Inžinjeri su na Institutu za tehnologiju iz Massachusettsa (MIT) uspeli razviti robotsko srce, a proizveli su ga pomoću 3D printera.
Robotsko srce će pomoći lekarima da prilagode terapije pacijentima s unikatnim strukturama i funkcijama srca. Personalizirano 3D printano srce može kontrolisati i imitirati kapacitet pacijenta da „pumpa krv“.
Procedura je počela tako što su istraživači pretvorili medicinske fotografije srca pacijenta u trodimenzionalni kompjuterski model, koji su potom napravili pomoću 3D printera i mastila baziranog na polimeru.
Precizna replika pacijentovog srca stvara se kao mekana i fleksibilna školjka. Inženjeri takođe mogu koristiti ovu metodu za printanje pacijentove aorte, značajne arterije koja prenosi krv od srca do ostatka tela.
Tim je kreirao i rukave nalik manžetama za krvni pritisak, koje omotavaju printano srce i aortu kako bi simulirali srčanu funkciju pumpanja krvi. Unutrašnjost svakog rukava ima uzorak koji je sličan foliji s mehurićima. Naučnici mogu prilagođavati izlazni vazduh kako bi ritmično proširili mehuriće u rukavu i „stisnuli“ srce, čime se simulira pokret pumpanja kada je rukav spojen na pneumatski sistem.
„Svako srce je drugačije. Postoje ogromne varijacije, posebno kada su pacijenti bolesni. Prednost našeg sistema je ne samo što možemo rekreirati formu pacijentovog srca, nego i funkciju u fiziologiji i bolesti“, izjavio je student Luca Rosalia.
Naučnici su koristili 3D printer za kreiranje personaliziranih kopija srca pravih pacijenata, kao i mastilo na bazi polimera koje se nakon printovanja i sušenja može skupljati i širiti poput pravog kucajućeg srca.
Tim je koristio medicinske snimke 15 pacijenata s aortalnom stenozom, kao i fotografije svakog pacijenta kako bi kreirali trodimenzionalni kompjuterski model leve komore i aorte, primarne komore za pumpanje krvi. Koristili su 3D printer kako bi napravili mekanu,, anatomski korektnu školjku ventrikula i vaskulature koristeći pomenuti model.
Korišćeni su i rukavi za omotavanje printanih oblika, a prilagođeni su i džepovi svakog rukava tako da, kada se omotaju oko svog oblika i spoje na mali sistem za pumpanje vazduha, rukavi mogu biti odvojeno podešeni kako bi realistično skupili i suzili printovane modele.
Takođe, tim je želio replikovanje neke od intervencija koje su pojedini pacijenti imali kako bi videli da li printovano srce i krvna žila reaguju slično. U konačnici su upoređeni implantati različitih veličina kako bi se videlo koji najbolje odgovaraju .
Naučnici se nadaju da će ova metoda u budućnosti biti korisna za pacijente.