U većini igara s likovima, obično je onaj (ili oni) koje igrate dobar momak, koji mora pobediti zlo, osvojiti neosvojiv predmet ili skupljati poene pobeđujući negativce ili nešto slično. Nije često da se pojavi igra u kojoj možete biti negativac, pa kada vam se pruži takva prilika, to često može biti zanimljivo i osvežavajuće iskustvo – ponekad je dobro biti zao! Najpoznatiji među takvim igrama može biti serijal Dungeon Keeper, koji je strateška igra u realnom vremenu u kojoj pokušavate izgraditi savršeno podzemno skrovište da biste držali dosadne heroje podalje.
Danas imamo prilično slatku igru koja želi doneti taj osećaj u avanturističku igru iz ptičje perspektive, možda uz dodatak elementa Metroidvanie, u igri Evil Wizard, u kojoj samoprozvani lik biva poražen od strane grupe „heroja“ koji ga izbacuju iz njegove kule.
Hajde da isprobamo ovu igru, koja je izašla od strane kompanije Rubber Duck Games za PC (igrano za potrebe ovog pregleda), a dostupna je i za Xbox platformu (verzije za Switch i PlayStation su u pripremi), i da vidimo da li je zaista dobro biti zao!
Opis koji sam već dobio od vas gore zapravo predstavlja celu priču igre. To je izuzetno jednostavan zaplet. Jedino što znate je da postoji grupa heroja poznata kao Heroes Alliance koja porazi Zlog čarobnjaka u borbi, uništavajući njegov čarobni štap i izbacujući ga iz njegove sopstvene kule/dungeona. Vaš zadatak kao igrača je da vodite Zlog čarobnjaka kroz njegovu kulu i porazite dobre heroje.
Uprkos nedostatku priče, postoji iznenađujuća količina dijaloga, i igra zaista želi da se proda kroz njega. Problem je u tome što igra ne može sasvim da odluči da li jednostavno želi da parodira tipične fantazijske trope, ili želi da bude humoristična, ili nešto sasvim drugo.
Igra počinje upozorenjem o korišćenju vulgarne šale i kako to ne treba shvatiti previše ozbiljno. Nažalost, sa stalnim kršenjem četvrtog zida i širokim spektrom internet memova i sličnog, problem nije to što su šale uvredljive. Iskreno, nisu baš toliko smešne. Možda sam malo surov, sigurno sam se smejao na neke, ali mislim da igra malo previše pokušava da bude smešna.
Bez koherentne priče, gotovo je kao da su developeri imali dugačak spisak tatinih šala i internet gluposti koje su želeli da podele s nekim, i odlučili su da ih ubace u ovu igru jer nisu mogli da smisle detaljniji zaplet. Vizuelno, veći deo igre odvija se u fantazijskom okruženju, ali se meša i tehnologija, a Čarobnjak priča o tome koliko ima pratilaca na društvenim mrežama. Iz nekog razloga sakupljate tematske gumene patkice i Čarobnjak neprestano razgovara s igračem. Sve je tako nasumično. Činjenica da igra zapravo ne zna šta tačno želi da bude zaista umanjuje doživljaj.
Što se tiče samog gejmpleja, igra se definitivno bolje kotira. Zli Čarobnjak koristi perspektivu odozgo koja podseća na rane Zelda igre. Imate mač koji možete zamahivati na osnovni način i pronalazite i otključavate magične čini koje možete koristiti kako biste ubijali neprijatelje i napredovali.
Kontrole u borbi nisu loše, ali zahtevaju malo prilagođavanja. Napad se koristi slično kao kod igara sa dva palice za upravljanje, gde se krećete pomoću jedne palice (ili WASD tastera) i usmeravate napade drugom palicom (ili pokretačem miša). Kada se naviknete, dobro funkcioniše.
Neprijatelji s kojima se borite su prilično izazovni, što je u redu, i svaki od njih je povezan sa određenim elementom. Korišćenjem elementarnog točka, element neprijatelja određuje kojem drugom elementu je slab, a drugi elementi mogu biti manje efikasni ili neće ništa učiniti. Kako igra napreduje, dobijate pristup nekoliko različitih vrsta magije. Na početku možete koristiti samo jednu odjednom i morate koristiti predmete koji poseduju taj element da biste promenili koju magiju koristite. Kasnije možete koristiti dve magije istovremeno i možete ih kombinovati za različite rezultate.
