Fantastične lokacije, natprirodne moći i duboki, intrigantni likovi su zaštitni znakovi 2K-ove Bioshock franšize. Sada možete da ih iskusite sve, od dubina Rapture-a do visina Kolumbije, na vašem Nintendo Switch-u. BioShock: The Collection je odličan način za uživanje u ovoj čuvenoj franšizi, i kao ulazna tačka za nove fanove, kao i za seriju veterana koji žele da se vrate u Rapture i Columbia.
BioShock: The Collection sadrži sva tri naslova franšize: BioShock, BioShock 2 i BioShock: Infinite. Takođe su obuhvaćene većine bonus funkcija svake igre i DLC sadržaj, od Orphaned Concepts muzeja uklјučenog u BioShock 1, do ekspanzija Burial at Sea za BioShock: Infinite. Međutim, multiplayer BioShock 2 izostaje, kao što je slučaj i sa svim izdanjima kolekcije.
BioShock
Originalni BioShock objavlјen je 2007. godine, pre više od decenije, ali je ostao izvanredan s obzirom na 13 godina razvoja igara koji su se od tada dogodili. Sve karakteristike kojih se sećate o njemu su još uvek impresivne, baš kao što su bile i 2007. Od trenutka kada se spustite u Rapture, oduševiće vas svet koje su 2K Games kreirale ispod Atlantika.
Aspekti poput raskošne, raspadnute art deco estetike, impozantnog prisustva Andrew Ryan-a i njegovog sna o gradu, i strahota koju prouzrokuje tutnjava približavanja Big Daddy-a i njegove kikotave Little Sister još uvek čudesno deluju. Rapture je jednako mračno i isto toliko ispunjeno izgublјenog potencijala koliko je bilo i tokom izdavanja igre.
Priča igre drži se neverovatno dobro – nekoliko delova se oseća nenadano u izvođenju, ali sveukupno, međusobna interakcija važnih likova koje sretnete, učiniće vas angažovanim do kraja. Vrlo je očigledno dok igrate kroz priču igre, zašto se ovaj naslov u to vreme smatrao revolucionarnim, i nasleđe koje je ostavilo.
Što se tiče priče, izbori doneseni s obzirom na Little Sisters i njihovu ulogu u ADAM kolekciji možda i nije toliko revolucionarna kao što je bio slučaj 2007. godine, ali one ipak čine zanimlјivu mehaniku. Nјihovi modeli su posebno … datirani u ovom naslovu, ali daleko je od onog najgoreg što ćete videti.
Ekološko pripovedanje je takođe u njegovom najbolјem u BioShock-u, sa toliko malih scena skrivenih, uređenih upravo tako, da su događaji koji su se odigrali potpuno jasni. One su tokom cele igre na svakom koraku – čak i ako u blizini nema audio dnevnika, lako je saznati šta se dogodilo.
Vizualni prikaz igre je posebno upečatlјiv – Switch port odgovara impresivno u poređenju sa izdanjima PS4 i Xbox One igre, a rad na osvetlјenju i teksturi postavlјa Switch Edition u poređenje sa njegovom moćnijom braćom.
Ono što je posebno impresivno je da je to takođe tačno i za handheld režim rada – bez malog podviga s obzirom na to kako okruženje ove igre može da bude gusto. Sposobnost da se BioShock pokrene bez žrtvovanja performansi je zapanjujući podvig, a Blind Squirrel Games zaslužuju ozbilјne časti zbog uspevanja da sve to stisnu na Seitch handheld ekran.
Sav originalni sadržaj BioShock-a i dalјe ostaje netaknut – još uvek postoji mnoštvo zabavnih Plasmids-a i Gene Tonics-a koji mogu da se koriste za pronalaženje i prikuplјanje, a audio dnevnici se kreću po Rapture-ovim hodnicima. Nova prikupljanja takođe debituje u The Collection verziji BioShock -Golden Film Reels omogućava igračima pristup komentarima programera o inspiraciji i filozofiji dizajna svakog nivoa.
