Osećamo se loše što kažemo sada je ovo mrtvo, ali jedna od naših najvećih sramota za igranje je što nikada nismo isprobali Google Stadia. Osim činjenice da naš grubi internet servis za strimovanje čini pomalo kockajućim, većina igara na Stadia-i bile su samo portovi onih koje smo već posedovali na konzolama zbog kojih ne bi nervozno gledali u FPS brojač sve vreme dok smo ih igrali.
U Stadia-inoj biblioteci bila je jedna igra koja nam se ipak izdvojila – Wavetale. Izgledajući kao kombinacija Solar Ash-a i Foster’s Home For Imaginary Friends, Wavetale-ove hladne vibracije PS2 platforme koje jaše talase su nas zaista poželele kada smo ga prvi put videli, zbog čega je njegova Stadia ekskluzivnost bila zabrinjavajuća dok se platforma približavala smrtnom zvonu.
Srećom, programeri Thunderful Group nisu dozvolili da Wavetale postane izgublјena Stadia relikvija, a novi portovi konzole su nam konačno dali priliku da to lično isprobamo. Iako ima nekih tehničkih problema i neće biti od interesa za bilo koga ko traži izazov, Wavetale ostaje šarmantan platformer koji se bavi dobrim vibracijama.
Wavetale vam omogućava da preuzmete kontrolu nad Sigrid, mladom devojkom koja živi sa njenom tvrdoglavom bakom na malom ostrvu u Strandville-u, svetu koji liči na naš koji je bio skoro potpuno potoplјen. Kada misteriozni mrak počne da obuzima stanovnike grada, Sigrid kreće da pomogne sa njenom novom sposobnošću da kliza po moru zahvalјujući misterioznom dvojniku iz senke ispod talasa. Vidite, vibracije su već veoma dobre.
Iako ima nekih preokreta u Wavetale-ovoj priči (uklјučujući i onaj koji ćete videti kako dolazi sa milion kilometara), izuzetan kvalitet priče je odnos između Sigrid i njene bake. Sigrid-ina radoznalost prema svetu uglavnom se susreće sa negativnošću njene bake, koja samo želi da je zaštiti od svih opasnosti njenog poplavlјenog univerzuma. Kao što očekujete, ulazak u ovaj poplavlјeni svet je poslednja stvar koju želi za njenu unuku.
Videti kako se komplikovana veza njih dve razvija je vrhunac Wavetale-ove priče, ali cela glumačka ekipa je ovde jaka zahvalјujući neodolјivim dobrim vibracijama koje odišu. Osim očiglednog tajnog negativca, svi u Wavetale-u su toliko stereotipno Britanci i šarmantni da je kao da su uvučeni u Biff, Chip i Kipper knjigu.
Ove dobre vibracije se takođe prenose na Wavetale-ov način igre, sa njegovom jednostavnom platformom i krivom poteškoća koja oprašta.. Sigrid ima gomilu poteza na raspolaganju, poput skoro beskonačnog klizanja i udice za hvatanje koja praktično preskače većinu platformskih izazova, što olakšava kretanje i prikuplјanje varnica (mislite na Mario-ovove zvezde i na pravom ste putu) za cilјeve.
Velika stvar koja razdvaja Wavetale od toga da bude nešto više od pojednostavlјenog platformera je Sigrid-ina sposobnost da kliza na talasima. Ranije smo spomenuli Solar Ash zahvalјujući njegovoj sličnoj sposobnosti klizanja u oblaku, i to je apsolutno kompliment jer je Wavetale najbolјi kada se klizate na otvorenom moru ka nepoznatoj destinaciji, uzbuđeni zbog otkrića koja bi vaša eventualna lokacija mogla da ima.
Klizanje na moru je prilično jednostavno i zahteva samo da držite dugme pritisnuto i da se krećete, iako ima lep tok kada se umešate u nekoliko zarona, nabijenih skokova i na kraju morate da se popnete na burnije vode koje vas poskakuju i sve više kako plima postaje olujna.
Ovi trenuci pokazuju koliko je Wavetale zaista prekrasan, jer se Sigrid.ine smele boje ističu na bledoplavom moru i malim sjajnim ribama koje plivaju ispod talasa. Umetnički stil ovde je negde između Foster’s Home For Imaginary Friends i dela Roald Dahl-a, i nikada ne propušta da mi izmami osmeh na lice.
Koliko god da je pokret i pojednostavlјen platforming sjajan, ponekad može da izgleda previše jednostavno. Ne postoji skoro nula posledica ili stvarne opasnosti sa kojima se možete suočiti, osim osnovnih neprijatelјa kojima je potrebno nekoliko poteza da bi ih porazili, zbog čega se Wavetale oseća pomalo kao da je na autopilotu, posebno kada koristite kuku za hvatanje da uradi platforming umesto vas.
Takođe uglavnom samo idete od mesta do mesta da biste nešto doneli ili popravili, sa malo raznolikosti u cilјevima. Čini se da je ova jednostavna vibracija klјučna za Wavetale-ov identitet, ali njegova grafika, svet i likovi pružaju dovolјno toga da bi bili srećni da vidimo da malo pomeša igru i pokaže zube kako bi avantura bila vrednija truda.
Strah od tehničkih problema koji će uništiti iskustvo je ono što nas je sprečilo da igramo Wavetale kada je prvi put objavlјen na Stadia-i, ali nažalost PS5 verzija ima bagove i gličeve. Tokom našeg igranja, imali smo konstantno cepanje ekrana, nasumične padove frekvencije kadrova i audio snimci koji se nisu puštali kada je trebalo, što je bilo najuočlјivije tokom borbe.
Takođe smo imali problema sa objektivnim markerima koji se ne pojavlјuju, u sudaru prilikom napada na neprijatelјe oseća se primetno kašnjenje, i nekoliko slučajeva gde smo mogli da zaobiđemo platformu u potpunosti penjući se po okruženju kao da skačemo uz liticu u Skyrim-u. Ok, ovo poslednje nam nije toliko smetalo.
Nijedan od ovih problema nije bio posebno razbijao igru, ali čini da se Wavetale oseća nedovršeno i kao da se samo drži na okupu, što je posebno čudno s obzirom na tehnološki skok sa Stadia-e na moderne konzole. Sve su to problemi koje patch može da reši, ali kako sada stvari stoje, Wavetale je trenutno brod koji propušta.
Na stranu tehnički problemi, Wavetale je šarmantno, opušteno vreme sa prelepim vizuelnim prikazima koji su savršeni za opuštanje. Malo je previše jednostavno i hladno za njegovo dobro, ali smo ipak voleli da klizimo duž mora i da uživamo u onome što je Strandville imao da ponudi. Ako tražite nešto malo opuštajuće od spašavanja Ragnarok-a ovog Božića, Wavetale bi mogao da bude pravi izbor za vas.
Vavetael je dostupan na PS4, PS5, Xbox One, Xbox Series, Switch i PC.