Rano igranje nas je uvek fasciniralo u izvesnoj meri. S obzirom na to da same video igrice mogu u velikoj meri da se prate do naučnika koji se zeza na osciloskopu da bi na kraju prerasli u unosan i profitabilan ekonomski oslonac je smešna karakteristika za tako kratko vreme.
Dok su one samo senka njihog nekadašnjeg sebe, uglavnom regulisane porodičnim zabavnim centrima i lokacijama u lancima, arkade su generalno bile izuzetno rasprostranjene za igrače od kasnih 1970-ih do 1990-ih. Kad kažemo da su bile sveprisutne, ne šalimo se baš. Često su arkade, posebno 1980-ih, nazivane „brlozima bezakonja“ jednostavno zato što su bile okuplјajuća mesta koja su mnogi mlađi lјudi koristili kao način da pobegnu od pritisaka i stresa društva.
Jedan takav arkadni kabinet koji je obično imao takvo prisustvo na mnogim od ovih mesta bili su Atari-evi Asteroids-i. Podrazumeva se koliko je ova franšiza ikona u odnosu na istoriju igara, a činjenica da je Atari još uvek tu da nas podseća na njihove arkadne i procvata kućne konzole idalјe je nekako impresivna. Nјihovo ime još uvek ima malo poštovanja u istoriji igara i nastavlјa da nas podseća na mnogo načina. Kompilacije za glavne konzole, plug-and-play konzole sredinom 2000-ih, njihovo nedavno izdanje Atari VCS i Recharged serija igara naveli su kompaniju da se cela baci u golicanje kostiju nostalgije onih koji su preživeli te dane.
Čini se da serija Recharged ima za cilј „uzeti klasične igre iz Atari ere i dočarati ih mimo njihove originalne vizije kako bi bile privlačne novoj publici“. Ovo takođe može da se vidi u prethodnim remake-ovima Recharged-a Missile Command, Centipede i Black Widow, i Asteroids Recharged se ovde ne razlikuje. Dok se apetit modernih gejmera danas možda i iskrivio u složenije i uključujuće poslove, privlačnost nečeg jednostavnog i brzog za igranje i dalјe ima određenu težinu za one koji samo pokušavaju da ubiju malo vremena između sastanaka ili vožnje vozom.
Oni koji imaju topla sećanja na stavljanje žetona u njihov lokalnim arkadnim Asteroids kabinetu često će spomenuti dobru staru izreku „jednostavno za naučiti, teško za savladati“. S obzirom da je ovo rimejk originala, nije preterano reći da te reči i dalјe zvuče istinito i ovde. Još uvek ste trouglasti svemirski brod usred velikog asteroidnog polјa koji pokušava da probije njegov put kao sredstvo za preživlјavanje. Osnovna mehanika gađanja pomenutog svemirskog kamenja, guranja po polјu igre sa jednim ekranom i „ulaska u hipersvemir“ (zaista, samo korišćenjem premotavanja ekrana) je nešto čega su klasični fanovi dobro svesni i navikli do sada.
Sa osnovnog nivoa, solidan je koliko i za klasičnu igru. Originalna igra sama po sebi bila je i ostala uprošćena stvar. Ono što je važnije ovde je da mehanika i igra i dalјe izdržavaju i zadržavaju onaj arkadni osećaj koji lјudi pamte. S obzirom na to da igre ove ere odražavaju pejzaž vremena kada su objavlјene, Asteroids generalno nije ništa drugačiji u tom pogledu. Grafička tehnologija u to vreme, iako se smatrala revolucionarnom kada je objavlјena, bila je krajnje pojednostavlјena u prezentaciji. Ova tehnološka ograničenja proširila su se na igru, i u tom pogledu je impresivno da je igra bila ubedlјiva na tehnologiji koja je ograničena koliko je bila.
