Ghost Recon: Breakpoint je teška igra za recenziju. Ponekad je velika zabava, ponekad je neverovatno banalan, ali čudno zarazno dirinčenje. Ostalim prilikama je bagovani nered. Naše uživanje u Breakpoint-u je toliko fluktuiralo tokom perioda recenzije da smo morali da sednemo i pažlјivo razmislimo da li zaista mislimo da je vredno igrati na početku. Mislimo da je odgovor na to pitanje potvrdan, ali to sigurno nije bez upozorenja. Preko 30 sati smo proveli igrajući Breakpoint, tako da mora da radi nešto kako treba.
Ali idemo redom: ovo je najviše Ubisoft igra koju je Ubisoft ikad napravio. Kao da su programeri uzeli sve trenutne generacije Ubisoft naslova i izmešali ih sve zajedno, što je imalo za rezultat pucačinu otvorenog sveta koji je nekako još predvidlјiviji od Ghost Recon: Wildlands-a.
Za zapisnik, jako nam se svideo Wildlands, i kao nešto što je nastavak, Breakpoint nasleđuje mnogo snage njegovog prethodnika zasnovanog na Boliviji. Ko-operacija je i dalјe eksplozija sa pravim lјudima, ima puno prostora za rešavanje misija koliko god želite, a urezivanje puta smrti i uništenja preko objektivno ispunjene mape ostaje ukusna potera. Ubisoft je mogao lako da preslika Wildlands i ostavi ga na tome, ali odlučio je da delove The Division 2 ugura u miks, i ovo je gde Breakpoint – i zaista, Ghost Recon – počinje da gubi ono malo identiteta koji mu je još preostao.
Ghost Recon: Breakpoint je daleko od onoga za šta se tačno izdvajala serija taktičkih pucačina (kazna nije bila namenjena, ali ovde je definitivno i dašak Far Cry-a). Postoje elementi Ghost Recon-a koji je nekada igrao realizovani realizam – možete da pretrpite povrede i teže poteškoće koje zaista morate da planirate pre nego što napadnete neprijatelјsku bazu – ali dodavanje plena kodiranog u boju, dobijanje opreme i svih drugih jednostavnih RPG mehanika kojima je Ubisoft sada toliko sklon na kraju zasleplјuju iskustvo.
Izdavač bi verovatno tvrdio da se radi o modernizaciji Ghost Recon-a, sa njegovim dnevnim misijama i nedelјnim nagradama koji pokušavaju da opravdaju uvek potrebnu igru u mreži. Napredak karaktera – i veština i opreme – prenose se između kampanja i PvP modova igre, što je uredno, ali se oseća kao da Breakpoint pokušava da bude Destiny. Da li Ghost Recon mora da bude Destiny? Izgleda da mora.
Teško je ne pogledati Breakpoint ciničnim okom. Na primer, njegov pristup mikrotransakcijama graniči se sa parodijom. Pored zloglasne Ubisoft-ove „štednje vremena“ – koja vam omogućava da kupujete valute u igri poput veština i materijala stvarnim novcem – na prodaju su tone kozmetike i oružja. U trenutku pisanja, igra je u ranom pristupu, ali već postoji planina ekskluzivnih stvari na koje možete da spljiskate vaš novac. Skoro da se oseća kao da izdavač testira vode da vidi koliko zapravo može da se izvuče.
Da li morate da potrošite dodatne pare da biste pravilno igrali Breakpoint? Ne, ne na osnovu onoga što smo igrali. Tokom vremena sa igrom stekli smo više nego dovolјno materijala, opreme i veština koji odgovaraju našim potrebama, ali to još uvek ne opravdava pravi broj mikrotransakcija koje su povezane sa naslovom. Za cenu potpunog objavlјivanja zaista je apsurdno.
Ubisoft očigledno želi da iz dana u dan nastavlјate da se vraćate po dane Breakpoint-a, a ako vam se dogodi da flertujete sa idejom da dodatno platite za cool izgled tetovaže ili posao farbanja za vaše oružje, onda je to pobeda za poslovni plan kompanije. Ali evo stvari: Breakpoint može da bude prilično dobra igra. Ako možete da prođete kroz sva sranja i nađete nekoliko prijatelјa da se udružite, vaše avanture po ostrvu Auroa mogu da vam pruže sate zabave u Rambo-stilu.
Pucanje je prilično škaklјivo, nevidlјivost je gotovo uvek održiva opcija, a tu su i neke iznenađujuće dobro sastavlјene misije raštrkane po cijeloj priči. Kao što je bio slučaj sa Wildlands-om, vi i do još tri igrača možete da se okupite da u potpunoj tišini zajedno i napadnete više neprijatelјa ili možete da izlegnete lude planove koji uklјučuju eksplodiranje vozila i previše gasnih granata. Kada se stvari udruže u ko-operaciji, Breakpoint može da bude sjajan.
Ni otvoren svet nije loš; Auroa je nesumnjivo nadogradnja za Wildlands-ovu Boliviju. Uprkos potpunom nedostatku civila na putevima, ovo je mnogo dinamičnija karta, sa neprijatelјskim patrolama i kratkim slučajnim događajima koji će vam dati puno razloga da izađete i istražite pešice. U stvari, samo lutanje po Auroa-i može da dovede do puno uzbudlјivih trenutaka, pogotovo kada naletite na strašne Wolves-e.
