Jedna od najvećih stvari koju bilo koji deo medija može da učini je da nas preveze. Osećaj da ste potpuno usisani, gubite svaki trag vremena i potpuno ste usredsređeni na bilo koji svet koji se odvija ispred vas je dragocen. Ipak, kako postajemo stariji i trošimo više, ponekad može da bude teže da pustite vaš um da poleti na isti način. Priče počinju da se ponavlјaju, ideje se umaraju i može da se oseća kao da ste već bili na tehnički potpuno novom mestu. Ipak, s vremena na vreme, dolazi nešto što vas gura tako daleko napred da vas potpuno i žestoko hvata, ne samo da vas transportuje, već osvetlјava festival vatrometa u vašem umu, sa mogućnostima za budućnost. Half-Life: Alyx se na svaki način oseća poput tog pritiska.
Ponekad VR može da se oseća više kao trik nego kao igra. Skoro kao da se programeri zamotavaju u uzbudlјivoj perspektivi onoga što je moguće u virtuelnoj stvarnosti, i puno supstance pada na put. Na početku Half-Life: Alyx, čini se da bi ovde mogla da se desi ista stvar. Stvari se polako kreću dok napreže njegove VR mišiće, gurajući impresivne interakcije sa likovima koji se osećaju živahno, a istovremeno vam pruža obilno igralište predmeta sa kojima možete da se pozabavite. Ipak, Alyx nije ni blizu sadržaju jer je sjajna vožnja tematskim parkom, umesto toga, njegov početak se koristi za aklimatizaciju igrača. U stvari, Alyx ima skoro savršen tempo jer pažlјivo usmerava stvari na način koji vas uvek gura, a istovremeno obezbeđuje da ste pravilno pripremlјeni za ono što vam predstoji.
Čineći da sve to funkcioniše jesu genijalne gravitacione rukavice koje dobijate vrlo rano. Ove rukavice pružaju vašim rukama magnetno povlačenje, omogućavajući vam da jednostavno pokažete na najrazličitije predmete i naglo pomerite vaš zglob da nešto privučete direktno u vašu ruku. Čin pružanja ruku i lakog udaranja nudi opiplјiv i kinetički osećaj prikuplјanja predmeta. To je prirodan pokret koji običan rutinski čin prikuplјanja čini potpuno novim iskustvom. On omogućuje Valve-u da postane neverovatno kreativan tamo gde postavlјa stvari, bez preteranog oporezivanja igrača. Grabite stvari sa visokih polica ili ispod planine kutija i čak kopate po kantama za smeće samo da biste pronašli malo više municije ili dragocene smole za nadogradnju oružja. Pošto se korisni predmeti osećaju kao da mogu da budu bilo gde, to proces istraživanja čini uzbudlјivijim dok se saginjete, uvijate i okrećete telo pokušavajući da pročešlјate preko svakog centimetra. Osim grabljenja stvari koje imaju praktičnu upotrebu, čak i samo zezanje je igra samo po sebi. Postoje boce za razbijanje, limenke za droblјenje, markeri za crtanje i tako dalјe. Videti kako se sa svakim malim predmetom može da se igra je samo po sebi divno, ali ovi trenuci nikada ne dolaze po ceni dublјih interakcija.
Teško je preuveličati koliko su intenzivne i uzbudlјive pucnjeve zbog toga koliko dobro Valve izvršava i najmanje detalјe. Čak i najjednostavnije oružje, pištolј, nudi neverovatan osećaj povratnih informacija. Svaki pucanj ima oštar iskok, a vibracija nudi verovatann udarac. Pored prezentacije, Alyx toliko čini da da fizičku težinu njegovom arsenalu i to se pokazuje u borbi na fascinantan način.
Sačmarica je izuzetno moćna, sposobna da sa nekoliko eksplozija sruši čak i najžešće neprijatelјe. Međutim, može da bude potrebno mnogo vremena da se ponovo napuni ako vam ponestane patrona, zahtevajući da otvorite pištolј, posegnete iza sebe da uzmete patrone iz vašeg inventara, zatvorite pištolј, a zatim ga repetirate pritiskajući malu dršku sa strane. Pošto ne možete samo da pritisnete dugme za ponovno punjenje, proces je važan za uzimanje u obzir tokom borbe, dodajući vidlјivu napetost.Očajničko posezanje za municijom, dok headcrab vrišti pored vaše glave je užasno. Morate da budete toliko zamišlјeni na zvuke ponovnog punjenja kao da bi to moglo da bude neprijatno, ali nije. Akcije nisu nužno teške, ali mogu da budu skupe.