Dakle, šta Recharged radi da začini stvari osnovnim podešavanjem koju je postavio original? On drži jednu nogu u prošlosti, naravno. Ali bilo je lepo videti dodavanje nekih pojačanja koja vam pomažu da srušite navalu džinovskih stena koje se raznose u manje stene. Nije ništa strašno, imajte na umu. Ali dodatak ovde zapravo deluje dovolјno prirodno da ne menja drastično igru. Dobijeno obaranjem NLO-a, to može da bude nešto tako jednostavno kao što je snimak nadogradnje ili drastično kao pucanje u mini crnu rupu koja usisava sve u neposrednoj blizini. Nije uvek super često, ali je dovolјno da učini stvari malo podnošlјivijim onima koji očekuju bar malo složenosti od ovakve jednostavne igre.
Iako mislimo da bi jedna stvar mogla igrače pogrešno da ovde očeše jeste to kako su se prilagodili načinu na koji ide glavna igra. To je u suštini način preživlјavanja, što je mali p9mak u poređenju. Sa ovakvim mod-ovima, često je „umreš i gotov si“. Sa modernijim igrama, često ćete imati mehaniku i ustupke koji će vam pomoći da se oporavite i sprečite da završite trčanje ranije nego što biste želeli. Osim pojačanja, nema mnogo jastuka koji će vas zadržati u igri. Napravite bilo kakvu grešku i to je kraj vašeg trčanja. Iako nam je to malo čudno s obzirom na to da je arkadni original koristio životni sistem, nije baš nešto što kvari igru. Iako u poređenju sa neverovatno teškim bullet hell shooterima koji su uspeli na kućnim konzolama i arkadama, deluje kao pokušaj da se dopadne tim fanovima.
Ovaj mentalitet načina preživlјavanja se proteže na uklјučeni mission mod, što nije bilo nešto što smo očekivali da ćemo videti u ovakvom rimejku. Ne mora nužno da izgleda kao naknadna misao, ali ima tendenciju da bude u skladu sa načinima misije koji su bili pre njega. Znate taj tip. Dovršite određeni cilј za ograničeno vreme, obarajte mete sa određenim pojačanjem, radite u okviru jedinstvenog parametra do pobede. Takve stvari nisu ništa novo u današnjem pejzažu, ali je ipak iznenađujuće videti ih ovde. To je dobrodošao dodatak onome što na kraju predstavlјa naslov sa budžetom za brzo igranje.
Takođe je lepo videti da su programeri osetili potrebu da ovde dodaju neki multiplayer kauč u obliku ko-op mod-a. Na kraju krajeva, to je samo proširenje survival mod-a za jednog igrača, mada ne možemo da kažemo da ionako nije dobrodošao dodatak. Udružiti se sa nekim i pustiti pojačanja da lete može i treba da bude zabavno i haotično, a više rundi sa prijatelјem može da bude dobro za brzo pokupljanje i igranje.
Zaista, mislimo da je to bio krajnji cilј za ovakvu igru. Nije opsednuta pokušajem da bude nešto više nego što jeste, a cilј da se pobolјša igrivost tamo gde je imalo smisla bila je sjajna stvar. Iako bi voleli da su imali mod koji je više u skladu sa klasičnim arkadnim iskustvom, funkcionalno gledano, igra je sasvim dobra kao što jeste. Dodatni modovi ovde pomažu da se doda vrednost u naslovu koji je već budžetske cene, tako da je donošenje toga na sto veoma cenjeno.
Dakle, s obzirom da igra ostaje pojednostavlјena, a ipak pobolјšana, imalo bi smisla da prezentacija zadrži sličnu filozofiju. Vizuelno gledano, originalna igra se često može da smatra lekcijom istorije u evoluciji vizuelnih prikaza u igricama. Da li bi taj original bio nešto što igrači sada smatraju vizuelno zanimlјivim? Ne baš. Ali kada ste 80-ih iskakali po arkadnim ormarima, bili ste srećni da vidite bilo šta što vam je zapelo za oko.
