Formula Retro Racing: World Tour je igra koju su razvili Repixel8 (tj. Andrew Jefferys, kolekcionar i programer iz Londona) i CGA Studio Games, a pretpostavljamo da su verzije za različite platforme izradili potonji. Ova igra vraća nas u prošlost i podseća na Sega-ino zlatno doba arkadnih igara Model 2, te na ideal plavog neba u video igrama. Sigurno će neke igrače određene dobi učiniti malo nostalgičnima.
Ova igra je navodno nastavak igre Formula Retro Racing, koja je objavljena na PS4 konzoli krajem 2021. godine. Uprkos tome, World Tour se pojavljuje na nekoliko web stranica za praćenje igara iako neke od njih nemaju sufiks u naslovu. Stoga možda se radi o istoj igri, ali mi sumnjamo.
U svakom slučaju, ovo je arkadna trka koja se odlučno drži velike tradicije brojnih igara sa ravnim poligonima i vrlo malo teksture mapiranja. Iako nije na nivou sjajnog Gouraud shading-a kao što smo videli u originalnim igrama X-Wing i Tie Fighter od LucasArts-a, ipak se nalazi u istoj kategoriji.
Repixel8, poznat i kao Andrew Jefferys, koji je kolekcionar i programer iz Londona, ranije je razvijao igre za Megadrive, 2600/7800 i voljeni Spectum, tako da nije iznenađenje da FRR:WT ima retro osećaj. U svakom slučaju, FRR:WT izgleda veoma autentično. Moramo priznati da je sve veoma stilizovano, posebno u pogledu prepoznatljivih znamenitosti koje su sve smeštene u blizini, kao u filmu „Pad Londona“.
Ono što je odmah primetno je visoka stopa kadrova kojom Formula Retro Racing: WT se kreće, čak i na našem običnom PS4. Minimalno je takođe i iskakanje elemenata, što svakako pomaže. Kao i sa klasikom Sega VR dugmićima, dobijate više pogleda: od bližeg kamere za praćenje, daljeg pogleda i pogleda unutar vozila. Opcija unutar vozila dobro funkcioniše u vozilima sa jednim sedištem i otvorenim kokpitom, ali manje u drift mašinama. Kao u bilo kojem automobilu izgrađenom u poslednjih petnaest godina, prokleti A ram blokira vaš vidik, do te mere da ćete odustati od tog pogleda.
Vizuelno, sve je vrlo sugestivno za zlatne dane trkačkih igara u arkadnom stilu s mnogo zabavnih detalja izvan staze, kao i lepih varnica koje izlaze iz zadnjeg dela vašeg automobila dok jurite punom brzinom. Odabraće te ili trkaće vozilo ili drift vozilo. Prvo su jednosedalni automobili u stilu F1 ili Indycar, a jedan zabavni izuzetak je klasični automobil s otvorenim točkovima kao što je Fangio nekada vozio.
Takođe postoji Porsche 962 trka u stilu Le Mansa. Drift vozila su varijacije na temu NASCAR-a od sedamdesetih godina nadalje s rukovanjem koje je potpuno drugačije od drugih klasa. Oni koji su upoznati s NASCAR-om biće zadovoljni ili iziritirani.
Trke, bez obzira na težinu, su žestoke borbe sa ukupno dvadeset trkača. Veštačka inteligencija ima tendenciju da jedva uspori, tako da ste prinuđeni da vozite na sličan način ako želite da postignete bilo kakav pristojan plasman na trkama. Samo recimo da smo se susreli sa nečim što nam se nije desilo još od MSR2 na Dreamcast-u, stiskanje kontrolera! Računarski protivnici imaju iritantnu naviku da drže svoju liniju sve dok im se ne približite, a onda odjednom odluče da naglo skrenu, posebno ako se bore sa drugim AI vozačem.
Slično tome, nemilosrdnost računarskih protivnika dolazi do izražaja u eliminatorskom formatu trke. Jednostavno rečeno, započinjete trku kao i obično i ona počinje kada dostignete deseto mesto. Do vas je koliko ćete protivnika uspeti da prestignete pre nego što pređete liniju i započnete sledeći krug. Brzina AI-ja se povećava u ovom trenutku, ali vaša ne.