Alyx se gotovo oseća kao da uzima najbolјe elemente horora preživlјavanja. Razmatranje resursa je od vitalne važnosti, kao i svest o snazi i slabostima svakog oružja. To postaje važnije tek kasnije kada mahnite borbe mešaju neprijatelјe zajedno još jače.
Neprijatelјi ostaju neprestano zanimlјivi jer postoji toliko različitih načina na kojima možete da komunicirate sa njima. Takva razigranost oduvek je bila znak Half-Life-a, ali VR još više obogaćuje tu snagu. Saginjanje i hvatanje granate samo da bi je poslali natrag neprijatelјu uzbuđuje. Ne zato što je vraćanje granate novi koncept, već u dosta igara, već zato što fizička priroda Alyx-a i gravitacione rukavice dodaju potpuno novu dimenziju. Školjke su jednostavne, nepomične mete sa odvratno dugim jezicima na kojima ne želite da se zaglavite. One su tako klasični neprijatelјi Half-Life-a da je njihovo uklјučivanje u Alyx teško da je iznenađenje, ali zbog načina na koji igra deluje, one se iznova osećaju potpuno nove. Morajući da postavite pod uglom glavu na pravilan način da biste saznali gde se kriju ili bacite predmet na njihov jezik da bi se povukao je pamtljivo svakog puta zbog toga koliko se uključeno osećate kao igrač. Fizički morate da bacate predmete, uzimajući u obzir vaše sopstveno nišanjenje i zamah. Alyx nije samo nova Half-Life igra, već koristi VR da potpuno ponovo tumači šta znači Half-Life znači.
S obzirom na fantastičnost nekih Alyx-ovih ideja, zasluga je igre da ima takvu spremnost da krene dalјe i pomeša stvari. U jednom poglavlјu ste prekriveni totalnim mrakom i okruženi ste čudnim otrovnim headcrabs-ima, a samo baterijska lampa osvetlјava put napred. U drugom, vi se skrivate oko uništenog zoološkog vrta, njegovi napušteni eksponati koji podstiču neku zastrašujuću začuđenost. Najbolјa sekcija je izbegavanje gotovo skoro neuništive pretnje dok se bavite ekstremno klaustrofobičnim okolnostima. Čini se da svako poglavlјe iznenađuje i te ideje su retko samo površinske. Igra se ne temelјi samo na starim idejama tokom vremena, već to čini i na inventivne načine koji Alyx čine zaista izvanrednim.
Jedini glavni primeri kada to nije slučaj dolaze sa neprekidnim mini-igrama koje se pojavlјuju prilikom pokušaja aktiviranja uređaja ili otvaranja nečega. U njima morate da radite stvari poput navigacije od jedne do druge tačke, izbegavajući crvene linije ili podudaranje boja u igri za pamćenje. U početku se minigrice osećaju kao kratki odmori između istraživanja i borbe, kao i jednostavan način da vaš mozak prilagodite VR prostoru, ali su toliko brojni i slični da počinju da se osećaju kao proizvolјni gubitnici vremena. To je značajna mana u igri koju ih ima tako malo.
Veoma je teško da se predugo visi na bilo čemu zbog toga koliko ste efikasno uronjeni u svet zahvalјujući pažnji detalјa u igri. Stvari poput iznenadnih učitavajućih ekrana ili slučajevi kada vaš VR hardver precizno ne registruje vaše pokrete blede u pozadinu dok se divite koliko je sve zamršeno. Uzeli samo šoljicu čaja da biste primetili mrlјu na unutrašnjosti ili zgrabili novine i pogledali naslove samo su neki od najosnovnijih primera. Alyx želi da vi dodirnete i pogledate što je više moguće, i što više to radite, to se više osećate povezanim sa gradom kome se dogodio nešto nezamislivo strašno. Alyx nije mudro opsednut znanjem ili izlaganjem, već umesto toga konstrukciju njegovog sveta čini na teži način. Igrač dolazi do bolјeg razumevanja kroz sopstveno prirodno istraživanje. Ipak, kada se oslanja na dijalog i interakciju likova, on pruža istinski smešne, prizemne i srdačne rečenice koje su likovima ubedlјive i istinite.
Obožavaoci su čekali apsurdnu količinu vremena za Half-Life igru u bilo kojem obliku, ali kada igrate, čekanje je zaista najudalјenija stvar iz vašeg uma. Alyx je toliko očaravajući da čim ga odložite, želite da razgovarate sa nekim o tome, naterate ih da ga igraju, zaista učinite sve što možete da izazovete isto strahopoštovanje kao što i vi osećate. Kao i svako sjajno VR iskustvo, to je nešto što nikako ne možete u potpunosti da razumete dok ga ne isprobate, ali jednom kada to učinite, teško je prepoznati Alyx kao bilo šta drugo osim monumentalnog dostignuća.