Home AIBezbednost dece na internetu (deo 3) – Cyberbullying – digitalno nasilje koje ne prestaje

Bezbednost dece na internetu (deo 3) – Cyberbullying – digitalno nasilje koje ne prestaje

od itn
Cyberbullying

Cyberbullying, ili digitalno nasilje, postao je jedno od najrasprostranjenijih i najopasnijih oblika ugrožavanja dece u savremenom onlajn okruženju. Za razliku od tradicionalnog vršnjačkog nasilja, koje se uglavnom dešava u školskom dvorištu, na ulici ili u fizičkom kontaktu, cyberbullying se odvija u virtuelnom prostoru, često skriven od očiju roditelja i nastavnika. Ono što ga čini posebno opasnim jeste činjenica da ne poznaje vremenska ni prostorna ograničenja – nasilnik može doći do svoje žrtve bilo kada i bilo gde, putem telefona, tableta ili računara.

Digitalno nasilje obuhvata širok spektar ponašanja. To može biti slanje uvredljivih, ponižavajućih ili pretećih poruka putem društvenih mreža, aplikacija za komunikaciju ili elektronske pošte (e-mail), javno objavljivanje lažnih informacija sa ciljem da se naruši ugled deteta, deljenje privatnih fotografija ili video snimaka bez dozvole, pa čak i kreiranje lažnih profila na kojima se objavljuje neprimeren sadržaj u ime žrtve. Nasilnici ponekad koriste taktiku „isključivanja iz zajednice“, namerno izbacujući dete iz onlajn grupa kako bi izazvali osećaj izolovanosti. U ekstremnijim slučajevima, nasilje se kombinuje sa fizičkim napadima koji se snimaju i dele na mreži – praksa poznata kao „happy slapping“.

CyberbullyingPosebna težina cyberbullying-a leži u njegovoj upornosti i vidljivosti. Uvrede i poniženja objavljena na internetu često ostaju dostupna široj publici i dugo nakon što su postavljena. Čak i kada se obrišu, postoji mogućnost da su ih drugi sačuvali, podelili ili arhivirali. Osećaj da ne može pobeći od nasilja, jer ono dolazi i u sopstveni dom putem ekrana, kod dece izaziva snažan stres, osećaj bespomoćnosti i gubitak kontrole nad sopstvenim životom.

Psihološke posledice mogu biti ozbiljne i dugotrajne. Deca koja su izložena cyberbullying-u često razvijaju anksioznost, depresiju, nesanicu i osećaj izolovanosti. Neka se povlače iz društvenih aktivnosti, gube interesovanje za školu i hobije, ili postaju razdražljiva i povučena. U pojedinim slučajevima, produženo izlaganje digitalnom nasilju može dovesti do samopovređivanja, pa čak i do suicidalnih misli.

Znakovi da dete trpi digitalno nasilje mogu biti suptilni, ali ih pažljiv roditelj ili staratelj može primetiti. Iznenadno odbijanje da koristi telefon ili računar, nagli pad raspoloženja nakon korišćenja interneta, povlačenje iz društva, pad školskog uspeha, promene u navikama spavanja ili ishrane, kao i neobjašnjive glavobolje ili bolovi u stomaku, mogu biti signali da nešto nije u redu. Brisanje ili deaktiviranje profila na društvenim mrežama takođe može ukazivati na pokušaj deteta da pobegne od nasilja.

Prevencija cyberbullying-a počinje otvorenom komunikacijom. Deca moraju znati da mogu da se obrate roditeljima, nastavnicima ili drugoj osobi od poverenja bez straha od kazne ili oduzimanja pristupa internetu. Roditelji treba da objasne da se problemi ne rešavaju skrivanjem i da je važno prijaviti svaku pretnju, uvredu ili neprimeren sadržaj. Pored razgovora, važno je edukovati decu o tome kako da zaštite svoje naloge, postavke privatnosti i lične podatke, kao i kako da prepoznaju i ignorišu provokacije.

CyberbullyingKada do cyberbullying-a dođe, reakcija mora biti brza i odlučna. Potrebno je sačuvati sve dokaze – snimke ekrana, poruke, linkove ka profilima nasilnika – jer oni mogu poslužiti prilikom prijavljivanja platformi, školi ili nadležnim organima. U slučajevima ozbiljnih pretnji ili ucenjivanja, uključivanje policije je neophodno. Blokiranje nasilnika i korišćenje alata za prijavljivanje neprimerenog sadržaja na društvenim mrežama može pomoći da se zaustavi dalja komunikacija.

Iako je tehnička zaštita važna, ključ leži u izgradnji otpornosti kod dece. Ona moraju razviti svest da njihova vrednost ne zavisi od mišljenja i komentara drugih na internetu, da imaju pravo da se zaštite i da nasilje nikada nije njihova krivica. Roditelji i nastavnici, kroz podršku, razumevanje i edukaciju, mogu pomoći deci da iz ovakvih situacija izađu jača i svesnija svojih prava.

Milena Šović, M.Sc.,CSM, CSPO
AI Implementation Specialist & Content Trainer

Banner

Banner

Možda će vam se svideti i