To je sve dobro i lepo za nekoliko krugova, ali nakon nekog vremena razlika između vaše brzine i brzine računarskih protivnika postaje toliko velika da će vas lako prestići. Pre nego što se okrenete, igra je gotova, jer ćete brzo biti nadjačani i na kraju će vam isteći vreme. Kako AI postaje eksponencijalno brži, vi uopšte ne ubrzavate i nemate načina da povećate brzinu osim igranja sa ručnim menjačem gde dobijate pojačanje od 10 km/h u odnosu na automatski menjač.
To je samo privremeno rešenje jer će vas AI uskoro prestići, a vaša jedina realna nada je da ih odgurnete sa staze ili se nadate privremenom pojačanju brzine pri praćenju drugih vozača. Bilo bi lepo da možete povremeno povećati brzinu.
Zanimljivo je da su neki ambiciozni igrači na True Achievements otkrili da se jedna određena drift staza može iskoristiti kako bi se iskoristio model veštačke inteligencije u ovom posebnom igračkom modu. Dok se veštačka inteligencija postepeno ubrzava s prolaskom krugova, model vožnje ne uzima u obzir upravljanje automobilom.
Takođe, možete se nositi s uglovima staze vozeći na uobičajen način, dok se veštačka inteligencija bori nakon otprilike šestog kruga i komično se sudara u jedan od nekoliko zavoja. Ipak, nećemo previše gunđati jer je ova metoda omogućila osvajanje trofeja koji se dodjeljuje za završetak eliminacijske utrke s trideset krugova, koji bi inače bio težak za osvojiti.
Govoreći o drift trkama, neke od staza koje se naplaćuju kao drift staze imaju tako stroga vremenska ograničenja da ćete se boriti da uhvatite čak i jedan krug u drift automobilu. Čini se da je to tako glupi previd. Pogoršava se igranjem sa automatskim u odnosu na ručni zbog male razlike u brzini, ali svejedno se čini čudnim.
Nema mnogo napretka osim što treba skupiti dovoljno bodova da otključate dodatne staze i dobijete arbitrarnu dozvolu. Možete raditi velike nagrade, ali one su vrlo nepovezane, a nema karijernog načina igre. Čini se malo sitničavim o tome razmišljati, pogotovo jer to očigledno nije cilj ove igre.
Srećom, verzija za PS4 podržava do četiri lokalna igrača. Drago nam je da ne igramo samo na PS5 jer tko ima više od nekoliko PS5 kontrolera osim onih s dubokim džepovima.
Sumnjamo da je ovo mjesto gdje Formula Retro Racing: World Tour stvarno dolazi do izražaja, jer nažalost, igra za jednog igrača može se osećati malo oskudno. Postoji previše situacija u kojima se utrkujete i jednostavno vozite ravno kroz dugotrajno razdoblje bez krivina u vidokrugu.
Muzika i zvučni efekti obavljaju posao, ali moramo priznati da je beskrajno ponavljanje muzike počelo da nervira nakon nekog vremena, pa smo umesto toga prešli na muziku fanova Ridge Racera putem Spotify-a. Nažalost, ovo nije ni blizu kvalitetu melodija iz Daytonaaaaaaa od Takenobu Mitsuyoshija ili ranog happy hardcore zvuka iz Ridge Racera.
Ton motora je prilično monoton kada ste na crvenoj liniji, sa blagim promenama u tonu kada se provučete iza protivnika. Najave trka su od ženskog spikera koji obavlja solidan posao, ali nema istu uzbudljivu tonalitet kao bilo koji od hiper-vozara iz sredine 90-ih iz Namco / Sega studija.
Zaključno, Formula Retro Racing: World Tour je ljubavno pismo određenoj eri arkadnih igara vožnje. Nije to AAA igra, ali niti ne treba biti.
Da, malo je neuglađena i prezentacija je pomalo oskudna, ali to je sasvim solidan paket. Četveroigrani lokalni split-screen je definitivno must-have ako imate dovoljno kontrolera.