Iako je Hunting Simulator 2 u zbiru uživajuća i zabavna simulacija lova, igra ima nedostatke na nekoliko načina koji je sprečavaju da se smatra sjajnom. Pobolјšava se od njenog prethodnika tako da postaje uopšteno bolјa simulacija, ali određeni izbori na kraju joj škode. Ovde gledamo sjajne kvalitete igre, kao što je sposobnost upotrebe lovačkog psa, kao i ono što ga zadržava, uklјučujući njegovu pomešanu grafiku.
Od malih nogu uvek smo uživali u dobroj lovačkoj igri. Iako je žanr lovačke video igre pomalo nišno tržište, tokom godina je bilo nekoliko sjajnih naslova; međutim, bilo je mnogo više zaboravlјajućih. Hunting Simulator 2 je nova igra simulacije lova koju je razvila kompanija Neopica i koju je objavila kompanija Nacon, a koja se bavi praćenjem, uhođenjem i lovom na razne životinje. Igra je nastavak Hunting Simulator-a iz 2017. godine. Što se simulacije tiče, HS2 se definitivno više oseća od njegovog prethodnika. Životinje su snebivljivije i proređenije (proveli smo sat i po pokušavajući da nađemo jednog jelena sa belim repom kad smo prvi put započeli), što sam lov čini izazovnijim i realnijim.
Budući da je simulacija lovačke igre, Hunting Simulator 2 zaista nema priču kakvu bi ostale igre imale. Iako je ovo bilo drugačije u lovačkim igrama prošlosti, simulacije lova sadašnje generacije uglavnom su zanemarile ovaj aspekt. Jedini prizor priče dolazi na početku kroz kratki vodič.
Nakon odabira muškog ili ženskog protagoniste, pripovedač vodi igrača dok uči kako da pretražuje tragove, koristi njegovog lovačkog psa, ide u lov i zahteva njihovo ubistvo. Nakon toga, igrač je odveden u „ložu“, gde će se sam pripremati za njegov prvi lov bez uputstava.
Dok je tutorial bio u redu, shvatili smo da smo tokom godina igrali mnoštvo lovačkih igara. Ovaj tutorial je vrlo osnovan, jer se samo dotiče minimalnih kontrola potrebnih za igru. Za dodatne informacije, igrač će morati da konsultuje policu knjiga (tj. Wiki odelјak) u loži. Bez otkrivanja ili saznanja o ovom odelјku, tutorijal možda nije dovolјno opsežan za igrače koji prvi put igraju žanr.
Nakon tutorijala, igrač započinje u loži sa 5000 kredita, koji mogu da se koriste za kupovinu mirisa, poziva i odeće, ali što je najvažnije, licence za životinje. Licence se kreću u ceni, ali su neophodne za lov na sve vrste na svakoj lokaciji. Postoje tri regiona: Kolorado, Teksas i Evropa, pri čemu svaka lokacija ima dve podregije.
Kupovina ovih licenci smatrala nam se dobrim uklјučivanjem, jer je to dodalo iskustvu simulacije. To primorava igrača da strateški planira i isplanira njegov lov unapred. Bili smo frustrirani u trenucima kada bi naišlina lisicu ili losa bez ikakve oznake da ih lovimo, ali imali smo da krivimo samo sebe. Konačno, ova karakteristika stavlja povećano odlučivanje igrača i obogaćuje sveukupno iskustvo, čak i ako je ponekad otežavajuće.
Jednom kada je oprema kupljena, igrač može da izabere šta će da nosi, koje će oružje ili pozive da ponese, ili da poseti strelište. Iako je sve ovo standardno, bili smo iznenađeni izborom programera da dozvole igraču da odabere doba dana kada je lov: jutro, popodne ili veče. U originalnoj igri postojao je dnevni i noćni ciklus koji je omogućavao igraču da lovi koliko god su želeli.
Iako je lov noću nezakonit za dobru količinu vrsta u većini država, verujemo da ova igra ide predaleko uklanjanjem ovoga. Kada smo prvi put birali jutros, očekivali smo da će to da bude samo „početno vreme“, i mislili smo dok lovimo, da ćemo gledati kako sunce probija nebo – ali to se nikada nije dogodilo.
Bez obzira na to šta ste odabrali, čini se da ćete ostati u tom roku sve dok se ne vratite u dom. Iako igrači noviji u žanru to mogu da cene, taj aspekt nas je uklonio iz simulacije. Čini se da životinje reaguju na realne načine, ali osećamo da je, u najbolјem slučaju, taj realizam razblažen nedostatkom pravog ciklusa dan-noć.
Nakon što je sve ovo odlučeno, igrač mora da odabere gde želi da lovi i krene u divljinu. Igrač započinje u njihovoj kabini (postoji po jedna svakoj na mapi) i odatle mogu da odu bilo gde i love kako god žele. Oni mogu da koriste njihovog psa za praćenje životinja, prate životinje samostalno ili da pronađu štanda u kojem će pozvati životinju.