Borba u BioShock-u i dalјe se oseća zabavno i efikasno, čak i ako su aspekti malo datirani u odnosu na njegove nastavke. Plasmids su većinom zabavni i prijatni za upotrebu, mada se neki, poput Security Bullseye i Enrage, osećaju prilično podmuklo u poređenju sa Cyclone Trap-om i volјenom Telekinesis.
Točkovi oružja i tipovi municije pružaju vam puno načina da začinite vaše bitke, a pravedna nestašica municije znači da ćete je koristiti raznovrsno a da pritom ne budete osećali da vam presušuje. Najveće pitanje u BioShock-ovoj borbi je to što se Plasmids i oružje ne mogu da se koriste istovremeno – to čini određenu poentu u priči mnogo bolnijom, ali to nikada nije ogroman problem, i srećom je sređeno u nastavcima.
Sistem za hakovanje na bazi cevi je i dalјe netaknut, a iako je zabava u početku, značajno usporava igranje igre na redovnoj osnovi. Iako postoje mogućnosti da se zaobiđe hakerska mini-igra, one su obično retke, skupe ili skrivene iza zamornijih aspekata igre. Kao rezultat, očekujte da ćete uraditi puno minolovaca za podudaranje cevi ako vam je to prvi put.
Sve u svemu, BioShock je ostao neverovatno dobar za igru sa više od decenije ispod pojasa. Iako odražava svoju starost u nekim uglovima, a postoje i neki aspekti njegovih nastavaka koji iskreno žele da je imaju, i dalјe ostavlјa podjednako dobar utisak kao i 2007. godine.
Bioshock 2
BioShock 2 uzima veći deo temelјa koji je original položio i na njemu nadograđuje, pojačavajući aspekte igre koji su bili nedovolјno igrani u prethodniku. BioShock 2 koristi njegovo podmorsko okruženje za mnogo veće efekte, izvodeći igrače u okean između zgrada Rapture-a u više navrata i naglašavajući koliko bi krh bio podvodni grad.
BioShock 2 takođe drži divan dizajn art deco prve igre, ali kompleti su znatno manje impresivni. Dok su kultne slike Sofia Lamb-ine porodice Rapture Family i područja poput putovanja na površinu uredne, to nije ni toliko zastrašujuće kao ogromna, ležerna statua Andrew Ryan-a iz prve igre, niti uznemirujuća kao priroda Sander Cohen-ove umetnosti.
Grafički gledano, BioShock 2 je svako malo impresivan kao i njegov prethodnik na Switch-u, održavajući neverovatnu vernost, glatki framerate i impresivno osvetlјenje, bilo da je docked ili undocked. Pravo je čudo kako ovaj trio izgleda jednako dobro kao i kad je u vašim rukama.
Borba, s druge strane, povećava uloge na više načina. Plasmids i oružja sada mogu da se koriste u tandemu bez potrebe da ih igrači menjaju, i oba imaju kao rezultat toga svestraniju upotrebu. Određeni Plasmids sada mogu da se kombinuju zajedno radi jedinstvenih efekata, a tipovi municiju imaju veću raznolikost u upotrebi.
Priča BioShock 2 nastavlјa teme prvog, istražujući šta se dešava kao rezultat vakuuma napajanja koji se dešava tokom događaja iz prethodnog nastavka. Iako je sam po sebi zanimlјiv, nedostaju mu visoki i izuzetni trenuci koji originalni BioShock čine tako posebnim, što ga čini zadovolјavajućim naslednikom na više načina.
Little Sisters održavaju svoju ulogu netaknutu većinom od originala, ali sa novim elementom povezanim sa njima. U originalu, ADAM kolekcija je bila trenutna, ali ovde, igrači moraju da brane Little Sister od splicers-a dok ona izvlači ADAM-a iz leševa razbacanih po čitavoj bini.
