Povratak Master Chief-a nije se osećao ovako dobro od Halo 3, ali to dolazi sa priličnim upozorenjima; Osnovni problem Halo Infinite-a je da je to izuzetna igra koju zadržava njen studio, 343 Industries. U osnovi, to je sve što su fanovi želeli, ali na makro nivou, postoje zapanjujući problemi koji će verovatno biti popravlјeni vremenom – ali kada i koliko će biti ispravlјeno potpuno je nepoznato. U međuvremenu, postoji barem priča koju treba odigrati, što je apsolutno vredno toga.
Prošlo je šest godina otkako su Halo 5: Guardians izdali i preuredili franšizu gurajući je napred sa novim likovima, novom opremom i novim zlikovcima. To nije bilo ono što su lјudi očekivali u to vreme, ali je svakako bilo smelo. Sada je studio ostavio po strani tu smelost za igru koja nije toliko ispravka kursa koliko podseća na ono zbog čega su se lјudi uopšte zalјubili u Halo. Halo Infinite ostvaruje njegov cilј da bude duhovni reboot u tom pogledu, ali veliki deo je narušen narušen ogromnim problemima koje nikada nije trebalo da se zanemare.
Igrajući kroz kampanju, postaje jasno zašto 343 nije stavio „6“ na kraj naslova igre, jer to ne bi bio pravi pokazatelј šta je Halo Infinite. To je šesti deo u glavnoj franšizi, naravno, ali nije nužno šesti deo u priči, niti zapravo treći deo u Reclaimer sagi – to je samo po sebi problematično za lјude koji su očekivali pravi put do neizvesnog kraja Guardians-a, ali to nije ono što je ovde navedeno. Umesto toga, Halo Infinite spaja celu Halo priču za duboko lični narativ koji istražuje postojanje čovečanstva kao i njihovo mesto u galaksiji. Gde oni stoje i šta će učiniti da uzvrate su u srži priče, posebno kada se bore protiv Banished. Oseća se kao poslednja borba, ali i početak nove ere.
Za mnoge lјude, ovo će biti prva Halo igra (i priča) koju će iskusiti, i svakako je prava da se uskoči. Svi njegovi nostalgični elementi su dobro obrađeni i postoje trenuci koji će povući srce dugogodišnjih fanova, ali za nekoga ko nikada ranije nije čuo za Master Chief-a, ipak će moći da sve to ceni zbog načina na koji se priča odvija, jer provodi vreme sastavlјajući prošlost i omogućavajući igračima da iskuse trenutke iz prve ruke umesto da im se kaže šta se dogodilo. Halo Infinite je skoro kao muzej posvećen Master Chif-u, koji omogućava lјudima da igraju njegove najveće hitove, iako na nove načine. Nekoliko misija, likova i cilјeva su posebno slični onima iz originalne Halo trilogije, ali nisu prepričavanje. Halo Infinite pametno ne koristi prošlost kao štaku, već kao vodič.
Halo 4 i Halo 5: Guardians su imali zanimlјive priče koje su slomile Master Chief-ovu individualnost, ali postoji osećaj da Halo Infinite pokazuje da 343 konačno razume njegov mit – ne objašnjavajući ko je on zaista i odakle je došao, već dekonstruišući šta njegovo ime, njegov oklop i njegov identitet znače za fanove Covenant, Banished, Earth, i iznad svega, fanove Halo-a. John-117 nije rođen kao legenda, već je postao legenda njegovim postupcima – to je ono što je izloženo u Halo Infinite-u. Štaviše, reference na poreklo Master Chief-a, kao i njegovu istoriju sa Cortana-om – uklјučujući ponovno korišćenje dijaloga iz prethodnih igara – pomažu da se pojača taj odnos, koji je u srcu cele priče, dok se takođe koristi kao sredstvo za uzemlјenje onostranosti igre. Mnogo toga je potkreplјeno interakcijom Master Chief-a sa The Weapon-om — novom veštačkom inteligencijom koja je nazvana „nova Cortana“ – koja je nesumnjivo jedan od najbolјih aspekata igre.
Naravno, možda najveća opklada 343 sa Halo Infiniteom je otvoreni svet. Danas se čini da svaka igra ima otvoreni svet, ali ravnoteža između Halo-ovog tradicionalnog linearnog pripovedanja i igre i novog okruženja otvorenog sveta u Halo Infinite-u je urađena izuzetno dobro. Novi regioni se otklјučavaju kako priča napreduje i novi cilјevi – sticanje Mjolnir ormarića i Spartanskih jezgara, spasavanje odreda marinaca i ubijanje visoko cenjenih meta – veštački produžavaju vreme igranja, ali ništa od toga nikada nije neodolјivo. Ipak, suštinski problem ovde je da nije urađeno dovolјno da se izbegne ponavlјanje ovih sporednih zadataka, niti je raspored otvorenog sveta dobro promišlјen. Igrači mogu da budu rutinski frustrirani zbog jednostavnog prelaska mape – i barem mali deo toga mogao bi da se zaobiđe da je radar prerađen, dajući igračima mogućnost da uoče tačke/objekte od interesa dok su u vozilima.
