Crimen – Mercenary Tales, od strane razvojnog tima Carbon Studio, upravo je tip igre koji je sada potreban za Meta Quest 2. Ima pristojnu grafiku, čvrsto napisanu priču i zabavnu borbu mačevima. To su sve stvari koje nedostaju u nekim VR naslovima poslednjih vremena i čine Crimen igru koju biste trebali isprobati.
Bio sam impresioniran dubinom vizuelnih detalja takođe. Dok sam se penjao uskim stepenicama u ogromnom zamku na padini planine, često sam zastajkivao da posmatram dolinu osvetljenu mesečinom. Dok se čini da mnoge VR igre u poslednje vreme nude pojednostavljenu grafiku inspirisanu igrom Minecraft ili blokovima, Crimen me je zaista naterao da s nestrpljenjem iščekujem šta će se u nastavku desiti.
Prvočasovna avanturistička igra, Crimen – Mercenary Tales, omogućava vam da prođete kroz osam linearnih priča. Igrica se gotovo isključivo bazira na mačevanju. I to je uzbuđujuće zabavno, posebno na početku. Koristi lep mehanizam paradiranja, gde anticipirate napade neprijatelja i blokirate ih. Zatim, kontrirate napad u nebranjenoj tački. To je intuitivno i dobro koristi fizičku interakciju dok mašete rukama da pobedite negativce.
Glasovna gluma i pisanje su snažne tačke u Crimenu. Likovi, koje upoznajete u pivnici sličnoj središtu, možda jesu malo jednostavni i stereotipni. Ali oni su šareni i privlačni, šaroliki skup ljudi koji vam pomažu da se osećate uronjeni. Takođe, animacije tela su takođe dobro urađene i prate izgovorene reči na odgovarajući način.
Crimen – Mercenary Tales ima svoje nedostatke, ipak. Prvo, borba, iako na početku zabavna, postaje prilično repetitivna i previše laka nakon nekog vremena. Neprijatelji se površno menjaju – ljudi, pa warewolfovi, i ljudi-zombiji sa crvenim očima, i tako dalje. Ali ispod tih promenjenih ’’koža’’ su suštinski isti protivnici iznova i iznova. Svi koriste iste pokrete i uprkos variranju mesta udarca, pobeđuju se na isti način. Jedini izuzetak su strelci. Da bih ih pobedio, morao sam nespretno da pogodim njihove strele u letu i da ih vratim prema njima.
Takođe, postoji razočaravajući nedostatak raznolikosti igranja u različitim pričama. Okruženja i glavni lik se menjaju, ali u svakoj priči radite istu stvar. Krećete se linearnim putem, sečete neprijatelje i ponekad se penjete po zidovima (dočekano i dobro izvedeno). Crimen ima mogućnost da „uhvatite“ pištolj ili drugo oružje sa mrtvog neprijatelja. Ali čak i kad uspete to da uradite, njihova municija brzo ponestaje. Onda se opet vraćate borbi sa mačevima.
U borbama, veštačka inteligencija neprijatelja mogla bi biti bolja. Njihovi napadački potezi zahtevaju malo navikavanja na početku i morate obratiti pažnju i naučiti kako da ih izbegnete. Ali jednom kad shvatite kako to da uradite, spremni ste za ostatak igre. I to zapravo nije dobra stvar. Shvatite da neprijatelji najavljuju svoje napade kilometrima unapred, pa imate mnogo vremena da reagujete. Nakon nekog vremena, iskreno mi je postalo dosadno mačevanje, opušteno blokirajući i kontrirajući skoro matematički.
Crimen – Mercenary Tales izgleda da uviđa ovu jednodimenzionalnu manu i pokušava da dodatno izazove tako što će AI neprijatelji biti u gužvi i blizu vas tokom borbe. Grupe neprijatelja vole da vas okruže i pomere se iz vašeg vidnog polja. Da, to dodaje neki izazov, ali uglavnom deluje iritantno. Više bih voleo videti raznovrsnije izazove kao što su neprijatelji sa različitim setovima pokreta.
Ali uprkos svim tim iritacijama, Crimen mi se i dalje veoma dopao. Iako je repetitivan, da, većim delom je prilično zabavan. Pogađa mnoge stvari kako treba i odličan je primer kako VR igra može biti mnogo uronjenija od 2D igre. Carbon Studio je uložio ljubav u Crimen i to se vidi. Zabavan, akcijom ispunjen i uronjiv, Crimen – Mercenary Tales je VR avantura koja bi trebala da se nađe u vašoj Meta Quest 2 biblioteci.