Home GAMESDoggy Don’t Care

Doggy Don’t Care

Mali pas i beskrajna zabava: recenzija za Doggy Don't Care.

od Saša Ristić
Doggy Don't Care

Svako ko je barem jednom u životu delio životni prostor sa mladim psom dobro zna onaj specifičan osećaj neizvesnosti u trenutku kada zatvori ulazna vrata i ostavi ljubimca samog kod kuće. Da li će papuče dočekati veče u jednom komadu? Da li će rolna toalet papira ostati na svom mestu ili će poslužiti kao dekoracija duž celog hodnika? Upravo taj univerzalni, pomalo haotični, ali beskrajno simpatični scenario poslužio je kao glavna inspiracija za Doggy Don’t Care, naslov koji potpisuje nezavisni razvojni studio Rotten Sugar.

Poslednjih nekoliko godina svedočimo pravoj renesansi igara u kojima preuzimamo ulogu životinja sa specifičnim karakterom. Od drske guske u Untitled Goose Game, preko radoznale mačke u hitu Stray i vrckavog mačjeg istraživača u Little Kitty, Big City, publika je pokazala ogromnu naklonost prema naslovima koji nam omogućavaju da svet sagledamo iz perspektive četvoronožaca. Ova video igra kreće sličnim putem, ali sa jasnim fokusom na pseću logiku: sve što se nalazi u kući postoji ili da bi se pojelo, ili da bi se oborilo, ili da bi se odvuklo ispod kreveta.

Igru sam pokrenuo na PC platformi putem Steam prodavnice (uz punu podršku za kontrolere), a naslov je zamišljen kao pristupačna avantura koja bez problema funkcioniše i na prenosivim uređajima poput Steam Deck računara ili konzola. Nakon nekoliko sati provedenih u neumornom njuškanju po virtuelnim sobama i rušenju svega što mi je stalo na put, jasno je da pred sobom imamo delo stvoreno sa iskrenom ljubavlju prema kućnim ljubimcima i lakom, rasterećujućem humoru.

Kada gazda ode od kuće: savršena premisa za pravljenje nereda

Početak avanture postavlja jednostavnu i svima poznatu scenu: vaš vlasnik uzima ključeve, oblači jaknu, nežno vas pomazi po glavi, izgovara čuvenu rečenicu „budi dobar pas“ i odlazi na posao. Čim se vrata zaključaju, maska poslušnog ljubimca pada, a na scenu stupa nekontrolisana energija šteneta koje stan vidi kao svoj lični tematski park.

U središtu priče ne postoje mračni zapleti, spasavanje sveta niti moralne dileme. Vaš jedini cilj jeste da istražite svaki pedalj doma i dvorišta, rešite seriju komičnih izazova i ostavite trag na svemu što vam deluje iole zanimljivo.

Ono što me je kupilo već u uvodnim minutima jeste način na koji su autori pogodili duh mladog psa. Vi niste zlonamerno biće koje želi da naudi svom vlasniku; vi ste jednostavno malo, radoznalo stvorenje vođeno nagonom za istraživanjem. Za psa u ovoj igri ne postoji koncept „skupog tepiha“ ili „važnih dokumenata na stolu“ – postoji samo šuštanje papira koji je zabavno cepati i meka površina po kojoj je lepo grebati šapama. Ta dečija naivnost prožima svaki aspekt igre i čini da se tokom igranja neprestano osmehujete, čak i kada pravite nezapamćen lom.

Doggy Don't CareKako se igra: njuškanje, grickanje i rušenje po kući

Mehanika kretanja i interakcije sa okruženjem izvedena je izuzetno fluidno i intuitivno. Upravljate malim štenetom iz izometrijske perspektive, a vaše mogućnosti savršeno prate pseću anatomiju i navike:

  • Lajanje: Pritiskom na taster pas pušta veseo, odsečan lavež koji služi za plašenje ptica u dvorištu, skretanje pažnje ili pokretanje određenih mehanizama u kući.

  • Grickanje i nošenje (bite & carry): Vaša usta su vaš glavni alat. Možete zgrabiti gotovo svaki manji ili srednji predmet – od teniske loptice, preko baštenskog creva, pa sve do peškira sa police.