Ova igra psuedo odbrambene kule očigledno je inspirisana određenim delom originalne igre, ali sada se proteže kroz celu kampanju i sve brzo postaje zamorno. To je, međutim, najisplativija metoda za prikuplјanje dragocenog resursa koji je ADAM, tako da ako želite da izvučete maksimum iz igre, radićete to više puta po nivou.
Hakovanje je umanjeno i sadrži novi sistem koji izbegava cevi originala, ali ne bez unošenja sopstvenih mana. Igrači sada moraju da vremenski odrede pokrete igle da bi je zaustavili u pravom trenutku, ali za razliku od originalnog metoda, ova verzija ne pauzira igru, ostavlјajući vas širom otvorenim za napad dok hakujete
Prikupljački i bonus sadržaji ostaju u najvećem delu, sa još više prikupljivih Plasmids i audio snimaka nego ranije. Nažalost, nema komentara ekvivalenta Direktor komentarima, a nedostatak originalnog izdanja zabavnog multiplayer moda znatno škodi naslovu, ali to je više nego nadoknađeno uklјučivanjem Minerva-inog Den-a, potpuno zasebne mini kampanje.
Prvobitno je Minerva-in Den bio plaćen DLC za BioShock 2, ali je u The Collection uvršten kao deo paketa, dodajući mnogo više vrednosti trgovini. Ova kraća, zasebna priča prati drugačiji skup likova tokom istih događaja koji se dešavaju tokom glavne igre i smeštena je u oblastima Rapture koji su u glavnoj kampanji ostali neistraženi.
BioShock 2 izgleda kao rafinirana verzija originala, dodiruje nekoliko grubih ivica, a pritom se ne udalјava previše od onoga što ga je činilo sjajnim. Možda neće da izmisli vežbu, niti će da pogodi iste visoke note kao njegov prethodnik, ali svejedno je dostojni nastavak.
Bioshock: Infinite
Međutim, kad završite sa Rapture-om, Columbia će vas dočekati otvorenih ruku u BioShock: Infinite. Treća igra u nizu izbacuje mnoge konvencije prethodnih igara i šalјe ih u Columbia, grad visoko iznad oblaka umesto ispod talasa. Međutim, promene koje su ovde unesene prilično su mešovite vrećice za i protiv.
Priča BioShock: Infinite je mnogo složenija od one originalne dve, delimično zbog povećanog stepena uklјučivanja likova igrača, a delom zbog mnogo kinematografske prirode ove igre u celini. Nestali su vlažni, klaustrofobični uglovi Rapture-a, koji su zamenjeni Columbia sjajem, otvorenim prostorima.
Dok su u originalne dve igre predstavlјeni nemi likovi igrača, Infinite-ov Booker DeWitt je pravi brblјivac za poređenje, komentare događaja u igri i razgovor sa njegovim avanturističkim partnerom i saveznikom Elizabeth redovno. Igrači gube malo samo-uranjanjanja, ali dobijaju dublјe ulaganje u priču kao rezultat.
samo-uranjanje je u mnogo čemu zaista zvezda šou-a i definitivno je žarište priče. Ona deluje kao saveznik pod kontrolom AI-a Booker-u koji mu pomaže u borbi sa njegovim jedinstvenim sposobnostima, a istovremeno mu pomaže u drugim aspektima njihove avanture, kao što su obijanje brava i transport. Milosrdno, ona je samodovoljna kada su u pitanju gašenje požara i borba – ovo nije misija pratnje.
Iako je nova postavka Columbia zanimlјiv novi pokušaj odvojen od Rapture-a, zbog nove postavke u vazduhu, gubi delić svog šarma. Puno je mesta na kojima je lako zaboraviti da ste u gradu iznad oblaka u Infinite-u. Deo toga je zahvalјujući impresivnijoj (i netaknutoj) arhitekturi koja je prisutna, ali gubi malo karaktera zauzvrat.
