Izostanak emodžija u poruci takođe ima značenje i često se koristi da bi se izrazio ozbiljniji ton.
U svetu digitalnih komunikacija bez mimike i govora tela, emotikoni I emodži su važni koliko i interpunkcija. Koristimo ih prirodno da bi naglasili svoj ton i emocije.
Nakon dve godine socijalne distance zbog pandemije postali su gotovo neizbežni.
Ali oni koji su se prvi dosetili ideje digitalne ironije verovatno nisu mogli ni zamisliti koliko će te ikonice uzeti maha.
Sve je počelo na jednom američkom univerzitetu pre 40 godina kada su osmišljeni emotikoni – standardni interpunkcijski znakovi koje se grupiralo kako bi značili izraze lica, u prvom redu osmeh.
Moderni emodžiji, pak, pokrivaju sve aspekte života, od grimasa do gestikulacije rukama, od raznih predmeta do vremena.
“Njima se naglašava kako treba razumeti neku izjavu”, rekla je lingvistkinja Erika Linz sa Univerziteta u Bonnu koja istražuje jezik i komunikacije u digitalnim medijima.
Sarkastični štreberi
U komunikaciji licem u lice, govornikova mimika, geste i ton važni su za razumevanje onoga što želi naglasiti, na primer ironiju.
Kada je primenio emotikon na svom univerzitetu u Pittsburghu 1982., američki kompjuterski stručnjak Scott E. Fahlman nadao se da će to sprečiti nesporazume u digitalnoj komunikaciji koja se tada odvijala putem školskog BBS sustava, odnosno elektroničke oglasne ploče.
Sistem su tada uglavnom koristili štreberi skloni sarkazmu, rekao je Fahlman za nemačke novine Frankfurter Rundschau ranije ove godine.
No mnogima je bilo teško dokučiti sarkazam i ozbiljno su uzvraćali pa su usledili pravi „ratovi rečima”, rekao je.
Ljudi su tada počeli raspravljati o tome da svoje šale takvima i označe, no ni to isprva nije bilo shvaćeno ozbiljno.
No u septembru 1982. Fahlman je objavio sugestiju koja će imati dalekosežne implikacije koje teško da je mogao predvideti – kombinaciju dve tačke, znak za minus i zagradu.
Tako je nastao ‘smeško’ koji je trebao značiti da se korisnik šali ili govori dobronamerno.
Kasnije je rekao da je to zamislio kao privremenu zabavu za druge korisnike, ali je brzo uzelo maha i počelo se širiti izvan univerziteta, potaknuto širenjem interneta.
Zlatno doba emodžija
Emodžiji se danas ne koriste samo za označavanje načina na koji neku izjavu treba shvatiti, nego i sve više zamenjuju znakove interpunkcije, rekla je Linz.
Kada se ikonicu koristi umesto tačke na kraju rečenice, na primer, njeno značenje postaje „ekspresivno”, rekla je lingvistkinja.
Emodžiji takođe pomažu da komuniciranje bude ekonomičnije. Tako je ‘uzdignuti palac’ brza poruka da se sagovornik slaže.
S druge strane, izostanak emodžija u poruci takođe ima značenje i često se koristi da bi se izrazio ozbiljniji ton.
Mnogi ljudi razvili su osećaj kada koristiti emodžije, a kada ih je bolje izostaviti, rekla je Linz.
No ona veruje da će se dugoročno ikonice sve više koristiti i u formalnoj komunikaciji.
“Trijumf emodžija je nezaustavljiv”, rekla je, prenosi Hina