  • Vučenje i kopanje: Kada naiđete na veće objekte, pas se oslanja unazad i vuče ih svom snagom, dok u bašti ili saksijama možete besomučno kopati zemlju kako biste pronašli skrivene sitnice.

  • Trk i zanošenje: Kretanje po parketu i pločicama ima blagi element proklizavanja kada naglo promenite smer, što donosi onaj prepoznatljivi osećaj kada pas u punom trku ne uspeva da se zaustavi pre sudara sa ormarom.

Upravo fizika objekata daje ovoj avanturi poseban šarm. Razvojni tim Rotten Sugar se potrudio da većina stvari u virtuelnom domu reaguje na dodir. Ako protrčite pored stola sa dugim stolnjakom, zakačićete ga i povući tanjire na pod. Ako zakačite kantu za smeće, ona će se prevrnuti i rasuti otpatke po kuhinji. Ta interaktivnost stvara prijatan osećaj slobode kakav moderne video igre ovog tipa i moraju da ponude.

Doggy Don't CareZadaci, nestašluci i skrivene tajne u svakoj sobi

Iako možete provesti sate samo besciljno trčeći u krug i razbacujući jastuke, Doggy Don’t Care poseduje jasnu strukturu napredovanja kroz takozvanu listu nestašluka (mischief list). Svaka prostorija – dnevna soba, kuhinja, kupatilo, spavaća soba i zadnje dvorište – predstavlja zasebnu celinu sa specifičnim zadacima koje treba rešiti.

Izazovi su osmišljeni kao mini-prostorne zagonetke:

  • U kuhinji morate otkriti kako da se popnete na radnu površinu i dođete do sveže pečenih kolačića pre nego što se ohlade;

  • U kupatilu je cilj odmotati čitavu rolnu toalet papira, zapušiti odvod u kadi i napraviti malu poplavu u kojoj možete plivati;

  • U dnevnom boravku treba uključiti televizor skakanjem po daljinskom upravljaču ili srušiti novine koje je vlasnik uredno složio na stočiću;

  • U dvorištu vas čeka obračun sa krticama, krađa alata od komšije i jurnjava za leptirima oko cvetnih leja.

Ono što posebno cenim jeste činjenica da igra retko kada nameće samo jedno rešenje. Nekim problemima možete pristupiti na više načina, što podstiče eksperimentisanje. Na primer, ako treba da dohvatite predmet sa visoke police, možete pokušati da privučete stolicu, da se zaletite u ormarić i izazovete potres, ili da povučete kabl koji visi sa ivice.

Pored osnovnih zadataka neophodnih za otključavanje sledećih zona kuće, svaka soba krije i skrivene kolekcionarske predmete. Pronalaženjem sakrivenih kostiju i igračaka otključavate različite kozmetičke dodatke za vašeg psa. Oblačenje šteneta u male pletene džempere, stavljanje sunčanih naočara, šerifa ili gusarske kape dodaje još jedan sloj vizuelnog humora koji motiviše da pretražite svaki ćošak.

Doggy Don't CareŠarmantna grafika i zvuci koji mame osmeh

U vizuelnom smislu, igra se oslanja na stilizovanu, crtanu estetiku sa toplom paletom boja. Nema težnje ka fotorealizmu; umesto toga, okruženje izgleda kao da je oživelo sa stranica moderne dečije slikovnice ili animiranog filma. Modeli su zaobljeni i mekani, a osvetljenje daje osećaj sunčanog, lenjog popodneva u predgrađu.

Animacije samog psa zaslužuju najvišu ocenu. Način na koji maše repom kada pronađe omiljenu igračku, kako se strese kada izađe iz vode, ili onaj pogled ispod oka kada zna da radi nešto što ne bi smeo – sve je preneto sa neverovatnom preciznošću. Upravo te sitne reakcije i gestikulacije čine da se brzo vežete za svog digitalnog ljubimca.

Zvučna podloga savršeno prati dešavanja na ekranu. Muzika je lagana, akustična i nenametljiva, oslonjena na vesele ritmove ritam-sekcije, ukulele i razigrane klavirske melodije. Zvučni efekti su podjednako sočni: tup udarac teniske loptice o zid, šuškanje kartonske kutije, pljuskanje vode po pločicama i, naravno, celokupan spektar radosnog režanja i lajanja doprinose stvaranju izuzetno prijatne atmosfere. Za razliku od bučnih naslova gde vam audio dizajn stvara pritisak, ovde muzika i zvuci deluju smirujuće i opuštajuće.

