Indie studio KRUMB Games je nedavno lansirao svoj novi akcijski, retro-šuter Mekkablood: Quarry Assault. Sama igra je napravljena od strane solo developera i inspirisana je ranim 90-im, FPS igrama kao što su Duke Nukem, Doom i Quake. Uživam u retro-stilu šutera, ali ne mogu da lažem da me ovo uglavnom zanimalo zbog meha aspekta.
Sada, kada sam počeo Mekkablood, nije bilo priče. Ali gledajući stranicu igre na Steamu, evo suštine. Igramo Bila, bivšeg svemirskog farmera koji poseduje rudarsku kompaniju. To na kraju napadaju rivali koji se zovu Torxcorp. Oni na kraju ukradu Bilove dragocene figurine i njegovu devojku Bet. Sada, Bil kreće u svoj Mech sa Rustyjem (svojim prijateljem) na komunikacijama. Da, jedino što znam je da tokom svakog nivoa Rusty kaže neku šalu na račun Bila.
Mekkablood se igra vrlo slično kao i većina tipičnih retro-stila šutera. Napredujte kroz nivo, pronađite ključ, možda pronađite tajnu i izađite sa nivoa. Takođe ste upoznati sa hodanjem preko municije i predmeta. Ono što je drugačije, međutim, je posedovanje Turbo Boost-a, koji deluje kao vaš juriš/trčanje, i vaših kokpit HUD-ova i ogledala. Ekran na prednjoj levoj strani vaše kontrolne table pokazuje municiju za vaše trenutno držano oružje, vaše zdravlje, oklop i štit. Ekran desno od toga pokazuje koliko imate svakog tipa municije. Imate dva ogledala sa svake strane na samom vrhu vašeg kokpita koja pokazuju šta je levo i desno, a na donjem levom je vaše retrovizor ogledalo, što mislim da je lep detalj.
Mekkablood vas nagrađuje povremenim kontrolnim tačkama, tako da kada umrete možete izabrati opciju ‘nastavak’ iz glavnog menija i nastaviti odatle. Naviknite se na ponovno pojavljivanje jer vas okruženje ubija, kao što su zgnječeni zidovi, pri udaru. Smatram čudnim da kada se nivo završi, nema ekrana sa statistikama ili sistema ocenjivanja, što je šteta. Vi ste prilično direktno ubačeni u sledeći nivo. Postoji tajna po nivou, ali ona samo dodaje figurine u vaš kokpit.
Mekkablood definitivno dobro radi sa svojim retro izgledom. Neke od manjih detalja koje takođe uživam, kao što je otpad koji se gura oko kokpita prema vašem kretanju, i slično tako sa pilotovim kontrolama.
Međutim, tu se završava novost za mene. Iako su boje živahne i estetika je tu, sve izgleda previše isto. Većina dizajna mapa izgleda kao palete zamene jedne druge, a nijedan od njih, koliko sam video, nema jedinstven izgled. Jedno područje je bilo skladište, ali osim nekoliko sanduka, izgledalo je kao generička soba kao i ostali nivoi. Dodavanje viljuškara, nekih prolazaka ili nečega da bi izgledalo više kao skladište bi barem pomoglo. Nakon nekog vremena, nivoi jednostavno postaju zamagljeni od zasićenih boja.
Za razliku od drugih retro-šutera, na kraju svakog nivoa ne dobijamo tabelu rezultata. Dakle, nema stvarnog razloga za ponovno igranje nivoa, osim pronalaženja figura skrivenih okolo. Pretpostavljam da postoji samo jedna figura na svakom nivou, barem je to ono što sam shvatio iz onoga što stranica na Steamu kaže.
Zapravo nisam uspeo da završim igru zbog toga što sam bio blago zaključan iz izlaza na nivou skladišta. Imao sam ključeve, ali vrata se jednostavno nisu otvorila. Čak i nakon ponovnog pokretanja nivoa i igranja nazad do te tačke, i dalje nisam mogao da napredujem. Iz tog razloga mi je teško reći koliko će vremena zapravo trebati da se završi igra. Ili čak koliko je zaista reprizibilna.
Igranje je zabavno i ono što očekujete od klasičnog šutera. Međutim, oružje deluje previše isto i ne izgleda da ima razliku u šteti. Moj najveći problem je nedostatak detalja u dizajnu nivoa. Većinu vremena osećam se kao da trčim kroz ništa osim hodnika sa malo ili ništa da radim. Nivoi Mekkablood: Quarry Assault su vrlo slični lavirintu, a obojeni hodnici su mi na kraju smetali očima.