Idea Factory International je nedavno zaronio u otome bazen, što se može očekivati s obzirom na to koliko naslova njihova matična kompanija objavljuje u tom žanru. Tim sada donosi Charade Maniacs West, koji kombinuje futurističke teme i sve najbolje momke koje možete zamisliti. Međutim, s tako velikom glumačkom postavom, doslednost u svakom putu je ključna. Dakle, kročimo u budućnost da bismo odgovorili da li neko od ovih ljudi dovoljno veruje jedan drugom da se zaljubi, čak i s izdajnikom među njima.
U Charade Maniacs, godina je 2148. Svi u ovoj budućnosti imaju ono što se naziva narukvicama, koje su sposobne imati, doslovno, informacije sveta na dlanu pomoću jednostavnog uređaja veličine ručnog sata. Naša protagonistkinja je Hiyori Sena, naivna srednjoškolka koja je nedavno izgubila svog ljubimca, psa-robota zvanog Palt, od starosti. Budući da je to nešto stariji model, nemoguće ga je popraviti, i ona plače zajedno sa svojom porodicom.
Tada se pita da li postoji način da se on vrati, što je kada se seti glasina o tajanstvenom „live stream“-u koji kruži, zvanom Other World Stream. Navodno, svako ko se pojavi na njemu dobija bilo koju želju koju poželi, ali tačni detalji o tome kako bi neko mogao da učestvuje uglavnom su obavijeni više pitanjima nego odgovorima.
Dok se vraća kući iz škole sa svojim prijateljem iz detinjstva, Tomose Banjom, iznenada gubi svest. Nakon kratkog vremena kada se probudi, iznenada je dočekuje tajanstveni maskirani čovek koji sebe naziva „Direktor“ i tvrdi da se sada nalazi u svetu Arcadia, pravoj utopiji gde se može ispuniti svaka želja… glumeći u seriji drama u, kao što ste pretpostavili, Other World Stream-u.
Ako dobro odglumite drame, bićete nagrađeni poenima koje zatim možete koristiti da biste tražili bilo šta što želite, pa čak i da se vratite u stvarni svet. Međutim, ako prekršite pravila strimovanja, bićete kažnjeni za svoje postupke „kaznom igrom“. Osim toga, među deset članova tima postoji izdajnik poznat kao „Producent“. Moguće je optužiti nekoga da je izdajnik, ali po rečima Direktora, to možete učiniti samo jednom, i ako se prevarite, svi članovi glumačke postave će biti izbrisani iz postojanja.
Premisa priče me je prvobitno privukla jer volim otome igre koje se odvijaju u dalekoj budućnosti, ali moram reći da je, nažalost, ritam priče ponekad prilično neujednačen. Određeni događaji su se činili uglavnom izolovanim jedni od drugih, a u većini ruta, baš kada se čini da dolazite do zanimljivog dela, pisci su jednostavno odlučili da tu završe i nisu želeli da dodatno razrade likove osim najosnovnijih elemenata.
Osim toga, trojica ljubavnih interesa su prvobitno zaključani, ali jedini nagoveštaj koji sam mogao pronaći bio je kroz dijagram toka radnje, koji je zakopan u opcijama menija. Čak i tada, samo piše „Uslovi za završetak ove grane“. Potrošio sam nekoliko minuta pokušavajući da shvatim koji su ti uslovi, a na kraju sam odustao i izabrao drugu rutu.
A kad već govorimo o ljubavnim interesima, u Charade Maniacs-u imamo ukupno devet ljubavnih interesa. Ovo nije novo jer su igre poput Norn9: Var Commons i Paradigm Paradox takođe imale više opcija nego obično, ali imajući toliko likova postavlja pitanje kako im svima dati dovoljno dubine, što postaje izazov. Jasno je da je Norn9: Var Commons uspeo da to izbalansira tako što je imao tri protagonista koji se granaju u po tri rute, čime su se razdeljci mnogo jasnije definisali. Međutim, ovog puta imate samo jednog protagonista. To je primetno i u načinu na koji se Hiyori ponaša – ponekad ne mogu da shvatim da li je ona samo potpuno naivna ili opsednuta.
Jedno od spasenja u Charade Maniacs-u je da su CG-ovi i umetnički stil od strane Teite zaista dobro urađeni, čak i ako neki od njih izgledaju sumnjivo uvećano, gotovo kao da su želeli da pokažu više. Štaviše, muzička podloga i zvučni efekti su neki od jačih elemenata igre. Čak su i tranzicije između poglavlja jedni od mojih omiljenih zvučnih efekata. Ipak, može se primetiti da su neki elementi praktično prilagođeni sa platforme Vita, pa se pojavljuju manji artefakti i opća zamućenost u pozadini, posebno kada se na nju zumira.