Ukupno gledano, sistem borbe nije izuzetno složen, ali je prilično intuitivan i zadovoljavajući. Takođe cenim činjenicu da igra nudi opcije podešavanja težine. Zli Čarobnjak se pozicionira kao težak, ali nisam ga smatrao ekstremnim; naginje ka težem nivou, ali nije nerealna vrsta težine. Dobar razumevanje magija i dobar osećaj za vreme će prevazići većinu izazova, kao i nadogradnja vaših predmeta, za koje dobijate resurse ubijanjem neprijatelja.
Postoji jedan aspekt koji nije zaista dobar ili loš, već jednostavno čudan. Pretpostavljam da sam to donekle trebao očekivati s obzirom na ime studija, ali možete pronaći ove čudne „umotane patke“ širom zamka, neke skrivene, a neke manje. Kada ih predate odgovarajućem NPC-u, otkriće se da su to patke koje parodiraju razne likove iz gejminga i televizijskih medija („Patak Kving“, zaista su to uradili?). To je čudan i interesantan sporedni zadatak, iako nisam mogao pronaći nikakav ekran statusa ili nešto slično gde biste mogli videti kolekciju patki koje ste pronašli. Čini se da bi to bilo važno za takvu funkciju…
Hajde da razgovaramo o vizuelnom aspektu. Uprkos umetnički izrađenom naslovnom crtežu, igra koristi hibridni retro-moderni piksel-art stil. Prilično je dobro izveden, mada postoje neki vizuelni efekti koji se ne savršeno uklapaju. Ako budem iskren, mislim da bi ova igra izgledala bolje da je ceo stil urađen u ručno nacrtanom stilu kao na naslovnici.
I čudno je da arkadna minigra koju susrećete na početku, u kojoj se nalazi Zli Čarobnjak (i parodirane verzije Buba i Boba iz igre Bubble Bobble), koristi upravo taj nacrtani stil. Zapravo, svideo mi se izgled umetnosti u toj minigri i zaista me je navelo da se zapitam zašto cela igra nije urađena u tom stilu. Zli Čarobnjak je praktično stvoren za to, ako mene pitate. Zar nije trebalo da arkadni aparat ima piksel-art grafiku, a ne obrnuto?
Zvučno iskustvo je prilično dobro, sa pomalo prigušenim, ali uživljivim muzičkim trakovima koji se veoma dobro uklapaju sa okruženjima. Za mene, to je ključno razmatranje kada je u pitanju muzika u igrama. Pored kvaliteta i originalnosti, uvek se pitam: „Da li ova muzika odgovara ovom okruženju?“ Postoji dosta igara koje ne uspevaju da postignu tu ravnotežu. Dobra vest za igru Evil Wizard je da prolazi ovaj test. Uživljive pozadinske pesme, uklapaju se sa temama područja i ne zvuče previše generički.
Koliko god šale i prekidanje četvrtog zida mogli biti zamorni, igra nudi prilično kvalitetno glasovno glumljenje. Samo bih želeo da ga ima više. Početne scene sa Zlim Čarobnjakom su potpuno sinhronizovane, ali nešto kasnije, linije dijaloga postaju veoma kratke i često se ponavljaju. Malo je nesrećno, jer mislim da bi mnogi dijalozi bili bolji sa više zabavnog glasovnog glumljenja.
Razočarani smo ovom igrom. Moj glavni problem je da igra previše pokušava da se proda sa šalama i smešnim situacijama, što deluje kao prikrivanje nedostataka igre. Iako oni nisu ozbiljni, mislim da bi igra, koliko god bila solidna, mogla biti unapređena i postati dobra ili čak odlična da je više fokusirana na gejmplej, a manje na pokušaje da bude provokativna sa neumesnim humorom.
Igra je zabavna, ali jednostavno osećam da bi mogla biti mnogo bolja da je bolje usmerena. Najzlobnija stvar kod Zlog Čarobnjaka možda su sve pop-kulturne reference i šale zasnovane na internet memovima koje nas bombarduje.
Sada, ne želim previše umanjiti vrednost ove igre. Prava osoba može da ceni ovakav tip igre i uživa u njoj, što bi opravdalo kupovinu. Ali za nas ostale, gejmplej jednostavno nije dovoljno izuzetan, i ne mislim da je preliv šale preko glave igrača ono što nam treba. Ovo rezultira ocenom koja odražava nišnu publiku koja može da ceni igru onakvu kakva jeste.