Ekipa razvojnog studija Teamkill Media je relativno nova nezavisna firma koja je ranije objavila samo jednu igru – Kings of Lorn: Fall of Ebris. Od tada, studio radi na svojoj najambicioznijoj igri – Quantum Error. Naslov koji se nada da će spojiti akciju iz prvog i trećeg lica sa elementima horora, kao i nekim jedinstvenim mehanikama koje se baziraju na ulozi vatrogasca.==
Međutim, uprkos najboljim naporima, Quantum Error deluje kao da se studio trudi da prevaziđe svoje mogućnosti. Naravno, igra ima dosta produkcijske vrednosti i ambiciju, posebno kada je reč o nekim od jedinstvenih mehanika koje pokušava da primeni. Neki od ovih mehanika su prilično jednostavni, kao način otvaranja vrata. Drugi su malo dublji, kao što je traženje načina da se izbaci toplota iz sobe kako ne bi bilo smrtonosnog povratnog udara kada otvorite vrata. Takođe postoji čudna mehanika oživljavanja koja uključuje događaje sa brzim vremenom i duvanje u mikrofon kako biste nekoga oživeli. Nažalost, većina ovih jedinstvenih mehanika čini se više kao da su šarene trake umesto iskustava koja menjaju igru.
Budući da je razvijena pretežno sa PS5 konzolom na umu, igra koristi mogućnosti DualSense kontrolera. Korišćenje ovih mogućnosti uglavnom zavisi od uloge protagoniste kao vatrogasca. Na primer, pre nego što otvorite vrata, često ćete morati da proverite da li je soba u koju pokušavate da uđete dovoljno vruća da izazove povratni udar koji bi vas ubio. Dok tražite temperaturu sobe, Quantum Error koristi taktile na levoj strani DualSense kontrolera kako bi vam nagovestio da će otvaranje vrata dovesti do vaše smrti.
Adaptivni okidači se takođe koriste prilično obimno, kako u borbi, tako i u opštem istraživanju dok se probijate kroz nivoe igre. Na primer, pokušajte da otvorite vrata, i osetićete kako adaptivni okidači DualSense kontrolera pružaju otpor. Slično, oružja u igri takođe koriste ove okidače kako bi vas dodatno uverili u uticaj vaših metaka. Nažalost, to je otprilike gde se povratna informacija završava u borbi.“
Borba u Quantum Error-u iskreno se čini kao njen najslabiji deo. Igra se ne čini prijateljskom prilikom prvog susreta; prolog vas stavlja u situaciju da se borite protiv neprijatelja na ulicama grada dok pokušavate da se pridružite svojem timu. Ove ulice su prepune neprijatelja, a prolog je veoma škrt sa količinom municije koju ćete dobiti. Ovo se dodatno komplikuje činjenicom koliko je lako promašiti neprijatelje; ne samo da imaju tendenciju da nepravedno izbegavaju vašu nameru, već i pogođenost metkom baca vašu nameru na sve strane do apsurdnog stepena. Ovo zajedno sa nedostatkom stvarne povratne informacije ako metak zapravo pogodi neprijatelja čini borbu napornom.
Neuspeh takođe ima izuzetno visoku cenu u Quantum Error-u. Uzmimo prolog kao primer, tu nema srednjih kontrolnih tačaka tokom misije. Umrete i jednostavno ćete morati da to prihvatite i počnete ispočetka. Srećom, vaš drugi pokušaj će vam pokazati koliko je municija retka, i možda ćete čak biti primorani da isprobate užasnu borbu prsa u prsa u igri. Kasnije u igri, iako postoje kontrolne tačke, one su takođe često veoma daleko jedna od druge. Problemi koje sam pronašao sa kontrolnim tačkama takođe su direktno povezani sa problemima u dizajnu nivoa igre. Prvo i osnovno, nema pravog uputstva gde treba da idete, osim označivača cilja koji se pojavljuje samo ako imate sreće. Nema in-game mapa, nema mini-mapa, i često ćete se naći kako lutate naokolo i nadate se da ćete na kraju naići na svoj cilj čistom srećom. Quantum Error takođe često koristi nevidljive prepreke, posebno u nekim od svojih otvorenijih nivoa. Ne govorim o nepremostivim preprekama koje blokiraju vaš put; doslovno govorim o nevidljivim preprekama poput onih viđenih u starim igrama za PlayStation 2.