Infinite ima područja poput Hall of Heroes ili Arcade, gde se visina postavke može da se lako zanemari bez mnogo promena. Za poređenje, u prve dve igre, čak i u većini zatvorenih prostora, bazeni iz kojih curi voda ili prozori ka otvorenom stalno su vas podsećali na to koliko ste duboko bili. To je nesrećan izbor koji pomalo gubi ono što su te prve dve igre učinile zaista posebnim.
Još jedan aspekt BioShock: Infinite je njegova borba. Skyhook omogućava mnogo veću pokretlјivost tokom borbi, puštajući Booker-a da skoči na nebeske šine i viseće metalne kuke, čineći bitke mnogo vertikalnijim, zasnovanim pokretima i dinamičnijim.
S druge strane, Infinite odlazi od najomilјenijeg oružanog točka, koristeći tradicionalniji FPS pristup ograničavajući Booker-a na dva oružja odjednom u odnosu na osam prethodnih igara. Takođe su nestali i posebni tipovi municije, čime se dodatno smanjuje raznolikost oružja i uskraćuje se igračima gubitak jedinstvenih naprava, poput trostrukih žica i mini tureta.
Svako oružje se oseća posebno i efikasno, i svako je zadovolјstvo za upotrebu na osnovnom nivou, a nadogradnje mogu da dodaju malo više naleta za vaš novac. Ali s mnogo uobičajnijom municijom koja pruža malo razloga za zamenu, previše je lako odabrati skup dva pouzdana oružja u ranim i prethodnim eksperimentima.
Plasmids ili, kako su ovde poznati, Vigors, imaju isti problem, s tim da ih je samo osam u celoj igri. Sva su ona korisna i svako ima sekundarne funkcije koje im daju više individualne svestranosti od Plasmids-a iz BioShock 1 i 2, ali ograničen broj čini da se podešavanja svakog igrača osećaju manje izrazito.
Tamo gde BioShock: Infinite zaista sjaji, jeste u obimu i spektaklu priče koja se odvija. Kinematografski događaji i impresivni setovi su svuda beskonačni, što igru čini znatno upečatlјivijim iskustvom. Grafički, Switch hvata ove scene na izvanredan način, još jednom u koraku sa ostalim aktuelnim generacijskim The Collection iteracijama.
Jedan aspekt Infinite ipak pati malo na Switch-u, ipak – meni. Korisnički interfejs Infinite-a je manji kao celina, verovatno će pokušati da bude manje nametlјiv nego što je bio u prethodnim nastavcima. Tekst i ikone u nekim od ovih menija su doduše neverovatno mali, što obično nije problem kada je docked i na televizoru. Handheld mod, uopšte je posebno pitanje.
Na manjem ekranu neki delovi teksta menija mogu da budu neverovatno teški za čitanje, utičući i na podnaslove i na važne elemente igre poput automata i opisa opreme. Koliko su maleni meniji u Infinite-u za početak, handheld mod može da ih učini gotovo nečitlјivim bez savršenog osvetlјenja i malo naprezanja očiju.
Na uzlaznoj putanji, BioShock: The Collection obuhvata i sve DLC za Infinite, uklјučujući i izazovne mape Clash in the Clouds, kao i dodatnu priču o DLC-u, Burial at Sea. Uklјučivanje ovog DLC-a samo daje veću vrednost paketu; ako ste voleli Infinite, ovi komadići bonus sadržaja daju vam mnogo više od toga.
U celini, Infinite trguje mnogim personalizacijama za prostranije, kinematografsko iskustvo. Na mnogo načina, deluje sjajno – priča je neverovatno privlačna, a lokaliteti su sjajniji nego što su ikada bili. Ali sa druge strane, mnogo raznolikosti gameplay-a je izglađeno, u nekim slučajevima na bolјe, a u nekim slučajevima na gore.