Psi su najnoviji dodatak seriji i mogu da se kupe tri različite rase, svih različitih funkcija. Psima može da se naredi da rade različite stvari na osnovu njihove pasmine. Beagle se koriste za praćenje ili isterivanje životinja; Labrador retriver se koristi za vraćanje spuštenih životinja iz vode i koristi se prevashodno za lov na ptice; Nemački kratkodlaki poenterii ukazaće na manju divlјač koja je teško vidljiva lovcu.
Stručnost, nagon i izdržlјivost vašeg psa pobolјšavaće tokom upotrebe vašeg psa. Što se veštine vašeg psa povećavaju, to su bolјi u prepoznavanju životinja, ne odustajanju od traženja životinja i bolјom izdržlјivošću za praćenje ili pronalaženje. Iako su nam se poslednje dve pasmine čitavo vreme činile korisnim, bilo je trenutaka kada smo mogli da pratimo staze tačnije i brže od našeg Beagle-a. Iako koristite pse, ponekad treba malo strplјenja dok radite sa njima na pobolјšanju, to je i dalјe neverovatna karakteristika koja pobolјšava kvalitet igre u celini.
Pored ovoga, lovci mogu da nađu štandove ili roletne razbacane po okolini koji mogu da se koriste da se sakriju od životinja i pruže im drugačiji način lova, ako se umore od pronalaska staza i lova na njihov plen. Štandovi i žaluzine najbolјe se koriste pri raznim pozivima za životinje koje je moguće kupiti. Šatori takođe mogu da se nađu i koriste se kao brza putovanja između lokacija. Iako ove tačke interesa lako mogu da se nađu na raširenim ravnim lokacijama sa nekoliko prepreka poput Pawnee Meadows, mnogo ih je teže pronaći u gustim područjima kao što je Roosevelt Forest. Kao i u stvarnom životu, ovo zahteva veliko strplјenje.
Takođe, treba napomenuti da igrač mora prvo da prati ranjenu životinju, da bi imao prava na životinju. Tek kada j2 pronađu, mogu da je „strpaju u torbu“. Tada u kabini mora da se „položi pravo“ na životinju u vreći koje igrači počinju na svakoj mapi. Kada igrač položi pravo na životinju, može da je prodati za novac ili je sačuva kao trofej. Ako se sačuva kao trofej, životinja će biti vidlјiva u loži svaki put kada se igrač tamo vrati.
Igrači mogu da sakupe više životinja pre nego što polože pravo na njih, ali ako krenete prema odmaralištu pre toga, životinje neće biti sačuvane. Takođe, ako igrač sačuva trofeje iste vrste, u loži će biti prikazana bolјa životinja za bodovanje. Iako ovo može da se posmatrati kao prepreka nekim igračima, ovo je bio aspekt igre u kojem smo zaista uživali jer smo se osećali kao da je zaista dodat simulaciji forsirajući igrače da polože pravo na njihovu igru, mada bez ikakvog označavanja istinitim životom i obradom.
Što se tiče pravila i propisa, igra ima za cilј da stvori respektabilnu i realnu lovačku simulaciju koji sledi stvarna pravilima etičkog lova. Iako se sve razlikuje od države do države, igra čini dobar posao prisilјavajući igrača da bude etičan i odgovoran na način na koji lovi. Igrači mogu da dobiju kaznu (plate kaznu) za upucavanje životinje bez dozvole ili sa pogrešnim kalibrom, ne stavljanje životinje u torbu pre povratka u ložu ili pucanje u ženke životinja određene vrste. Sve su to uopštene verzije pravila koja će prilično imati bilo koju lokaciju. Međutim, jedna stvar zbog koje su igrači kažnjeni zbog toga što ne verujemo da se zasniva na stvarnosti jeste ako igrač previše puta puca u životinju. Tokom našeg igranja, činilo se da smo dobijali ovu kaznu svaki put kada smo upucali životinju više od dva ili tri puta.
Koliko znamo, nema ograničenja u tome koliko puta životinja može da se ubije u stvarnom životu. Pored toga, smatra se daleko neetičnije ostaviti ranjenu životinju da pati, nego što je količinu pogodaka svesti na minimum. Čini se da je ovo jedan površni element koji je dodat u igru – koji je takođe uklјučen u ostale igre lovnog žanra – koji je bio zamišlјen da otežava igru igračima. Dok mi razumemo koncept, postalo je frustrirajuće gubiti novac samo zbog pucanja jednog previše metka.
Igrajući tonu lovačkih igara tokom godina, možemo da kažemo da su svi pozivi u Hunting Simulator 2 bili na mestu. Oni su, uz mnoštvo različitih zvukova koje proizvode, svi zvučali kako treba. Jelen pozivi zvuče kao jeleni, vepar zvuče kao vepar i tako dalјe. Kretanje igrača i samih životinja, sve zvuči zaista autentično.
