Priča se ponavlja i sa novom ekspanzijom za „Destiny 2“ kao što je bila i sa prvom ekspanzijom za „Destiny“ koja je stigla na PlayStation 4 još davne 2014. godine naziva “„Destiny: The Dark Below“,“. I sama „Destiny“ igra se mučila da održi većinu svojih igrača srećnim, njen sadržaj je konstantno bio kritikovan, a kompanija odgovorna za nju, Bungie, naizgled nije mogla da uradi ništa kako treba po tom pitanju. Pored toga, ekspanzija „The Dark Below“, nije impresionirala i generalno je učinila vrlo malo da ublaži nezadovoljstvo koje postoji među igračima. Nažalost, iako smo se nadali da se neće ista stvar dogoditi i sa prvom ekspanzijom za „Destiny 2“, gotovo isto to se dešava ponovo i sa naslovom „Destiny 2: Curse of Osiris“.
Da razjasnimo na samom početku – „Curse of Osiris“ je definitivno bolja ekspanzija nego što je to nekada bila „The Dark Below“. Još uvek čvrsto verujemo da su najgori dani „Destiny“ iza njih, ali to ipak ne menja činjenicu da Bungie ponovo nije ispeo da pruži iskustvo koje opravdava relativno skupu cenu ekspanzije od 20 dolara.
„Curse of Osiris“ skoro se direktno nadovezuje na priču iz glavne kampanje u „Destiny 2“. Da skratimo ne tako dugu priču, nevolje se javljaju na Merkuru, a na vas pada odgovornost da saznate šta se dešava i pobrinete se za to. Usput se susrećete sa legendarnim Osirisom – jednim od najmoćnijih Guardians-a koji su ikada živeli. Iako se naizgled ne može odrediti potpuna i tačna svrha samog Osiris-a u igri, ako ne računamo njegovo spasavanje od hordi neprijatelja, njegovo prisustvo svakako predstavlja vrhunac ekspanzije.
Na žalost, to je otprilike jedina dobra strana ekspanzije. Da budemo iskreni, kampanja sa „svežom pričom“ je gotovo smešna. Iako traje samo dva sata, očigledno koristi sadržaj iz osnovne igre, a većina misija je neverovatno dosadna. Kao da je kompanija Bungie izbacila sve ključne stvari koje su uradili kako treba sa „Destiny 2“, i umesto toga odlučili da se vrate na najdosadnije zadatke iz originalne „Destiny“ igre.
Uglavnom izgleda kao da se vežbe gađanja samo smenjuju sa vrlo malo priče između njih. Dijalog je izuzetno generički, a gotovo ništa nije učinjeno kako bi se proširilo nešto što bi moglo biti vrlo zanimljiv deo „Destiny“ univerzuma. Teško je otresti se osećaja da bi „Curse of Osiris“ mogao biti mnogo više nego što to zapravo jeste.
Najčudniji aspekt ekspanzije je verovatno „Infinite Forest“. Dugo najavljivana funkcija predstavlja beskrajnu simulaciju stvarnosti. Mehanički Vex je koristi za mapiranje bezbrojnih ishoda prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, što je samo po sebi veoma interesantan koncept. Ulaskom u Infinite Forest omogućava vam se istraživanje više različitih vremenskih linija koje se prepliću i stvaraju nove realnosti. Opet, na papiru sve ovo zvuči fascinantno.
U stvarnosti, Bungie nije mogao da učini da ovo bude manje privlačno. Najmanje tri puta vas šalju u Infinite Forest u toku kampanje, a svaka ekspedicija je gotovo identična kopija prethodne. U suštini, igra povezuje postojeća okruženja u niz, dok se vi pucnjavom probijate kroz njih. U jednom trenutku ćete se boriti protiv Fallen-a, dok ćete se u sledećem naći lice u lice sa hordama Hive-a. Svaki odeljak je osmišljen kao složeno malo bojno polje ali, kad podvučete crtu, sve se svodi na pucanje na besne vanzemaljce iznova i iznova.
