Kada pomislim na Pakao, zamišljam vatrene jame, demone koji bodu ljude vilama i viku. Ono o čemu ne bih razmišljao, iako verovatno treba, je nivo kancelarijske birokratije i satanska verzija Clippy-a iz starih dana Word-a. Međutim, upravo se tu nalazim igrajući Heretic’s Fork, najnoviju igru od developera 9FingerGames i izdavača Ravenage Games. Pitanje je da li je ova igra san svakog zaposlenog u kancelariji ili samo pakleni softverski košmar.
Heretic’s Fork je teška igra za definisati; najbolje što mogu da zamislim je roguelike igra bazirana na kartama, ali to joj ne čini pravdu. Igra počinje tako što preuzimate svoju novu poziciju kao menadžer u paklu sa jednostavnim zadatkom: sprečavanje grešnika da pobegnu. Da biste izvršili ovaj zadatak, imate pristup tornju u koji možete dodati oružje. Ovde dolaze karte: svakog poteza dobijate određeni broj karata, koje možete koristiti da dodate nova oružja ili poboljšate postojeće. Karte takođe možete kombinovati da postanu jače ili da postanu potpuno nove karte.
Sistem može delovati komplikovano na početku, s obzirom na mnoštvo različitih karata i opcija koje mogu biti pomalo preplavljujuće. Međutim, nakon nekoliko rundi, postaje gotovo prirodno kombinovati karte i izgraditi razuman špil. Takođe možete otključati nove karte ispunjavajući izazove, što vam pomaže da se usmerite na korišćenje različitih karata. Međutim, tu leži osnovni problem, a to je problem koji mnogi roguelike naslovi imaju. Problem je taj što ponuđene karte nisu jednake i potpuno je moguće da vam se loše karte podele, i to ne zbog vaše krivice. To takođe znači da zarađivanje novca može biti spor i mukotrpan proces, pogotovo na početku, što je važno jer otključava težinu, barem donekle.
Jedan aspekt roguelike igara je mogućnost dobijanja novih likova i igranje sa njima, sa nadom da će svaki lik imati različit stil igre koji će osvežiti svaku partiju. Heretic’s Fork igračima omogućava da otključaju nove likove koristeći novac koji su zaradili tokom partija, i svaki od njih ima nešto drugačiju veštinu, kao što su dodatni slotovi za oružje koji su otključani od početka. Problem je što je osnovni lik najteže koristiti jer nema dodatnih veština, ah, život interne. Dodavanje ovog dodatnog izazova početnom sporosti svake partije može je učiniti dosadnom, ali nakon što otključate sledećeg lika, igra se znatno poboljšava. Ipak, ne pomaže činjenica da ova igra nema puno međusobne interakcije igrača.
Essencijalno, tornjevi i garnizoni koje možete otključati su potpuno automatizovani i nema ništa što ćete kao igrač raditi. Igra će efektivno ići ovako: izaberete svoje prvo oružje i pritisnete start, a zatim čekate. Konačno, ubićete dovoljno da pređete na sledeći nivo i izaberete sledeće nekoliko igara. Na kraju, završićete nivo i moći ćete da izaberete nagradu (na primer, više zdravlja ili novi slot za oružje, itd.). Onda se nastavlja dok ne „umrete“, a to je potpuno na milost karata koje ste dobili i kakve slučajne nagrade su ponuđene.
Van delova tornja, Klippy će pronaći povremene e-poruke i skrivene programe koje možete pristupiti iz menija. Ovi dodaci donose malo humora i omogućavaju igri da pokaže svoje pisanje. Vizuelno, piksel-art je lep, a izbor muzike, koji birate na glavnom meniju, odgovara i radi mnogo sa relativno malo. Umetnost i muzika takođe čine opšti programirani osećaj glavne igre zanimljivijim za praćenje, a pisanje i iskačući prozori su zabavni za videti.
Iako nije igra koja na površini nudi puno igračima, uvođenje novih karata kako se završavaju izazovi i spor dotok informacija koje nudi Klippy drže vas angažovanim. Pronašao sam sebe da radim nekoliko partija dok sam nešto gledao ili samo da ubijem vreme, i iskreno, nisam se dosađivao koliko bih očekivao. To nije igra koja će vas zadržati satima, ali Heretic’s Fork je savršen za povremeni odlazak u pakao.