Virtua Fighter 5 je veoma stara borilačka igra za sada, ali čini se da je sledao stopama Street Fighter II kada je re-izdavanja u pitanju. Prvo je objavljen leti 2006. godine u arkadama, pre nego što je stigao na PS3 i Xbox 360 oko godinu dana kasnije. Virtua Fighter 5: Final Showdown je bio port nadograđene verzije koji je bio dostupan kao preuzimanja igra na istim platformama 2012. godine. Virtua Fighter 5: Final Showdown se pojavio u arkadama i na PS4 2021. godine, a nedavno je ažuriran za balans. Iako je novo izdanje Virtua Fightera najavljeno veoma nedavno, Virtua Fighter 5 R.E.V.O. je više port Virtua Fighter 5: Ultimate Showdown, ali je još uvek značajan jer obeležava prvi put da je serijal stigao na PC još od izlaska Virtua Fighter Remix 1996. godine.
Za one koji nisu igrali nijednu igru u serijalu, Virtua Fighter 5 je 3D borilačka igra koja udara veoma drugačije u poređenju sa savremennicima. Prvo, neki areni imaju granice koje, ako ih prekoračite, automatski izgubi igrač koji je izašao iz ringa. Fizika su uglavnom realistične, pa iako možete skočiti nemoguće visoko, ne možete da bacite protivnike o zemlju ili da ih uhvatite u juggle kombije. Nema specijalnih pohlepa, pa ne možete da držíte neprijatelje na distance, a nedostatak specijalnog metra znači da igrači ne mogu da okrenu stvari sa šokantnim automatskim kombijem. Što dobijate je borilačka igra koja je više ukorenjena u realnosti i strategiji, pa je izvođenje prirodnog kombija jednako važno kao i izbegavanje nadolazećeg udarca. Iako ima jednostavan sistem od tri dugmeta (blokiranje, guranje i udaranje), sistem je dubok. Svaki borac ima mnoštvo pohlepa koje možete pokrenuti pravilnim vremenskim odzivanjem i blagim promenama smera, umesto što biste koristili široka kretanja da biste ih izveli. Sistem je dovoljno dubok da nagrađuje igrače koji provedu vreme učeći njegove nuanse, ali je još uvek pristupačan za novajlije da skočite u igru i budu zamoljeni.
Kao što je već pomenuto, ovo je port Virtua Fighter 5: Ultimate Showdown sa PS4 iz 2021. godine, koji je takođe port Virtua Fighter 5: Final Showdown. Sastav likova od 19 boraca nije se promenio, isto kao i pozadine. Modeli nisu se promenili od Ultimate Showdown, a igra i dalje koristi Tekken-podobne efekte čestica i bojene bljeskove kada je udarac pogodi protivnika. DLC za kostime nije dobio nadogradnje, a to je u redu za Yakuza i klasične Virtua Fighter kostime. Međutim, videti Tekken 7 na ovaj način, uprkos tome što je Tekken 8 izašao pre više od godine, malo datira igru.
R.E.V.O. uključuje najnoviji patch koji je PS4 verzija dobio pre nekoliko nedelja. To je veliki balans patch sa nizom promena napravljenih na likovima, uključujući ponovno uvođenje nekih njihovih starih pohlepa. Promene u hitboksima i težini likova takođe utiču na ovo, kao i neke podešavanja prozora za oporavak. Za igru ove starosti, još uvek je zanimljivo videti da još uvek prima podešavanja, ali je lepo videti da PC i PS4 igrači neće osetiti razlike.
Glavni fokus igre je na onlajn igranju, a prvi znak toga vidite kada vidite da je rangirana igra prvi mod koji je istaknut. Usvojio je neke stvari koje su novije borilačke igre koriste za onlajn igru, kao što je odabir lika unapred da bi se uštedelo vreme. Možete se takođe vežbati protiv trening lutke, pa niste samo zurili u ekran ucitavanja dok čekate da se utakmica pojavi.