Sve u svemu, kampanja Halo Infinite-a je proslava franšize koja povlači elemente iz doba Bungie-a i 343-a, vodeći računa da poštuje ono što je bilo ranije, a pritom ne zaboravlјa kuda ide priča o Reclaimer-u – i ima više nego dovolјno da se sve to napravi da se osećate novo i okreplјujuće. Ali činjenica da otvoreni svet ponekad može da se osećakao trik i da se igra isporučuje bez saradnje u kampanji ili Forge-a je zapanjujuća. Poslednje dve su nasleđene karakteristike koje su vezane za istoriju franšize; bez njih, Halo Infinite je u osnovi nepotpun. S tim u vezi, na sreću, kampanja je u mnogo bolјem stanju od multiplayer-a.
Ono što čini kvalitet Halo Infinite-ovog multiplayer-a tako teškim za određivanje je to što je u igri skoro savršen; postoje neki problemi sa desinhronizacijom i balansiranjem oružja koje treba da se reše, ali ne može da se bori sa celokupnim igranjem. 343 praktično ima savršenu pucačku igru. Problem je u tome što je sve izvan osnovnog igranja besmisleno, od nedostajućih karakteristika do beznačajnog sistema napredovanja do predatorske komercijalne platforme. Jednostavno rečeno, odluke koje su ušle u ekonomiju i napredak Halo Infinite-a su zapanjujuće strašne. Nedavno, Reach Falcon Pilot Pack u prodavnici se sastojao od dva jastučića za ramena i amblema, ali da bi ih koristili, jezgro Mark V oklopa je moralo da se otklјuča preko Battle Pass-a – 343 je dvostruko potapanje… za otpatke . Ali to jedva da grebe površinu problema Halo Infinite-a u multiplayer-u.
Igračima je obećana igra koja izbegava FOMO; Halo Infinite-ovi nedelјni izazovi i ograničeni događaji sa ograničenim vremenom (čitaj: Tenrai) podstiču FOMO, svim srcem. Igračima je obećana igra koju mogu da igraju onako kako žele; oni to ne mogu – bukvalno je nemoguće. Mod-ovi igre su vezani za pojedinačne plejliste i crossplay je obavezan, zabranjujući solo/duo redove u rangiranju, iako su čak i tamo igrači primorani da učestvuju u kvad mečevima. Štaviše, postoje neki modovi igre koji se dodaju i uklanjaju jer su vezani za određene događaje, što pogoršava sve gore navedene probleme. I povrh svega, sistem protiv varanja je skoro nepostojeći – sigurno je iznenađenje s obzirom da ga je Master Chief kolekcija prilično savršeno zakucala. Postoje i dodatni problemi – ne prikazivanje izazova u igri i nikakav servisni rekord – ali oni blede u poređenju sa stvarima koje mogu i koje će odbiti igrače.
Halo Infinite-ov multiplayer je dobro osmišlјen – dizajn mape je uporedan sa Halo 3, oružje ima funkcionalnu svrhu u svakom mod-u i mapi, a rangiranje (i opšta konkurentnost) podseća na rane dane Halo MLG-a – ali to iskustvo je jako prigušeno kada se mečevi završe. Ne može da se potceni da isti trikovi koji su korišćeni za održavanje multiplayer igara pre deceniju više ne funkcionišu danas, a Halo Infinite-ov multiplayer je trenutno na pogrešnoj strani. Zbunjujuće je da je napredak vezan za RNG izazove umesto za veštinu… u igri zasnovanoj na veštinama. Pošto igrači žele da napreduju u Battle Pass-u tako što će ostvariti određen broj ubistava oružjem koje stvara delić vremena, ove spolјašnje mehanike ulaze u igru, pri čemu mnogi igrači gotovo trenutno napuštaju mečeve. Kada jedan element počne da utiče na drugi, tada postoji razlog za zabrinutost – Halo Infinite je već u toj fazi u multiplayer igri.
Nažalost, dok je kampanja Halo Infinite-a nesumnjivo vredna igranja, multiplayer igre se bliži fazi „čekaj i vidi“. Ako brojni problemi ne mogu da se reše na vreme – ili ako studio ne ponudi bar sveobuhvatan plan koji rešava očigledne probleme – onda bi ovaj veliki povratak Halo-a mogao brzo da nestane. Žalosno je jer je Halo Infinite-ov multiplayer zaista sjajan, ali ono u čemu posustaje je u tome što je besplatan za igru. Bez obzira da li problemi potiču iz kreativnih izbora ili poslovnih odluka, postoji fundamentalno nerazumevanje o tome šta bi pucačina trebalo da bude 2021. godine – i, što je još važnije, šta pucačka igra ne bi trebalo da ima. Verovatno je da će Halo Infinite na kraju postati igra koja definiše eru, ona koja će je ponovo uspostaviti kao dominantna pucačka franšiza, ali još uvek nije tu i ne zna se kada će biti.