Home DIGITALIJEKibernetički aparthejd: Da li postajemo građani drugog reda u svetu ‘poboljšanih’ ljudi?

Kibernetički aparthejd: Da li postajemo građani drugog reda u svetu ‘poboljšanih’ ljudi?

od itn
Human Augmentation i kibernetička diskriminacija

Kada je Eidos Montreal 2011. godine izbacio kultnu igru Deus Ex: Human Revolution, a kasnije i Mankind Divided, svet je bio fasciniran estetikom crno-zlatne renesanse i mehaničkim rukama koje probijaju zidove. Ali, ispod te akcione površine krila se zastrašujuća sociološka teza: „Mehanički aparthejd“. Svet u kome su ljudi sa ugrađenim implantima (Augs) segregirani, a oni bez njih (Naturals) žive u strahu od sopstvene zastarelosti.

Danas, deceniju i po kasnije, taj scenario više nije domen piksela i poligona. On postaje naša neizbežna geopolitička i biološka realnost.

Dok se zabavljamo novim iPhone-om, u tišini laboratorija se odvija trka koja će redefinisati šta znači biti čovek. Elon Musk sa Neuralinkom, Peter Thiel sa finansiranjem „Enhanced Games“ (Olimpijade za dopingovane i modifikovane sportiste), i vojska SAD sa projektima egzoskeleta, guraju nas ka tački bez povratka.

Pitanje više nije da li ćemo se spojiti sa mašinama. Pitanje je ko će to moći da priušti, i šta će se desiti sa nama ostalima koji ostanemo „samo“ biološki? Da li smo na pragu najveće klasne diskriminacije u istoriji vrste – one zasnovane ne na boji kože ili religiji, već na hardveru koji nosimo u sebi?

Human Augmentation i kibernetička diskriminacijaAnatomija nove kaste: Od invaliditeta do super-sposobnosti

Da bismo razumeli budućnost, moramo pogledati sadašnjost. Kibernetika je ušla u naše živote na „mala vrata“ – kroz medicinu. Srčani pejsmejkeri, kohlearni implanti za sluh, insulinske pumpe. Niko se ne buni protiv ovih uređaja jer oni vraćaju funkciju (Restorative Technology). Oni „popravljaju“ čoveka do nivoa normale.

Međutim, granica se pomera ka poboljšanju (Enhancement).

Pogledajmo slučaj Hugha Herra, profesora na MIT-u i inženjera bionike, koji je izgubio obe noge. Njegove bioničke proteze mu ne omogućavaju samo da hoda; one mu omogućavaju da se penje uz stene bolje nego što bi to mogao sa biološkim nogama. On može da menja visinu po potrebi. On se ne umara. U tom specifičnom kontekstu, on je superioran u odnosu na „prirodnog“ čoveka.

Prebacimo to na radno mesto budućnosti. Zamislite magacionera u Amazonovom skladištu.

  • Radnik A (Prirodni): Može da podigne 25kg, umara se posle 4 sata, treba mu pauza za toalet i ručak, podložan je povredama leđa.

  • Radnik B (Poboljšani): Nosi integrisani egzoskelet ili ima bionička ojačanja kičme. Može da podigne 100kg, ne oseća fizički zamor u mišićima, ima ugrađen HUD (Heads-Up Display) u retini koji mu pokazuje najkraću putanju do paketa.

Koga ćete zaposliti? Kome ćete dati veću platu?

Ovde se rađa klica kibernetičke diskriminacije. Neće biti potreban „zakon“ koji zabranjuje zapošljavanje prirodnih ljudi. Tržište će to samo regulisati. Biološki ljudi će postati ekonomski neisplativi. Postaćemo „legacy hardware“ – stari štampači za koje više niko ne piše drajvere.

Human Augmentation i kibernetička diskriminacijaPay-to-Win život: Ekonomska barijera transhumanizma

Najveća laž transhumanizma je da će tehnologija biti dostupna svima. Istorija nas uči suprotno. Napredna medicina i tehnologija uvek prvo dolaze do bogatih, a tek decenijama kasnije (ili nikada u istom kvalitetu) do siromašnih.