Kao zaključak koji smo više puta doneli u vezi ove ekspanzije, Infinite Forest jednostavno je mogao biti mnogo više od ovoga. Bungie je stvorio osnovu za nešto zaista zanimljivo, ali umesto da nastavi da radi u tom smeru, studio je odmah uprskao stvar. Da stvar bude još gora, nagrade za završetak jednog pohoda u Infinite Forest su smešne dok ne počnete da sakupljate materijale za neko od novih legendarnih oružja. Jednostavno nije dovoljno dobro – već smo se našli u ovoj situaciji i nema srećnog kraja.
Šta je onda „Curse of Osiris“ zapravo doneo kako treba? Bili smo prilično negativni u dosadašnjem delu recenzije, ali veći deo te negativnosti je posledica isfrustriranosti. Očekivali smo više od ekspanzije, a igrom slučaja volimo da igramo „Destiny 2“, tako imamo pravo da poželimo i bolji kvalitet. Krajnji zaključak je da je „Curse of Osiris“ dovoljno dobar dodatak – u suštini to je samo više „Destiny 2“ za one koji to žele – ali u vremenu kada i sama osnovna igra ima toliko problema, postaje sve teže da zanemarujemo njene nedostatke.
Što nas dovodi do samog Merkura. Nova lokacija koja je predstavljena u ekspanziji, Merkur, baš kao i druga okruženja koja se mogu videti u ekspanziji, bar izgleda lepo. Pohvaljujemo ono što je vredno pohvale: Bungie-jev umetnički tim nastavlja da nas impresionira. Ovde možete pronaći neke izuzetne vizuelne efekte, počev od čudnih svetlosnih efekata pa do nekih zaista zapanjujućih pogleda.
Nedostatak leži u tome da je prostor na Merkuru koji možete istraživati relativno mali. Naročito se čini malim kada ga uporedimo sa lokacijama koje se nalaze u glavnoj igri. U osnovi to je okrugli deo prašnjave zemlje na kojem se odvija nova vrsta javnog događaja. Sam događaj je zabavan dok traje – vaš zadatak je da se probijete kroz talase Vex-ova kako bi zatvorili kapiju u određenom vremenskom roku – ali, kao i uvek, nagrade su komične. Rizikovanje svog života kako bi zadržali horde robota ubica pored još samo jednog igrača koji se igrom slučaja našao u blizini? Ne zvuči previše zanimljivo, zar ne?
Na sreću, dva nova Strike-a su dobro napravljeni. Tempo je dobar i pruža neke zabavne pucačke obračune, ali šteta je što ćete većinu onoga što donose već videti ranije zbog činjenice da se koristi u misijama glavne priče u toku kampanje. Ponovna upotreba sredstava je jedna stvar, ali razvodnjavanje kooperativnih Strike-a i njihovo korišćenje kako bi razvili priču koja ionako traje samo par sati? Moglo je to da se izvede mnogo, mnogo bolje.
Pre nego što se bacimo na zaključak, moramo da naglasimo da „Curse of Osiris“ zapravo zaključava neke sadržaje koje ste ranije mogli da igrate. Pošto ekspanzija diže maksimalni nivo i limit moći, igrači koji je nisu kupili neće moći da se bave nekim aktivnostima na visokom nivou, naime Prestige Nightfall i Raid. Pored toga, novi Heroic Strike režim je dostupan isključivo igračima koji su kupili „Curse of Osiris“. Znamo da će ljudi koji uživaju u „Destiny“ igrama verovatno kupiti i ekspanziju, ali se ovo čini kao loš potez. Ukoliko i dalje želite da iskusite sve što „Destiny 2“ ima da ponudi, trenutno nemate drugog izbora osim da date još novca za ovu prosečnu ekspanziju.
„Destiny 2: Curse of Osiris“ je jednostavno više „Destiny 2“ za one koji to žele, što bi bilo u redu da nije prepuna neispunjenog potencijala. Ukoliko se posmatra tražena cena, nema razloga da ne očekujemo više od ove ekspanzije. Misije priče variraju od „u redu“ do uvredljivo dosadnih, a jedini zaista interesantni koncept koji je Bungie uveo – Infinite Forest – na kraju je jedva malo više od dosadne vežbe gađanja. Ono što najviše frustrira je činjenica da je kompanija već bila u ovoj poziciji, pa ipak ponavlja iste greške.
Zahvaljujemo se firmi ComputerLand na ustupljenom promo kodu za igru.