Expedition Zero je horor naslov za preživlјavanje koji vam omogućava da istražite zonu anomalija da biste saznali šta se dogodilo čovečanstvu i otkrili kako da uništite čudovište koje vas vreba.
Horor za preživlјavanje je verovatno jedan od žanrova koje najviše igramo, i nikada se nismo toliko mučili u jednom do ove igre. Iako Expedition Zero nije preterano složen – morate da se nosite samo sa dva metra: hladnoćom i punjenjem baterije – to nekako uspeva da bude prilično izazovno, posebno zbog nedostatka tutorijala van minimuma.
Igra počinje tako što vas baca u praznu, napuštenu kolibu. Protagonista promrmlјa nešto u sebi kako nije trebalo da dođe i kako su ga svi zaboravili pre nego što čujete da ga neko iz kuće zove na radiju. Jedva da postoji objašnjenje, a on vam kaže da ga nađete. U ovom trenutku, igra je ponudila tutorijale za sve što igrač sada zna po pamćenju: kako da se kreće, kako da komunicira, kako da skače, itd., i to je sve što dobijate.
Trebalo nam je vremena da shvatimo da moramo da stupimo u interakciju sa „čudnom mašinom“ - za koju se ispostavilo da su saonice - ispred kabine da bi otputovali tamo gde nam je tip sa radija rekao da idemo. Kada stignete tamo i preživite stelt sekvencu, prilazite tipu, a on vas šalјe na misiju da pronađete anomalije oko zemlјe. Nјegov jedini savet: uzmi tvoju baterijsku lampu i pištolј. To je otprilike to; od tada, preživlјavate, pronalazite anomalije i otarasujete ih se.
Nedostatak odgovarajućih tutorijala o jedinstvenoj mehanici igre činio je to malo mukom u određenim situacijama. Na primer, trebalo nam je dosta vremena da shvatimo kako izrada funkcioniše, jer nismo razumeli zašto smo ponekad mogli da pravimo stvari, a drugi put ne. Ispostavilo se da svaki „štampač“ (u suštini sto za izradu) čuva njegove sopstvene nacrte. To znači da idealno idete na sve one na mapi da biste pronašli sve ili većinu nadogradnji.
Srećom, oni se ponavlјaju, tako da ćete najverovatnije naići na njih. Još jedna mala zamerka koju imamo je to što smo čuvali gomilu stvari do otprilike polovine igre kada smo shvatili da uprkos njihovim pogrešnim opisima alata, one zapravo neće biti upotreblјive: trebalo je da se rastavlјaju. Razlog za našu zbunjenost bila je činjenica da neke od stavki koje pronađete bukvalno kažu da su namenjene za razbijanje resursa, a druge kažu da su klјučne za neke uređaje. Nijedna od njih nikada nije korišćena; u stvari, toliko smo gomilali da smo na kraju imali preveliku količinu sredstava.
Ne bi očekivali da će nam se igra toliko dopasti da nam je rečeno kakva je igra na papiru – bez NPC-a, bez boss borbi, plitki sistem izrade i samo dve mehanike koje treba imati na umu: vašu bateriju i vašu toplinu. Sve što radite je da ostanete živi dovolјno dugo da pronađete drugu anomaliju i izlečite područje od nje, dok usput pokupite nasumične beleške da biste dalјe razvili priču.
Expedition Zero se ne oseća kao horor preživlјavanja kada se uhvatite u koštac sa igrom. Prešli smo od neverovatno čestog umiranja do iznenada postali besmrtni samo zato što smo bolјe razumeli mehaniku. Ovo takođe nije bila tipična snežna tačka – igra je samo malo bez događaja. Iako ovo zvuči užasno, smatrali smo da prilično podseća na Death Stranding: nađete anomaliju, manevrišete oko neprijatelјa, izlečite je, a zatim pređete na sledeću.
Osećamo se kao u simulatoru hodanja smeštenom u apokalipsi, i to nam je bilo prilično šarmantno.
Upravlјanje baterijom i toplotom je neverovatno jednostavno: samo skuplјate drva da osvetlite jednu od grejnih površina i vodite računa da ne koristite baterijsku lampu ili uređaje prečesto da biste sačuvali bateriju do sledećeg susreta sa stanicom za punjenje. Pored toga, kako otklјučavate više nacrta (koji su zapravo samo nadogradnje), upravlјanje njima postaje lakše, posebno uz neke dodatne pogodnosti, kao što su veća brzina kretanja i manji gubitak izdržlјivosti pri trčanju.
Odustali smo od borbe protiv neprijatelјa iz senke nakon nekog vremena i odlučili da samo pobegnemo u zaklon dok nas to ne ostavi na miru; Prilično smo sigurni da je besmrtan i da je borba protiv njega uzaludna, ali ne bi mogli da kažemo zasigurno jer smo ga izbegavali do kraja igre. Bilo je prebrzo, pogodilo je prejako, i osećali smo se kao da je tu samo da potroši naše metke. Što se tiče ostalih, koji su neprijatelјi nalik zombiju koji jure na vama sa sekačima, ispostavilo se da su prilično laki za savladavanje sve dok smo to radili sa sigurnog dometa. Borba je prilično nespretna, a najgora stvar koju možete da uradite je da kliknete na ponovo učitavanje, jer ćete morati da sedite tamo i gledate kako protagonista mukotrpno polako dodaje pet metaka bez ikakvog načina da to prekinete. Ovo je bila jedna od naših najvećih zamerki, jer smo pribegli snajperskom napadu na sve iz dalјine kako bi izbegli da stalno umiremo zbog glomazne borbe.
Što se tiče priče, iako nismo veliki obožavatelј trenda igre ostavlјanja razbacanih beleški da bi se razotkrio narativ, osećali smo se kao da je Expedition Zero uradio prilično dobar posao u tome. Nije ih bilo nepristojnih količina, tako da nismo izgoreli od čitanja, a nismo morali ni da pamtimo hilјadu imena likova. Samo bi voleli da su programeri odvojili više vremena da objasne priču kako treba, jer mislimo da ne moramo da je shvatimo. Šteta je, takođe, jer ono malo što smo uspeli da razumemo izgledalo je prilično jedinstveno i zastrašujuće; Takođe nemamo pojma šta je to čudovište koje nas vreba sa drveta ili kako je nastalo. Samo znamo da je to bilo zastrašujuće brzo i odličan način da se doda napetost u igri.
Uprkos tome koliko se Expedition Zero oseća prazno, zaista smo uživali. Novi pogled na apokalipsu, koji je pun izolacije i praznine, bio je prilično uznemirujući, a čudovište je apsolutno zastrašujuće, zahvalјujući njegovoj brzini i izgledu. Sva ova napetost i nevolјa pojačana je fenomenalnim dizajnom zvuka koji izuzetno koristi tišinu i zavijanje vetra.
Sve u svemu, Expedition Zero nam je bio prajatan uprkos zbunjujućoj izradi, nedostatku NPC-a i boss borbi, i sveukupno pomalo neometanom iskustvu. Igra je bila dovolјno izazovna, priča nam se prilično dopala, a ukupna atmosfera igre je zaista uhvatila suštinu apokalipse: prazna i zastrašujuća.