Od svih devet ljubavnih interesa, moji favoriti su bili Takumi Haiji i Mei Dazai. Neću ulaziti u detalje jer su oba puta zaključana, i postoji dobar razlog za to, ali čak i objašnjavanje bi me odvelo u područje velikih spojlera. Kada se osvrnem na to, gotovo svaki zaključani ljubavni interes ima malo bolje napisanu rutu od većine početne glumačke postave, što nešto znači. Ipak, ni one nisu savršene, a krajnji završetak Charade Maniacs-a je, da budem iskren, haos, kao da su pisci bili očajni da reše rupe u priči koje su sami stvorili.
Prva ruta koja mi se činila nedovršenom bila je ruta Mizuki Iochi, čiji spol nije bio poznat. Imala sam visoka očekivanja od nje, s obzirom na tajanstvenu atmosferu koju je imala, i doista, lik s nepoznatim spolom je imao puno potencijala, ali završetak je bio izuzetno žurno napisan. Isto se dogodilo i s rutom Ryoichi Futami, 23-godišnjim muškarcem koji pohađa umetničku školu, i Tomose Banjom, prijateljem iz detinjstva protagonistkinje. Ruta Ryoichija se završila tako naglo da sam doslovno zurila u svoj Switch i rekla: „Čekaj, je li to sve?“ dok Banjo… njegov lik me jednostavno izuzetno iritira. Očigledno je da je ludo zaljubljen u protagonistkinju, ali Bože sačuvaj, daj joj malo ličnog prostora, zar ne?
Uobičajeni problem je što su poglavlja ljubavnih interesa tako kratka da počinjete osećati nedovoljno vremena za pravilan razvoj ljubavi između protagonistkinje i likova, što znači da većina njihovih izjava deluje prazno umesto iskreno. Svaka ruta koja pokušava ostvariti polaganu vrstu romantične veze ostaje nedovršena čak i nakon nekog vremena. Takođe, da li se sećate „izdajnika“ među njima? Da, taj element se spominje mnogo puta, ali pisanje takođe uvodi previše zapleta koji na kraju nisu u potpunosti rešeni.
Površan zaplet u Charade Maniacs-u svakako ne pomaže prevodu. Osim nekih slovnih grešaka i problema, formatiranje teksta je prilično nezgrapno. Dio dijaloga jednostavno izlazi iz okvira, a neki prelazi između redova su potpuno nepropisni, pri čemu se čini da je prevodilac koji je obrađivao taj red zaboravio da ga završi ili nešto slično. Takođe, dajem ocenu B- za izbor fonta ovde. Nije loš sam po sebi, ali je toliko tanak, a razmak između karaktera je tako mali da može biti malo teško čitljiv, posebno na određenim delovima korisničkog interfejsa.
Charade Maniacs ima ogroman potencijal, ali postava likova postaje prenatrpana, a završetak dolazi suviše rano, bez ikakvog pompeznog završetka ruta. Narativ se zapetljava dok pokušava balansirati sve odnose, zbog čega Sena postaje više promenjiv objekt za napredak priče umesto da bude sopstveni lik. Prevod takođe deluje upitan zbog neusaglašenosti među likovima. Nažalost, nekoliko zapamćenih ruta nije dovoljno snažno da iznese slabo osmišljen zaplet.
Zaključak
Charade Maniacs je igra sa puno potencijala, ali koja se suočava sa brojnim izazovima i nedostacima. Iako premise priče i likovi obećavaju, nedovoljno razvijene rute, nedoslednosti u pisanju i prenatrpana postava likova smanjuju ukupno iskustvo. Mnoge priče završavaju prerano, bez zadovoljavajućeg zaključka ili velike svečanosti koja bi upotpunila putovanje. Takođe, prevod se često čini upitnim zbog nedoslednosti među likovima. Iako postoje nekoliko zapamćenih ruta koje se izdvajaju, one nisu dovoljno jake da iznesu slab zaplet i nedostatke igre u celini.
Charade Maniacs ima svoje svetle trenutke, kao što su impresivne CG slike, umetnički stil i dobra muzička podloga, ali nedovoljno je toga da bi se izbalansirali nedostaci i opravdao potencijal igre. U konačnici, za igrače koji su strastveni ljubitelji žanra otome igara i futurističkih tema, Charade Maniacs može pružiti neko zadovoljstvo, ali ima prostora za poboljšanje u pogledu razrade likova, zapleta i prevoda.