon crawler igra. Nažalost, neinspirativni fundamenti hack i slash-a i nedostatak raznolikosti zavera su da povuku ono što je inače prilično šarmantna i povremeno prijatna ponuda u kojoj najbolјe uživati sa prijatelјima.