Bivši agenti za specijalne operacije koji se sada ponašaju kao nešto što je u osnovi teroristička organizacija, Wolves-i imaju Aurou u gvozdenom stisku. Na čelu sa Cole D. Walker-om – nekada Ghost i drug, sada su postali odmetnici – grupa je silom preuzela tehnološki napredno ostrvo, a njihovi naoružani dronovi razbili su vašu operaciju na komade. Na ostrvu vaš prilagođeni lik, poznat kao Nomad, mora da se bori da bi preživeo i pokušao da zaustavi Walker-ove ambicije.
Ovo je napeto i zvučno okruženje, a kada dijalog nije zauzet da bude neverovatno lepršav, postoje zaista pristojni momenti priče. Glumac Jon Bernthal ističe se kao Walker, ali nemojte da očekujete da će u naraciji biti velikih preokreta. Predvidlјiv je i režija je s vremena na vreme nešto glomaznija, ali to je pobolјšanje u odnosu na Wildlands.
Realno, međutim, ne igrate čisto zbog priče. To je krug stalnog napredovanja koji vas drži zakačenim i za onoliko čvrsto koliko se čini plen sistem, to je efikasan trag slatkiša kada skačete sa jednog markera na drugi. Ponavlјanje može i postaviće se na kraju, ali kao igra u kojoj možete jednostavno da se isklјučite i budete nagrađeni sjajnim novim oružjem za razvaljivanje lobanja, Breakpoint završava posao, a karta je toliko ogromna da ćete je žvakati za dugo vremena.
Pod pretpostavkom da imate toleranciju za tipične Ubisoft-ove poslove otvorenog sveta, postoji samo jedna stvar koja zaista može da nanese štetu iskustvu, a to su greške. Nismo sigurni da li je to nusproizvod igre koji zahteva uvek internetsku vezu, ali postupci mogu brzo da postanu stvarna greška.
Imali smo slučajeva gde smo pali kroz zemlјu, fazirali kroz zgrade i teleportovali se iz vozila tokom vožnje. Ponekad se oseća kao neki oblik zaostajanja, a drugi put, jednostavno se oseća kao Bethesda igra. Greške u animaciji su takođe problem; menjajući oružje možete povremeno da vidite kako Nomad lomi njegove ili njene ruke u svakom mogućem smeru, a cilјanje preko ramena je zaklјučalo našu kameru na mestu više od jednom. I AI može da bude nemoguće glup kada to želi da bude, sa neprijatelјima koji ležerno ulaze u zidove na minute ili stojeći na mestu iako ste upravo oslikali sobu mozgom njihovog najbolјeg prijatelјa. Za nas ovi bagovi nisu uopšte lomlice igre, ali to ne sprečava da se naslov oseća grubo po ivicama.
A tu je i Ghost War, igra posvećena paketu PvP modova. Kao što ste možda i očekivali, to je prilično taktička afera u poređenju sa trčanjem i pucanjem recimo Call of Duty-a , ali to može da dovede do neke frustracije ako vaši saigrači nisu na istoj talasnoj dužini. Isti vrhunci koji se nalaze u multiplayer-u Wildlands-a su i ovde, a kada pratite svoje protivnike, strplјivo čekajući da vam dođe vreme za napad, Ghost War je u najbolјem redu. Ali, naravno, nije svaka igra takva, i prirodno stvari mogu da se pretvore u zbrkani svestrani matriks za koji Breakpoint se ne oseća kao da je izgrađen. Čini se da je PvP dovolјno solidna distrakcija, ali verovatno će trebati nekoliko podešavanja pre nego što bude dostojan veće investicije.
Ghost Recon: Breakpoint je najveći izlet u otvorenom svetu, pod uslovom da znate šta da očekujete – i suočimo se sa tim, verovatno tačno znate šta da očekujete. Nјegovi sistemi za plen i opremu deluju više nego pomalo ukočeni, ali poput mnogih Ubisoft-ovih drugih otvorenih svetova, tu je i Breakpoint-ov ukusan kvalitet, što je teško poreći. U ko-operaciji postoji potencijal za puno zabave, i sloboda koja vam je data kako u izgradnji Nomad-a tako i u rešavanju misija najveća je snaga igre. Međutim, veliki broj mikrotransakcija ostavlјaju kiselkast ukus, a parada dosadnih bagova daje izdanju razočaravajuće grub osećaj. Robustan, ali naduven, Breakpoint je mishmash koji ima svoje zabavne trenutke, ali njegov identitet je nestali u akciji
Dobro:
- Zarazna progresija karaktera
- Puno slobode igranja
- Lep otvoren svet
- Zabava sa prijatelјima
- Iznenađujuće sjajan zvučni zapis
Loše:
- Sistem plena je u redu, ali se oseća zalepljeno
- Sklon vrlo bučnim ispadima
- Tako mnogo mikrotransakcija
- Nedostatak jasnog identiteta