Doggy Don't CareDužina trajanja, tempo i prostor za sitna poboljšanja

Kao i kod većine nezavisnih projekata ovog formata, postavlja se pitanje balansa između cene, ponuđenog sadržaja i dužine trajanja.

Doggy Don’t Care nije dugačka igra. Glavni niz zadataka u kući i dvorištu može se kompletirati za približno tri do četiri sata opuštenog igranja. Ako ste tip igrača koji voli da pronađe apsolutno svaki skriveni šešir, iskopa svaku kost i ispuni stotinu procenata postignuća, možete dodati još sat ili dva na tu cifru. Za neke korisnike koji očekuju desetine sati sadržaja to može delovati skromno, ali lično smatram da je ovo trajanje optimalno. Koncept pravljenja nereda je zabavan u kraćim dozama; da je igra razvučena na deset ili petnaest sati, iste radnje poput vučenja stolnjaka i lajanja na veš-mašinu brzo bi izgubile početnu svežinu i postale zamorne.

Ipak, postoje određene sitnice koje su mogle biti bolje rešene:

  • Kamera u uskim prostorima: Ponekad, kada se zavučete iza kreveta, ispod stepeništa ili između ormara, izometrijska kamera može sakriti vašeg psa iza nameštaja, pa morate nakratko da se krećete naslepo dok ne izađete na čistinu.

  • Fizika pojedinih predmeta: U nekoliko navrata manji objekti su znali da blago propadnu kroz teksturu zida ili da se nekontrolisano odbijaju po uglu sobe pre nego što se smire, mada to nikada nije dovelo do rušenja igre niti blokiranja napretka.

  • Težina izazova: Zagonetke su relativno jednostavne i retko kada će vam predstavljati ozbiljan misaoni problem, što igru čini savršenom za mlađe uzraste ili potpuno opuštanje, ali igrači koji traže duboke logičke izazove moraće da potraže drugi naslov.

Doggy Don't CareKome je namenjena ova simpatična pseća avantura

Kada se sve sabere, jasno je kome će Doggy Don’t Care pružiti najviše radosti. Ova video igra je idealan izbor za:

  • Vlasnike pasa i ljubitelje životinja koji će u svakom potezu prepoznati ludorije sopstvenih ljubimaca;

  • Roditelje koji traže nenasilan, veseo i šarmantan naslov koji mogu igrati zajedno sa decom na jednom ekranu;

  • Sve one koji vole takozvane „cozy“ video igrice za smanjenje stresa nakon napornog radnog dana;

  • Fanove naslova kao što su Untitled Goose Game ili Donut County koji uživaju u konceptu kontrolisanog pravljenja nereda.

Način na koji su autori spojili jednostavne mehanike sa humorom dokazuje da vam nisu potrebni milioni dolara budžeta niti komplikovane mehanike preživljavanja da biste napravili nešto što će igračima izmamiti iskren osmeh na lice.

Zašto nam je s vremena na vreme potreban ovakav predah

U eri kada su mnoge moderne video igre prenatrpane mikrotransakcijama, beskrajnim „battle pass“ sistemima, takmičarskim stresom i mračnim temama, osvežavajuće je sesti za računar ili konzolu i jednostavno provesti jedno popodne u ulozi psa koji juri sopstveni rep i krade papuče po kući.

Doggy Don’t Care uspeva u onome što je sebi postavio kao glavni cilj: pruža nepretencioznu, čistu i iskrenu zabavu. Iako ima sitnih tehničkih nesavršenosti i ne traje dugo, količina šarma, topline i duhovitih detalja koji vas čekaju u svakoj sobi čini ga naslovom koji vredi probati. Ako vam je potreban digitalni lek protiv lošeg raspoloženja ili jednostavno želite da vidite kako izgleda svet kada vas baš briga za pravila odraslih, ovo malo štene je spremno da vam pokaže kako se to radi.

Banner

Banner

Možda će vam se svideti i