Volimo Mercenaries seriju. Nemamo iluzija o tome da su to odlične igre, ali volim njihov jednostavan pristup GBA eri taktici JRPG-a. Verovatno nikada nećemo dobiti još jednu Tactics Ogre ili Final Fantasy Tactics, tako da će ovo morati da uradi za nas. Sa Mercenaries Rebirth: Call of the Wild Lynx, stigli smo do pete igre u nizu, i one ostaju neverovatno udobno, nostalgično iskustvo. Svaki naslov podseća na onu zlatnu eru taktičkog JRPG žanra, i dok ćete se jedva sećati svakog kada završite sa njime, fanovi žanra će se dobro zabavlјati sa njima svaki put dok traju. Rebirth se tu ne razlikuje.
Već ste čuli zaplet Mercenaries Rebirth-a: postoji princeza koju lovi njena svekrva, koja je zauzvrat opsednuta time da njenog sina učini kralјem carstva. Da biste to uradili, potrebno je da se pozabavite dosadnom princezom. Srećom po tu princezu, ona naleće na grubog plaćenika sa zlatnim srcem i tako, nakon što je zatražila njegovu zaštitu, oblači minić, ošiša kosu (zbog čega izgleda drugačije, ali da budem iskreni, samo postaje tako još lepša), i uzima mač kako bi mogla da krene u novu slavnu karijeru kao heroina plaćenik. Rebirth dolazi od stručnjaka za mobilne uređaje, Rideon-a, i kao i njegovi prethodnici, priča ograničenu priču sa nekim nespretnim (ako ne i potpuno detinjastim) tekstom s vremena na vreme. Uprkos tome, veoma nam se sviđa to iskustvo, prilično brzo. Umetnost je zaista prelepa, za početak, što pomaže da se postavi scena, a s obzirom na to koliko je sistem borbe jednostavan, narativ koji je tako jednostavan daje Rebrith-u neobičan i lep kvalitet, na šta u ovom slučaju mislimo u pozitivnom smislu termin.
Nema mnogo toga da se uradi osim da vodi jedna bitka za drugom, pri čemu su bitke priče raspoređene sa kratkim narativnim sekvencama, i dok igrate dalјe, otklјučavaćete mnoštvo dodatnih bitaka za obuku. Ove dodatne bitke su zaista tu da iskusite dirinčenje, i moraćete da uradite dosta toga, jer je ravnoteža veoma narušena u Rebirth-u. U većini misija priče, biće naveden „preporučeni“ nivo, ali ćete želeti da budete nivo ili dva više od toga, a nakon prethodne potrage za pričom, obično ćete zaostajati za nivo ili tako nešto. Uglavnom smo morali da igramo te dodatne bitke 2-3 puta svaku samo da bi se grupa unapredila na dobrom klipu.
Međutm, nije nam smetalo, pošto nismo bili toliko uloženi u narativ, i igrali smo Rebirth iz istog razloga iz kojeg ćete igrati bilo koju igru u ovoj seriji – to je RPG bez nepotrebnih i čistih taktika. To je vrsta stvari koju biste mogli da očekujete da će neko sda je misli da postoji „Tactics RPG Maker“ kao što postoji serija RPG Maker. Opet, ovo nije zamišlјeno kao rezervni komentar, pošto smo iskreno uživali u ovome, samo smo uživali jer uživamo u taktičkim JRPG-ima, a ovaj je toliko osnovan u tome da je nemoguće da ne uživamo u njemu.
To je vizuelno atraktivna igra, zahvalјujući kvalitetu portreta likova (mada su generički, lepi su za gledanje), a rad spritova u igri je visokog standarda. Borbene mape su lepe i velike, i iako je ta veštačka inteligencija skoro apsurdno glupa (neprijatelјi će skoro uvek čekati da dođete u domet, i veoma su nefokusirani u tome kako usmeravaju njihove napade, umesto da napadaju u šablonima ili na osnovu tajmera), tamo je dobar nivo izazova. Naročito ako je vaša grupa na niskom nivou. Svaki lik ima njegovu sopstvenu korisnost na mapi i svideo nam se način na koji su te sposobnosti raspoređene. Na primer, borac na prvoj liniji je jedan od klјučnih iscelitelјa u ranom delu igre, primoravajući vas da ponekad trgujete između očuvanja karaktera i oštećenja.
Nažalost, nema toliko različitih sposobnosti po liku, i jednostavan sistem poena iskustva određuje kako se te veštine povećavaju. Sistem opreme je takođe veoma nedovolјno pripremlјen, i zajedno sa nedovolјno kuvanim stablima veština, Mercenaries Rebirth se bori da zadrži energiju igrača da ulažu u njega.
Postoje predvidlјivi preokreti, i svidelo nam se kako je majka čiji je krstaški rat započeo sve ovo bila manje „zla maćeha“, iz rane Disney ere, koliko je bila stvarni majčinski lik, ali pisci nisu pokušavali da budu potresni ovde.
Posle toliko sjajnih i naprednih RPG-ova i JRPG-ova u poslednjih nekoliko meseci, bilo je zaista lepo igrati nešto što se vraća kao osnovno, kao što to radi Mercenaries Rebirth. Ne očekujte odličnu igru, jer to nije to, i ako je kao prethodne četiri, u velikoj meri ćete je potpuno zaboraviti do trenutka kada se hipotetički Mercenaries VI pojavi za godinu dana. Ali čvrsto verujemo da postoji mesto za ove vrste igara, pošto su one sa malim pritiskom, nezahtevne i jarke zabave koje slave žanr koji svi mi volimo.