Ako ugradnja memorijskog čipa (Memory Augmentation) košta 100.000 evra i omogućava vam da naučite strani jezik za nedelju dana ili da momentalno procesuirate berzanske podatke, to nije samo „gadžet“. To je investicija koja garantuje da će vaša deca ostati na vrhu društvene lestvice.

Stvaramo vrstu biološke aristokratije. Bogati neće biti samo bogatiji u novcu; oni će biti pametniji, jači, zdraviji i dugovečniji. Jaz između klasa više neće biti premostiv obrazovanjem ili teškim radom, jer kako da se takmičite sa nekim ko ima direktan interfejs sa Cloud-om i AI koprocesor u glavi?

U Srbiji, zemlji sa prosečnim primanjima daleko ispod svetskog vrha, ovo pitanje ima posebnu težinu. Da li ćemo postati globalni geto „prirodnih“ ljudi, jeftina radna snaga za „poboljšane“ nacije, ili ćemo imati elitu koja se nadograđuje u inostranstvu dok ostatak populacije nema ni za osnovne lekove? Scena iz filma Elysium postaje naša geopolitička prognoza.

Korporativno vlasništvo nad telomKorporativno vlasništvo nad telom: DRM u vašim venama

Ovo je možda najuznemirujući aspekt o kojem se najmanje priča. Kada kupite softver danas, vi ga ne posedujete – vi ga licencirate. Šta se dešava kada taj softver pokreće vaše srce, vaše oči ili vaše ruke?

U svetu Deus Ex-a, ljudi su zavisni od leka „Neuropozyne“ koji sprečava da telo odbaci implante. To je savršena metafora za pretplatu na život (Subscription Service).

Zamislimo realan scenario u bliskoj budućnosti: Ugradili ste bioničko oko kompanije „X“. Ono vam daje savršen vid, zumiranje, noćni režim. Ali, kompanija „X“ odluči da prestane sa podrškom za taj model. Ili, još gore, niste platili mesečnu pretplatu za „Premium Vision“ paket. Da li vam se vid gasi? Da li vam iskaču reklame (Pop-up Ads) u vidnom polju koje ne možete da blokirate dok ne platite?

Ovo se već dešava. Kompanija Second Sight, koja je proizvodila bioničke oči, dospela je u finansijske probleme. Pacijenti su ostali sa implantima u glavi koji više nemaju softversku podršku. Ako se pokvare, ostaju u mraku. Bukvalno.

Uvodi se koncept DRM (Digital Rights Management) za ljudsko telo. Vaša ruka možda pripada vama biološki, ali njen firmware pripada korporaciji. Ako pokušate da je „hakujete“ ili popravite u neovlašćenom servisu (pravo na popravku – Right to Repair), možda ćete prekršiti zakon o intelektualnoj svojini ili će se uređaj daljinski onesposobiti (Bricking).

Postajemo „podstanari“ u sopstvenim telima.

Hakovanje čovekaHakovanje čoveka: Ghost in the Shell scenario

Sajber bezbednost (Cybersecurity) je danas noćna mora. Svaki sistem je bušan. Sada zamislite da je taj sistem vaš nervni sistem.

U kultnom animeu Ghost in the Shell, hakeri mogu da preuzmu kontrolu nad „sajber-mozgovima“ ljudi, menjajući im sećanja ili kontrolišući njihovo telo kao lutku. Iako smo daleko od toga, bazični principi su tu.

Ako imate BCI (Brain-Computer Interface) koji je povezan na internet, vi ste potencijalna meta.

  • Senzorno hakovanje: Haker bi mogao da preklopi vašu vizuelnu percepciju. Vidite zeleno svetlo na semaforu, a zapravo je crveno.

  • Motorno hakovanje: U teoriji, preuzimanje kontrole nad bioničkim udovima ili egzoskeletom. Zamislite atentat gde „ubica“ nije želeo da povuče obarač, ali je njegova ruka hakovana da to uradi. Ko je kriv pred sudom?

