Sashingo: Learn Japanese With Photography ima jednostavan koncept koji je jasno nagovešten u samom naslovu. U ovoj igri nalazite se u minijaturnoj verziji Šibuje, Tokio, noseći sa sobom mali polaroid fotoaparat. Slobodno istražujete sopstvenim tempom, ali jedini alat koji imate je upravo taj fotoaparat. Kad napravite fotografiju, kamera se fokusira na jedan objekat u kadru i prikazuje japansku reč za njega, zajedno sa odgovarajućim Hiragana/Katakana slovima. Iako nema pravih ciljeva, igra vas podstiče da otkrijete sve reči na mapi i sakupite fotografije u svoj album.
Mislim da slobodan pristup koji Sashingo nudi predstavlja zabavan i kreativan način da igrači nauče osnovne japanske reči i fraze. Možete odabrati da uradite mali test gde vam igra pokaže reč, a vaš zadatak je da pronađete odgovarajući objekat. Ovo je prilično zanimljiv način da se kombinovanjem istraživanja i učenja jezika stvori jedinstveno iskustvo. Igra odlično koristi ovu obrazovnu metodu. Reči su jasno izgovorene za igrača, a postoji i obiman priručnik koji obuhvata korisne fraze koje možete vežbati za osnovnu komunikaciju na japanskom. U tom smislu, Sashingo deluje angažovanije nego Duolingo. I dok je Duolingo koristan alat za učenje, ne bih ga nazvao zabavnim. Sashingo čini učenje i vežbanje reči mnogo pristupačnijim za igrača, bez osećaja da ste ocenjeni, uz mnogo veću slobodu u izboru reči koje želite da proširite.
Iako sam oduvek voleo Japan i nekoliko puta posetio tu zemlju, jezik je uvek bio barijera. Koristio sam Duolingo, a moj partner je pohađao više kurseva japanskog. Ipak, pravi izazov u učenju jezika je svakodnevna praksa i „prisila“ da ga govorite. To je često jedini način za poboljšanje. Sashingo se nalazi između ove dve krajnosti; igra jednostavno ne deluje kao sjajna početna tačka za učenje japanskog. Iako koristi ispravne obrazovne metode za podučavanje japanskih reči, nedostaju joj određene osnove, a posebno interakcije koje pružaju dobar osećaj kako se japanski jezik koristi. Priručnik ide malo dublje u te situacije, ali to se svodi na čitanje i slušanje glasovnih isječaka. To otežava zadržavanje tog znanja, jer igra sama po sebi ne jača te veštine.
Ipak, prijatno me iznenadilo što je mom partneru bilo zabavno da me gleda kako igram i da pomaže u učenju reči. Sa osnovnim znanjem japanskog zahvaljujući svojim kursevima, odmah je prepoznala reči poput flaše, bicikla, semafora i automobila, ali je takođe uživala u učenju reči koje se ne bi pojavile na njenim časovima, poput gradilišta, kante za smeće i kartonske kutije. Na ovom polju, Sashingo posebno briljira kao dopunski materijal za proširenje vokabulara, ali i kao zabavan interaktivni alat za vežbanje. „Gejmerski“ aspekt igre je pomalo nerazrađen, i iako možete koristiti razne filtere – koje možete kupiti nakon uspešno položenog testa – ne postoji mnogo opcija za izražavanje sopstvenog fotografskog stila. Postoji odlična funkcija zuma i fokusa, ali nema mogućnosti za nagib kamere ili pravljenje selfija. Zbog toga igra deluje više kao obrazovni alat, što može biti nedostatak za one koji vole fotografske igre, poput mene.
Sashingo: Learn Japanese With Photography mogao bi biti sjajan dopunski alat ako već radite na učenju japanskog. Njegov simpatičan umetnički stil i minijaturna verzija Šibuje pružaju zabavno iskustvo istraživanja i učenja velikog broja japanskih reči, ali igra donekle podbacuje kao kompletan metod za učenje japanskog i kao fotografska video igra. Ipak, tokom leta za Japan, ovo je zabavan način da naučite nekoliko reči i fraza koje možete odmah upotrebiti kada stignete.