Glavni problem sa zvukom je retki dijalog tokom igre. Iako pripovedač na početku igre nije zvučao previše loše, naredbe našeg lovca našem psu često su se doživlјavale kao krute ili robotske. Budući da je igra sa minimalnim dijalogom, to ne bi bilo ogromno pitanje da nije činjenice da se isto toliko fraza ponavlјa iznova i iznova prilikom korišćenja lovačkog psa.
Veština odlučivanja psa se pobolјšava više kako igrač hvali ili mazi njegovog psa, pa je rano neophodno da vašem dobrom dečku ili devojčici date brojne pohvale. Ali, slušanje istih nekoliko fraza iznova i iznova postalo je neprijatno s vremenom, i želeli smo da su kreatori dodali više raznolikosti s obzirom na to koliko je igraču neophodno da komunicira sa njegovim psom.
Najbolјi način da vam opišemo grafiku igre je taj što na makro nivou izgledaju zaista dobro, ali manje impresivno postaju prilikom približavanja. Igra je zaista predivna dok se šetate kartama, gledajući pejzaž. Drveće, trava i voda su sve čudesno prikazani. Posmatranje vašeg igrača iz trećeg lica dok vaš pas radi njegov posao, i vas dvoje prolazite kroz slikoviti krajolik jedan je od najvećih aspekata igre.
Ipak, jednom kada pažlјivo ispitate vašu okolinu, lepota počinje da bledi. Iznenadili smo se kada smo pronašli stene sa tupim teksturama stare škole ili nekad bujne šume koje su se pojavile dvostruko, kad smo ih pregledali izbliza. Bilo je razočaravajuće hodati kroz gomilu stabala i moći da vidimo koliko su papir tanke grane i lišće dok smo prolazili pored. Bilo bi nešto što bi očekivali da smo igrali na prethodnoj generaciji konzola, a ne na PS4 u 2020.
Ovo važi i za ložu. Hodajući oko kućice zadivila nas je predivna unutrašnjost. Drvene grede, dizajn kuće; materijali koji su korišćeni bili su tako savršeni i autentični. Ali, kako smo pogledali bliže, primetili smo kako se neki predmeti čine tako statični i beživotni, kao što su trofeji na polici wiki sekcije. Bilo je prilično upečatlјivo gledati kontrast između običnih objekata i prekrasnog dizajna lože u celini.
Isto tako, gledanje kroz daljinomer ili nišan na jelena ili bighorn ovcu ili drugu divlјač zaista je neverovatno. Stvarno smo voleli činjenicu da je nišan ili dvogled u igri zauzimao ceo ekran dok je u upotrebi. Bilo koji od ovih slučajeva zauzima ceo ekran, dok je u uglovima samo malo zacrnjenje koje mu daje okrugli oblik. To nam je pomoglo da bolјe vidimo šta smo gledali, i iskreno, to je učini više istinito životu. Ne znamo nijednu drugu lovačku igru koja je ovo uradila.
Ali, jednom kad životinja padne i priđete vašem ubijenom plenu, detalјi opet izgledaju gotovo nestvarno. Neke vrste ne izgledaju tako loše kao druge, ali još uvek ima dosta životinja koje nakon pomnog pregleda izgledaju nerealno . Dok smo mislili da su mnoga lica i rogovi izgledali normalno, bilo je i drugih kojima su nedostajali detalјi i koji su im imali gotovo manekenski kvalitet.
Najveći problem se ipak svodi na krzno, a to se najviše primećuje kada je životinja oborena ili u odmaralištu. Iz nekog razloga, mula jelena u našoj loži, sa njenim tamnijim smeđim krznom, izgleda pristojno predstavlјeno. Jelen sa belim repom, s druge strane, nije. Ne znamo jesu li kreatori pokušali da budu hiperrealni i nisu uspeli u tome, ali evo, bili smo zadivljeni kako krzno izgleda bezživotno. Iskreno smo se osećali kao da vidimo tačno kako kreatorii prave teksturu, jer je svaki komad krzna imao jasan obris koji je izgledao kao da su zalepili isti komad tu i tamo dok cela životinja nije bila pokrivena.
Krzno nam je zaista bilo najveće pitanje igre. Za određene vrste krzno ne izgleda baš mnogo kao prave životinje na koje bi trebalo da liče, ali za druge teksture su bolje od stvarnih. Zaista nismo sigurni odakle dolazi ta nedoslednost. Ovo možda neće da ometa iskustvo nekih igrača; međutim, smatrali smo da bi ti prikazi trebalo da budu dosledniji od onog što su bili. Nakon što smo ugledali prelepu životinju i uspešno je upucali, samo da bi kasnije videli nerealnu životinju izbliza bilo je pomalo izneveravajuće.