Ne možete u mnogo igara videti kako Groot koristi lizalicu protiv neprijatelja, kako Captain America surfuje na svom štitu ili kako se J. Jonah Jameson okušava u prenosu uživo. Međutim, „Lego Marvel Super Heroes 2“ je igra koja uživa u mešanju veselog i apsurdnog. Zaista je osvežavajuće videti igru koja je toliko spremna da vas zabavi. Prosto isijava radost iz svake pore (ili je bolje reći cigle?).
Kao nastavak igara „Lego Marvel Avengers“ i originalne „Lego Marvel Super Heroes“, od njih je bolja u skoro svakom pogledu: smešnija je, ima više lokacija za istraživanje i likova s kojima možete igrati. To je ljubavno pismo Marvelu upakovano kao najbolja „Lego“ igra do sada. Iako igru donekle muče tehnički problemi, previše duge i lake borbe protiv bosseva, kao i to što određenim lokacijama fali fokusa, ovo je definitivno najbolja verzija Marvelovih heroja. Ovo je prosto najbolja mešavina komičnih senzibiliteta MCU-a i jedinstvenog oblika humora karakterističnog za Lego.
Igra počinje tako što superzlikovac Kang the Conqueror, koristeći razne vremenske sposobnosti, stvara sopstveni grad Chronopolis koji predstavlja mešavinu nekih veoma poznatih lokacija. Grad je podeljen na okruge koji su nam poznati kao neki od ikonskih Marvelovih lokacija i stereotipnih destinacija kada je u pitanju putovanje kroz vreme. Tako ćete pronaći Old West, Iron Fistov Kun’Lun i Neo-Noir Manhattan jedne do drugih. Krajnji rezultat je pomalo nefokusirana postavka (čini se kao da su developeri hteli da ubace sve dobre ideje koje su imali), ali je dobra strana to što će vam neizvesnost o tome gde ćete sledeće ići održati pažnju. A moramo pomenuti i da je pogled fantastičan.
Iako priča služi samo kao usputni način da se povežu sve ove lokacije, a Kanga nema onoliko koliko biste želeli, zaista je zabavno videti likove koji retko sarađuju kako se udružuju zarad zajedničkog cilja. Pojavljivaće se alternativne verzije Spider-Mana, kao i varijacije drugih heroja iz MCU-a i stripova. Više od 150 heroja nalazi se u ovoj igri, a polovina zabave je u njihovim međusobnim interakcijama kada se nađu u istom timu. Scena u kojoj The Avengers, šćućureni iza štita previše dramatičnog Captain Americae, pokušavaju da ga ućutkaju u sred govora je jedna od najsmešnijih stvari koje smo videli ove godine – i čini se da su inspiraciju za humor dobili iz skorašnjih uspeha MCU, kao i kitnjastog Silver Age of Comics.
Što se tiče samog stila igre, sve je još uvek vrlo… Lego. Iako je više usmeren ka mališanima (nagoveštaj za rešenje problema je uvek udaljen samo jedan klik na levom kontroleru, kako bi se izbeglo zaglavljivanje), ovoga puta ima i par složenijih zagonetki. Ali je u osnovi cilj još uvek isti – srušite sve i od delova koje dobijete napravite nešto što će raščistiti put kroz sledeću prepreku. I pored toga, moramo reći da je ovo fantastično terapeutsko iskustvo i da nećete skinuti osmeh s lica dok je ova igra na ekranu.
Ova jednostavnost se, nažalost, takođe odnosi i na bosseve. Iako je nesumnjivo sjajno boriti se protiv nekih od najvećih zlikovaca Marvela, većina borbi svodi se na prosto grozničavo udaranje o dugme. Ono što frustrira još više je činjenica da borbe protiv bosseva često traju po par minuta, jer bossevi naprasno odluče da postanu neuništivi i da u međuvremenu pošalju svoje podanike da se bore protiv vas. Krajnji rezultat je pomalo haotičan nered, što je pomalo razočaravajuće kada vidite da je sve, od međuscena do Easter Eggs koje možete spaziti krajičkom oka odrađeno sa toliko pažnje i brige.
Igru takođe muče i tehnički problemi. Neće biti neuobičajeno da broj frejmova po sekundi padne u toku međuscena, ili da jačina zvuka bude neodgovarajuća. The Enchantress, na primer, svoje izjave govori dvostruko jačim tonom od bilo kog drugog lika u igri. Prilično smo sigurni da se ne radi o nekakvoj insajderskoj šali. Bossevi i likovi takođe imaju iritantnu osobinu da se zaglave u scenografiji. Na jednom nivou boss nije želeo da pređe u svoju narednu formu jer je bio potopljen u bazenu s vodom. Ponovno pokretanje nivoa rešilo je problem, ali je ovo nešto na šta treba obratiti pažnju, a nadamo se i da će u nekom trenutku biti sanirano.
Bez obzira na njene mane, ako ste fan Marvelovih likova (ili jednostavno neko ko voli 3D platformerske igre) dugujete sebi da isprobate ovu igru. Prosto je prepuna sitnih referenci – definitivno morate baciti pogled na Gwenpoolinu sobu, sa sve metakomentarima same Gwen o tutorijalima – što utiče i na samo ponašanje lika. Pritiskom na krug/dugme B, heroji koriste svoje specijalne napade, kao na primer Spider-Man koji ispaljuje pravu bujicu mreža, Hulk koji (konačno) razbija i Star-Lord koji, briljantno, pleše dok sluša svoju zvanično licenciranu mešavinu pesama. Da, zaista možete prelaziti nivoe dok slušate „Hooked on a Feeling“ i da, to je neverovatno koliko i zvuči.
TT Games na pravi način prilazi ovom nastavku. Ima toliko dodatnog sadržaja a, što je najbolje, ne čini se kao da je prosto nabacan. Nivoi sada idu više u vertikalu, podstiču istraživanje, a ima i ogromnog broja sporednih misija kojima se možete zanimati. Vaša želja za skupljanjem svega će definitivno biti zadovoljena, i to ne samo sa 15 sati sadržaja koji se tiče priče, već i na desetine sati koje možete uložiti u neobavezni sadržaj.
Iako će vas igra gurati da nastavite da napredujete kroz glavnu priču, ipak se možete odlučiti da se pozabavite sa 11 sporednih bosseva koji se nalaze širom Chronopolisa, a možete se i jednostavno zezati sa sopstvenim timom sastavljenim od vaših omiljenih heroja i zlikovaca. Prohtelo vam se da se Quinjetom odvezete do Egipta sa Kingpinom? Naravno, nema problema. Ovoga puta postoji čak i konkurentni multiplejer režim. Iako je Grandmaster’s Battletorium jedva nešto više od blagog odvraćanja pažnje, Infinity Gauntlet igra (zamislite Oddball iz „Halo“ pomešan sa „Smash Bros“) je savršena za druženje porodice ili zaokupljivanje dece na pola sata.
„Lego“ igre prati reputacija da su sve veoma slične. Iako „Lego Marvel Super Heroes 2“ ne ruši taj koncept u potpunosti, definitivno možemo reći da je ovo korak u pravom smeru. Veliki broj ideja koji dolaze iz toliko različitih pravaca mogu stvoriti iluziju da je sve to malo previše ali, kao famozne Lego kocke, sve vrlo lako dolazi na svoje mesto. Samo pazite da ne nagazite na njih.