Uz to, jednostavno ne bi imalo smisla ne pobolјšati grafičku prezentaciju. Mada je najbolјi način da se stvari opišu vizuelno ovde, nažalost, da se to uporede sa franšizom Geometry Wars. Mislimo da posebno razmišlјamo o Retro Evolved-u, ali grafička vibracija predstavlјena između te igre i ove izgleda uopšteno nosi sličnu vibraciju. Iako Recharged nije tako grafički blistav kao Retro Evolved. Obe igre koriste pojednostavlјenu prezentaciju sa jarkim spektrom boja kako bi stvari bile uzbudlјive i dodale zabavi. Sa Recharged-om, čini se da je suzdržanost koja je prikazana u tome da stvari budu dovolјno blistave, uspela. Iako postoje trenuci u igrici kada može da budete dovolјno zauzeti da izgubite trag o vašem brodu i naletite na nešto, što može da bude iritantno. To se ne dešava uvek, ali je prezentacija u velikoj meri dovolјno koherentna da ne postane glavna tema.
Ipak, ne možemo da kažemo da je audio prezentacija bila nešto o čemu bi moglo da se piše. Koliko god to zvučalo neiskreno u odnosu na audio ograničenja originalne igre, mislimo da to nije bila poenta za početak. Neki možda nisu lјubitelјi zvučnih efekata ovde, jer nisu baš u skladu sa originalom. To nije nešto što nam smeta, jer živimo u eri u kojoj možemo da se izvučemo mešanjem stvari sa ovakvom klasičnom igrom. Ne mrzimo ovaj pravac ovde, ali čistunci bi to mogli da urade. Vaša kilometra može da varira.
Muzika je prilično tiha, i to je u redu u našim pravilima. S obzirom na eru u kojoj je popularizovan, nije iznenađujuće da zadrži atmosferu 80-ih. Ne ide baš do potpunog retrotalasa ili slično, ali to je soundtrack koji više voli da bude nešto što ostaje u pozadini i održava stvari relativno hladnim. Postoji mnogo primera ove vibracije urađene na način koji je ubedlјiviji, ali lepo je videti da ovo što je ovde nije strašna stvar. Zaista, samo uklapanje u sve ostalo može i treba da bude cilј. Dovolјno smo srećni što uopšte imamo nešto ovde.
Generalno, prezentacija je u redu. Iako je to definitivno vizuelna i audio nadogradnja u poređenju sa onim što prepravlјa, generalno voli da stvari budu vizuelno interesantne i da ne odvlače previše pažnje od igre. Postoje trenuci kada to postaje malo čudno, ali činjenica da ovde postoji nešto što je dovolјno pristojno da uspe ono što je bilo pre toga je nešto vredno pažnje.
Asteroids: Recharged se uglavnom bavi time što je džezirana konačna verzija časnog arkadnog klasika. Ne samo da se smatra odličnom verzijom takve klasične igre, već se i brzo pokuplja i igra po prirodi svega što je uklјučeno pokazuje se kao dobra distrakcija u kratkim taktovima. S obzirom na to da je prepreka ulasku neznatna suma, uvek je lepo videti dodatu vrednost u klasičnim rimejkovima poput ovog.
Jednaki delovi klasične igre i moderne estetike, Asteroids: Recharged vredi uzeti samo zbog pogodnosti pristupa njemu samom. S obzirom na to da je na svakoj dostupnoj platformi (a posebno u brzim hitovima na Switch-u), imati moderne verzije klasičnih igara poput ove je dobrodošla stvar koju treba imati na dohvat ruke.
Ako želite da počešete taj klasični gejming svrab, igranje ove verzije klasika je dobrodošao dodatak Recharged liniji igara i vredna je verzija koju vredi da razmotrite. Nije savršena, ali je igriva i i dalјe je zabavna kao što je bila kada je zasleplјivala lјubitelјe arkada u njenom vrhuncu.