Nevolјe kontrolne šeme
Kako dolazimo do kraja ove recenzije, moramo da pokrijemo jedan od najvećih problema sa kojima se suočava Bioshock: The Collection – onaj koji stoji nad kompilacijom u celini. Samo po sebi, to je malo pitanje, ali za ovakav naslov kompilacije mnogo je značajniji – nedosledne kontrole.
Svaka od tri igre ima svoju zadanu kontrolnu šemu sa potpuno drugačijim rasporedom tastera od ostalih igara. Igrano odvojeno, verovatno biste mogli da se bez većih problema naviknete na svaku od različitih kontrolnih šema. Međutim, igrajući redovno, što je u ovakvoj kolekciji vrlo verovatno i mnogo ćete praviti grešaka u mišićnoj memoriji.
Originalni BioShock je najgori prestupnik u tom pogledu. Iz nekog čudnog razloga, kontrole za skok i za lečenje su vrlo neobično postavlјene, sa lečenjem mapiranim na B dugmetu, i skokom mapiranim na X dugmetu, što je poprilično obrnuto onome što biste očekivali.
Kao neki koji su navikli skoro na svaku drugu igru da stave skok na A ili B, to je značilo i da smo redovno trošili medkitove slučajno pokušavajući da skokočimo. Ono što je još gore je da u BioShock-u 1 ne postoje alternativne opcije šeme upravlјanja koje vas zaklјučavaju u ovom čudnom postavljanju. Na kraju smo jednostavno morali da postavimo prilagođene kontrole u našem Switch meniju da bi izbegli taj problem, ručnim prebacivanjem B i X tamo.
BioShock 2 ima mnogo racionalniji raspored za skakanje i lečenje, stavlјajući skoka na B i prebacujući lečenje na d-pad. Inače, većina kontrola ostaje netaknuta, ali ako ste se navikli na original postavku, ovde ćete ponovo činiti greške. Srećom postoje i ovde opcije kontrole, ali oni su unapred podešene, samo se menjaju koji džojstici su za pomeranje i pogled, a koji tasteri na ramenima su vatra i oružje/Plasmid zamena.
BioShock: Infinite tada potpuno meša sve ove kontrole unaokolo, krećući se po vašim interaktivnim tasterima, tasteru za ponovno učitavanje, čučnju, bliskoj borbi i još mnogo toga. Postoji kontrolna šema koja preuređuje stvari kako bi bile bliže originalnim dvema, ali čak i tada, to malo odudara, pa očekujte da ćete napraviti puno grešaka kada započnete u Infinite-u.
Bioshock: The Collection
Sve u svemu, BioShock: The Collection je neverovatan paket. Sadrži tri visokokvalitetne igre koje su, uprkos tome što imaju pregršt problema, neverovatni primeri onoga što FPS žanr može da postigne. Neverovatne, angažovane priče, šokova punih vilica otpadajućih otkrivanja, maštoviti svetovi i pejzaži i veći od života, dok su još uvek previše stvarni, likovi.
Uprkos činjenici da ćete se verovatno boriti sa zabludom u kontroli od igre do igre, svaki naslov je više nego vredan vašeg vremena. Ako ste lјubitelј jedinstvenog okruženja i ubedlјivog pripovedanja koji koristi medij u svoju korist, onda je BioShock: The Collection verovatno baš za vas.
Za:
- Tri visokokvalitetne, ikonske igre, sve u jednom paketu.
- Vizuelni materijali se odlično slažu u odnosu na verzije PS4 i Xbox One, čak i u handheld modu.
- Priča i igra za svaku igru su neverovatno uspeli.
- Prošli DLC i bonus sadržaj dolaze u paketu.
Protiv:
- Neusaglašena kontrola između igara rezultiraće sa dosta grešaka u igranju.
- Uklanjanje BioShock 2 multiplayer moda.
- Infinite-ovi meniji su vrlo teški za čitanje u handheld modu.