Takođe postoji izuzetno naglasak na prikradanju u Quantum Error-u, što se ne iskazuje baš najbolje jer nemate pravi način da pratite neprijatelje, ili čak da pratite koliko ste vidljivi ili nevidljivi neprijatelju. Dok ne dođete do oružja – što se zapravo dešava tek nekoliko sati u igri – podstiče vas se da priđete neprijateljima neprimetno i obavite ih stealth napadom u borbi prsa u prsa. Nažalost, pošto je mnogo verovatnije da ćete slučajno naići na neprijatelje dok se okrećete za ćošak, završićete divlje mašući sekiricom, nadajući se da ćete nekako pogoditi neprijatelja pre nego što privučete još više neprijatelja svojim galamom.
Iako se igranje igre na kraju svodi na rutinsko pucanje u hodnicima uz prethodno spomenute razočaravajuće mehanike igre, gotovo sva ambicija Quantum Error-a ogleda se u njenoj priči. Igra pokušava da ispriča izuzetno kompleksnu priču koja se vrti oko putovanja kroz različite dimenzije i planete, i mračne zavere s kojima se rano susrećete u igri. Nažalost, ambicija koja se prikazuje čini se kao da je daleko izvan dosega studija, budući da mnogo od uticaja priče gubi zbog izuzetno ukočenog glasovnog glume i drvenih animacija likova. Kada su u pitanju kinematografski prizori, Quantum Error koristi uglove kamere koji ih čine kao parodiju ozbiljne naučno-fantastične priče.
Quantum Error svakako ima svoje trenutke kada su u pitanju vizuali. Igra je sposobna da postigne mnogo toga kada je reč o stvaranju napete atmosfere, posebno tokom ranih sekvenci sa vatrogascima. Igra odlično koristi osvetljenje, posebno kada je upareno sa dimom s kojim se neizbežno suočavate kada su stvari u plamenu, kako bi stvorila osećaj hitnosti dok očajnički pokušavate da pronađete ljude i spasete ih. Međutim, zaista posrće kada su u pitanju otvoreni prostori, gde izgleda kao najgeneričkija pucačina koju možete da zamislite. Skoro svaki otvoreni prostor deluje kao smeđa, slabo osvetljena ulica bez pravih prepoznatljivih tačaka ili načina da se zona izdvoji, osim činjenice da tu možda povremeno bude nekoliko uništenih automobila i ponekad nekoliko stvari u plamenu.
Konačno, Quantum Error je igra u kojoj se čini da studio ima ideje koje su znatno iznad njegovih mogućnosti. Gde su priča i opšti koncept jedinstveni i zanimljivi, sve je narušeno glumom i režijom kinematografije koja, u najboljem slučaju, deluje upitno, a u najgorem je dosadna i bezlična.
Najbolja stvar u vezi igranja u Quantum Error-u je da jednostavno funkcioniše. Kontrole su dobre, i implementacija adaptivnih okidača DualSense kontrolera je zaista dobro urađena. Nažalost, drugi aspekti, kao nedostatak stvarne povratne informacije o tome da li je neprijatelj stvarno pogođen, čudne odluke o dizajnu nivoa i insistiranje na prikradanju u igri koja vam zapravo ne pruža alate za prikradanje, sve to otežava iskustvo. Najbolje što konačno mogu reći o Quantum Error-u je da su barem priča i koncepti zanimljivi – iako je priča ispričana na potpuno loš način koji vas zasipa previše loše režiranim kinematografijama.
Quantum Error je igra koja obiluje ambicijom i jedinstvenim konceptima, ali se čini da je studio Teamkill Media ponekad preteško opterećen tim ambicijama. Dok igra ima trenutke napetosti i vizualne privlačnosti, čini se da je njen potencijal ograničen tehničkim i dizajnerskim nedostacima. Priča i koncept igre su zanimljivi, ali su izgubili mnogo svog uticaja zbog nedovoljno kvalitetne glume i upitne režije kinematografije.
Iako kontrola i upotreba DualSense kontrolera funkcionišu dobro, drugi aspekti igre, poput problema u dizajnu nivoa, manjka povratnih informacija i insistiranja na prikradanju bez odgovarajućih alatki, čine iskustvo manje zadovoljavajućim. Quantum Error je igra koja ima svoje trenutke, ali i jasne mane koje mogu frustrirati igrače. Sve u svemu, igra ima svoje svetle strane, ali i mnogo nedostataka, što je čini nekompletnim iskustvom koje može privući pažnju fanova zanra, ali će verovatno ostaviti mnogo prostora za poboljšanja u budućim naslovima studija Teamkill Media.