The Last Spell je iznenadio mnoge nakon deset sati igranja i smatra se jakim kandidatom za strategiju godine. Na prvi pogled, deluje prilično konvencionalno, možda čak i derivativno. Ali nakon što ostvarite neki napredak i vidite širu sliku igre, primetićete da je gotovo svaki sistem i mehanika drugačiji. Da li to znači izmišljanje točka iznova? Ponekad, svakako. Ali šta bismo imali ako se nove igre ne bi usudile da rizikuju? The Last Spell je jedinstvena igra koju ne mogu da prestanem da igram.
Ne bih trebao da budem iznenađen. Ovo je najnoviji naslov od Ishtar Games, prethodno poznatih kao CCCP. (Pretpostavljam da je to ime bilo sjajno, ali ne baš marketinški orijentisano). Oni su kreatori zaista odličnih igara Dead in Vinland (i njegovog prethodnika Dead in Bermuda). Međutim, The Last Spell nije sličan tim igrama. Umesto igre upravljanja resursima, naići ćete na mešavinu taktičkog RPG-a, izgradnje baze, roguelike-a i tower defense-a.
The Last Spell počinje sa ogromnom greškom. Narcisoidni čarobnjak je izgubio kontrolu nad čini, i sada je čitav svet obavijen ljubičastom maglom koja ljude pretvara u zombi demone. Vaš zadatak je da komandujete poslednjim preostalim herojima u odbrani čarobnjaka (koji tvrdi da se kaje), kako bi imao vremena da izvede naslovnu poslednju čaroliju, koja će zauvek ukloniti magiju iz sveta.
Igrate The Last Spell na poteze. Borba se odvija na mreži, a vaši likovi se mogu otprilike svrstati u ratnike, lopove ili magove. Međutim, niko nije vezan za svoju ulogu, a njihove poteze određuju njihovo oružje. Na početku imate pristup samo nekoliko oružja, ali uskoro ćete otključati više od desetak. Likovi mogu imati dva kompleta oružja. Na početku ćete verovatno ratniku dati mač i ratni čekić. Ali kada savladate osnove, shvatićete potencijal u kombinaciji čarobnjačkog štapa sa ručnim krosmobom, ili noža sa štapom druida. (Ovo poslednje će vašeg heroja učiniti majstorom otrova). Tri vrste klasa će vam pomoći da započnete, ali naučićete da ih napustite zarad zanimljivijih hibridnih izgradnji.
Statistike u igri The Last Spell deluju prilično tipično za RPG, ali način na koji ih nadograđujete donosi osveženje. Svaki put kada dostignete novi nivo, dobićete dve grupe statistika koje su nasumično izabrane, poput oklopa, magičnog napada ili udaljenosti kretanja (poslednja je posebno važna). Takođe imate šansu da duplirate neku statistiku, takođe nasumično ponuđenu. Nekim statistikama, poput štete na daljinu, se primenjuju samo na određene vrste poteza. Ali postoje i opšte statistike, poput one koja povećava vašu štetu sa svakim oružjem. Šansa za dobijanje dupliranog efekta vam omogućava da razvijate lika na iznenađujuće načine. Ako čarobnjak dobije izuzetno visoku vrednost oklopa, možda ćete biti skloni da svog maga pretvorite u kratkog dometa.
Ako ste pratili tu zbunjujuću opis, verovatno možete zamisliti mogućnosti. Pristup oružjima i sreća pri nadogradnji čine sistem razvoja mnogo dinamičnijim. A to je pre nego što uđete u razne podržavajuće zgrade koje možete izgraditi od ruševina ostalih nakon demonskih napada. Tu je i drvo opcija za odbranu tornja, od automatskih balista do zamki sa testerama. Svaki dan ojačavate svoju odbranu, a svake noći protivnici pokušavaju da vas ubiju.
Priča u igri The Last Spell nije ispričana na tradicionalan način, ali postoji za one koji je žele. Dolaziće te u kontakt s magičnim bićima (možda Bogovi? Anđeli?) koji deluju kao vodiči za napredovanje. Ali šta će se desiti s vašim tajanstvenim saveznicima kada magija bude iskorenjena? Razgovaraće te s ovim entitetima između talasa neprijatelja, ali takođe ćete dobivati fragmente izgradnje sveta i karakterizacije kroz kratke rečenice koje vaši likovi ponekad izgovore usred borbe. Struktura priče me najviše podseća na igru Into the Breach, koja takođe pretpostavlja svet u komadićima koje ćete dobiti tokom mnogih igranja.
I nijedno od ovoga ne spominje muziku. Jedna od mojih omiljenih u godinama! Rémi ‘The Algorithm’ Gallego je kredibilan kompozitor. Nisam dovoljno cool da poznajem indie francuske eksperimentalne muzičare, ali znam kada je nešto metalno. Soundtrack igre The Last Spell je veoma metalan. Ima i dodir onog dobrog Nobua Uematsua. Primijetit ćete muzičke uticaje koji su eklektični kao opera, džez, blugrass, Jimi Hendrix i Metallica. Muzika iz igre The Last Spell već se našla na mojoj D&D plejlisti.
The Last Spell me je naučio da je opsada savršeni scenario za video igru. Omogućava vam da se fokusirate na jedno područje i pruža igraču priliku da prilagodi svoju bazu. Takođe, pogodno je za malu grupu heroja koji hrabro stoje protiv horde bezličnih neprijatelja. Kombinujte to sa drugim popularnim elementima kao što je roguelike razvoj i dobijate prilično zabavnu igru. Ali provedite neko vreme sa The Last Spell, i videće te koliko se drugačije igra.