  • Ransomware tela: „Vaše noge su zaključane. Uplatite 5 Bitcoina da biste ponovo mogli da hodate.“

Strah od hakovanja će biti jedan od glavnih argumenata „Bio-konzervativaca“ ili „Naturals“ pokreta – ljudi koji odbijaju modifikacije ne zbog novca, već zbog bezbednosti i očuvanja privatnosti uma.

Društveni raskolDruštveni raskol: Od zavisti do mržnje

Kako će izgledati suživot Augmented i Natural ljudi? Istorija ljudske netrpeljivosti nam ne daje razloga za optimizam.

Prvo će se javiti zavist. Prirodni će zavideti Poboljšanima na sposobnostima, uspehu i zdravlju. Zatim dolazi strah. Strah da će nas zameniti, da su opasni, da nemaju empatiju (jer, da li mašina ima dušu?). Na kraju dolazi mržnja.

Možemo očekivati formiranje:

  1. Purity Movements (Pokreti čistunaca): Religijske i ideološke grupe koje smatraju da je modifikacija tela „igranje Boga“ i skrnavljenje hrama tela. Oni će diskriminisati kiborge, zabranjivati im ulazak u određene prostore („No Augs Allowed“) iz straha od nadzora ili hakovanja.

  2. Transhumanistički elitizam: Poboljšani će gledati na prirodne ljude kao na neandertalce – spore, glupe, prljave i bolesne. Zašto bi se super-inteligentan čovek sa BCI interfejsom družio sa nekim kome treba 10 sekundi da formuliše rečenicu koju on prenese telepatski za milisekundu?

Komunikacijski jaz će biti ogroman. Poboljšani ljudi će verovatno komunicirati na nivou koji mi ne možemo ni da percipiramo (preko Wi-Fi signala, razmenom sirovih podataka). Za njih, mi ćemo biti kao kućni ljubimci – simpatični, ali ograničeni.

Regulativa i SrbijaRegulativa i Srbija: Gde je zakon?

Pravo uvek kaska za tehnologijom. Trenutno ne postoji jasan pravni okvir koji definiše:

  • Da li je bionička ruka oružje? (Ako udarite nekoga njom, da li je to napad oružjem ili pesnicom?)

  • Da li poslodavac sme da zahteva implant kao uslov za posao?

  • Šta se dešava sa skupim implantima nakon smrti? Da li ih banka oduzima naslednicima ako kredit nije otplaćen?

Srbija, sa svojim zakonodavstvom koje se sporo prilagođava i digitalizaciji, biće potpuno nespremna za ovaj talas. Verovatno ćemo se oslanjati na EU regulative, ali „sivo tržište“ ugradnje jeftinih, kineskih ili neproverenih implanata u „garažnim klinikama“ moglo bi da procveta na Balkanu. Biohakeri koji ugrađuju magnete i RFID čipove u beogradskim podrumima su već realnost, to je samo početak.

Human Augmentation i kibernetička diskriminacijaHomo Sapiens je mrtav, živeo Homo Deus?

Nalazimo se na kraju evolucije kakvu poznajemo. Prirodna selekcija je prespora; zamenjujemo je tehnološkom selekcijom.

Kibernetička diskriminacija nije „možda“; ona je neminovnost kapitalističkog pristupa transhumanizmu. Pitanje je samo na kojoj strani ograde ćete se naći.

Da li ćemo dozvoliti da se čovečanstvo rascepi na dve različite biološke vrste? Jednu koja vlada, koja je besmrtna i digitalna, i drugu koja služi, koja je smrtna i analogna?

Možda je otpor uzaludan, a asimilacija neizbežna. Ali, dok god imamo izbor, moramo se boriti za to da tehnologija služi čovečanstvu, a ne da ga ukine. „Mental Privacy“ i „Bodily Integrity“ moraju postati ustavne kategorije jače od bilo kog korporativnog ugovora.

U suprotnom, spremite se za svet u kome je vaša ljudskost samo zastarela softverska verzija koju je prestao da podržava proizvođač. A dugme za Uninstall ne postoji.

Banner

Banner

Možda će vam se svideti i