Znate onaj deo u Inception-u kada se Ariadne i Cob šetaju ulicama grada u njenom snu, onog u kojem Ariadne menja san i presavija svet pod uglom od 45 stepeni, omogućavajući paru da hoda po potpuno novom zidu koji sada postoji? Pa, sablasni puzzler Darq je pomalo takav. To je kao da je Inception Christopher-a Nolan-a najbolјe a u stvari ga je režirao Tim Burton 90-ih. Baš je čudno onda.
Darq počinje sa malo ili nimalo objašnjenja. Vaš lik, Lloyd, pojavlјuje se u mračnoj, prlјavoj i sepija toniranoj stambenoj zgradi. Prepušteni ste sami sebi, bez uputstva, konteksta ili podešavanja scene o kojima biste mogli da govorite. Posle nekoliko minuta tupog bulјenja u ekran, čekajući da se nešto dogodi, neodlučno smo gurnuli džojstik – zbog čega je Lloyd sporo pošao u upućenom pravcu. „Aha!“ pomislili smo, „Prva rešena zagonetka. Ovo će biti lako“. Na kraju igre i sa vrlo bolnim i umornim mozgom možemo da vam kažemo koliko je naše rečeno vrlo, vrlo pogrešno: Darq je um koji se topi opskurno i povremeno bolno zbunjuje. Ovo je igra koja je, u najbolјem slučaju, izuzetno zagonetna i, u najgorem slučaju, potpuno maltretiranje.
Postoje tri vrste puzzle koje čine Darq. Prva se najtačnije upoređuje sa point i click avanturom; istražite nivo, sakuplјate nasumične predmete, a zatim pokušate i nasumično kombinujete pomenute nasumične predmete sa slučajnim predmetima. Sve je to vrlo slučajno. Uzmite ručni sat koji neobjašnjivo može da se koristi kao improvizovani most. Znamo da je Darq smešten u svet snova, ali stvarno? Ove zagonetke su suština igre i rešavaju se dosadnom metodom samo isprobavanja svih predmeta koje ste sakupili dok nešto ne uspe. Bez dijaloga na koji možete da se oslonite, igra ne može da vam da naslućivanje šta biste trebali da radite, što znači da je samo sreća ovde redosled dana.
Zatim su tu puzzles koje vam omogućavaju da pređete okolinu. One su mnogo zanimlјivije. Sretnete se sa zidom i Lloyd može da mu priđe pritiskom na dugme, okrećući nivo na novu normalu dok to čini. Najbolјe puzzles uklјučuju ovu mehaniku da bi vas primorale da razmišlјate izvan okvira – do naizgled nepristupačnog dela lako može da se dođe ako na njega dođete iz drugog ugla.
Stvari postaju sve složenije kada Lloyd koristi mehanizme koji mu omogućavaju da rotira side-scrolling svet, otkrivajući skrivene elemente i omogućavajući pristup novim stazama. Postoje neke izvanredne puzzles koje koriste obe ove mehanike da bi pomerile granice vašeg mozga. Ovde nema spojlera, ali ove kriptične zagonetke pružile su mnoga pumpanja pesnica kada smo konačno shvatili puzzle.
Konačni puzzle tip je mnogo tradicionalniji i svako ko je igrao nekoliko video igara biće spretan u pomeranju poluga, panela i ručica kako bi spojio puzzle delove.
Svaki kratak nivo koristi kombinacije ovih puzzles sa različitim efektom. Nosite se sa previše predmeta za prikuplјanje da biste ih koristili u neočekivane svrhe, dok su drugi koji vas izazivaju da rotirate svet oko vae u sve složenijim obrascima sjajna zabava. Jedan od najzanimlјivijih izazova je igrač koji se trka oko poda, zidova i plafona železničkog vagona da bi upotrebio Lloyd-ovo telo kao provodnik kako bi osigurao da osigurač gori na putu da detonira štap dinamita.
Ono što nije tako zabavno je Darq-ova zamorna opsesija da pokušava da bude psihološki horor. Naći ćete čudovišta iz škole dizajna ‘koja se trudi da bude Silent Hill’ kako vreba oko svakog nivoa. Polugole žene sa abažurima na glavama, jeziva deca koja se penju po zidovima, zanosna stvorenja sa vrećama umesto šešira; to je mešavina ideja otuđenih iz mnogo strašnijih igara i filmova. Nema ničeg lošeg u mestu priklјeštenja ideja, ali sve ove sablasti dovode do neke dosadne nevidlјivosti. Sakrivanje u praznini u zidu dok se polako trlјajuće zombi stvorenje provlači kroz prošlost nije ni zastrašujuće ni privlačno, to je samo prepreka da se pređe pre nego što da se uradi nešto zabavno, poput dosezanja druge puzzle.
Potreba za strahovima takođe ima za rezultat jedan od najgorih delova dizajna igara koje smo ikada iskusili, u kojem nam je pokušaj da dovršimo odelјak bio toliko mučan da smo morali da legnemo. U ovom delu se vidi kako Lloyd mora da manevriše loptom oko kružnog lavirinta, dok se pogled okreće za 360 stepeni. Svaka rotacija kamere otkriva čudovište koje se prikrada našem protagonisti, a istovremeno skriva od pogleda puzzle koju pokušava da reši. Okretanje ekrana u kombinaciji sa okretanjem lavirinta bilo je kao da ste zaroblјeni u malom čamcu na olujnom moru – izazivanje povraćanja. Iako cenimo da efekat možda nije tako moćan za sve, za nas je on bio potpuna prekretnica.
Pored toga što se borimo sa ručkom, postoji još jedan estetski problem koji nam je prigušio uživanje u igranju Darq-a. Iako vizualni efekti sive boje daju igri prepoznatlјiv izgled, oni takođe služe za sakrivanje vitalnih predmeta. Često ne bi opazili ni stavku dok ne bi prošlo mnogo minuta frustrirajućeg vraćanja unazad i besplodnog pretraživanja.
Darq nas je u početku zainteresovao njegovim Tim Burton-om inspirisanim puzzles o svetu snova nadahnutimi mozgalicama. Nažalost, stvari su se naglo kretale u padu nakon tih pozitivnih prvih utisaka. Zamorni stelt delovi često su ubijali tempo, kao i svi naporni napred nazad napori skuplјanja predmeta i vrtoglav delovi puzzles koji izazivaju mučninu? To je jednostavno podlo. Darq je manje neodolјiv sjaj Nightmare Before Christmas, a više zbunjujuće preskakanje koje je bila Alice in Wonderland.
Dobro:
- Tim Burton estetika je zanimlјiva
- Neke brilјantne zagonetke za penjanje po zidu, rotiranje ekrana
- Intrigantna premisa
Loše:
- Neverovatna svrha predmeta je neintuitivna
- Vizueli mogu da naprave uočavanje stvari napornim
- Stelt elementi su težak rad
- Mučnina nikada nije zabavna