Pored Rangirane igre, postoji i Soba igre, gde možete konfigurisati sobu od do 16 igrača da se potuku bez uticaja na vaš zvanični rekord pobeda i poraza. Turnir je takođe dostupan, ali ga je moguće igrati samo kada su sponzorski događaji aktivni ili tokom specifičnih tačaka vikenda. Jedna stvar koja nedostaje je pravilan igrački mod za one koji ne žele stres rangirane igre, ali ne žele da se bore protiv male grupe drugih boraca. U zamenu za to je alternativa VF.TV. Postavljen u glavnom meniju, neprestano emituje reprize prethodnih borbi. Opcija je lepa za one koji žele da se opuste i gledaju drugima kako se bore, ali nema mogućnosti da označite specifične igrače da biste pogledali sve njihove specifične reprize. Takođe nije prisutan pretraživački meni da biste videli borbe sa specifičnim likovima.
Sve ovo je upravljano pomoću rollback net koda, koji je već dokazao u drugim igrama da je jedna od boljih rešenja za borilačke igre na mreži. Iako je naš period testiranja bio kratak i igrali smo samo protiv QA i drugih novinara, performanse su bile dobre, a kašnjenje nije bilo uopšte primetno. Iako bi to trebalo da obećava dobro onlajn iskustvo, igra pati od nedostatka cross-play-a. To je posebno uznemirujuće kada igra odgovara mehanici PS4 verzije sa najnovijim patch-om. S jedne strane, imajući u vidu starost igre, veća šansa je da će te naći više PC igrača za borbu, nasuprot PS4 igrača, od kojih su većina verovatno stručnjaci. S druge strane, većina igrača borilačkih igara još uvek koristi konsole, pa ograničavanje PC igrača na relativno manji bazen nanosi štetu šansama za dugo onlajn Trajanje igre.
Fokus na to da je ovo pre svega onlajn igra znači da je ofsajt igra slabija nego u prethodnim delovima. Trening mod je još uvek prisutan sa mnoštvom podpmodova, a ofsajt versuz igra ostaje nedaknut. Jedini single-player mod prisutan je Arkada mod. Sa različitim teškoćama i drugim opcijama koje možete podešiti, još uvek je užitak, ali uklanjanje testova dozvole i moda napada sa ocenama čini ovo osjećaj da je ovo korak nazad u poređenju sa Final Showdown-om. Konačno, postoji i mod za personalizaciju likova, ali i on se čini veoma nedostajućim u poređenju sa savremenim igrama.
Kada je reč o prezentaciji, uglavnom je dobro. Modeli likova su izuzetni, sa velom detalja na njihovim kostimima, a isto važi i za okruženje. Igra radi glatko 60 fps u sve vreme, a iako su tehnologije za podešavanje poput FSR, XeSS i DLSS prisutne, nećete ih trebati osim ako koristite stari hardver. Povećanje na 4K rezoluciju čini igru mnogo čishćom i oštrijom, a to je nešto što ćete odmah primetiti ako dolazite direktno sa PS4 verzije. Kada je reč o zvuku, muzika je fantastična, a zvani efekti su u redu, ali bi se mogli jačati. Glasovi su još uvek isti kao u originalnom Virtua Fighter 5, i u redu su, ali još uvek zvuče veoma čizično, jer su njihove intonacije ponekad veoma neprirodne.
Zahvaljujući Steam Decku, portabilna verzija 3D borilačke igre sada postoji. Igra radi na unutrašnjoj rezoluciji od 1280×800, a iako stabilno doseže 60 fps, to čini samo kada je FSR 3.1 omogućen. Isključite ga i ostavite ostatke grafičkih opcija na podrazumevanim vrednostima, i spustite se na između 45-50 fps, u zavisnosti od okruženja koje se koristi. Isključivanje FSR-a znači da trebate smanjiti neke od retkih grafičkih opcija, ali to može biti vredno za one koji žele da dobiju najmanje zakasneljenje pri onlajn borbama. Vreme rada baterije na punom punjenju iznosi malo više od dve sata, što nije loše za ono što je u suštini PS4 igra.
Kao što je to bio slučaj sa PS4 verzijom igre, vaša zabava od Virtua Fighter 5 R.E.V.O. zavisiti će od toga koji aspekt borilačkih igara najviše volite. Ako ste više takmičarski onlajn borac, cenite ćete fokus na scenu, ali će vam nedostajati nedostatak cross-play-a, jer su PC borilački igrači obično manja zajednica. Oni koji uživaju u lokalnoj versuz igri neće naći mehaničke razlike, dok će ljubitelji single-player borilačkih igara osetiti bol najviše jer igra deluje veoma osiromašeno u ovoj oblasti, ali je to spasava činjenica što su osnovne mehaničke borilačke igre veoma snažne. Kao privremeno rešenje dok ne iziđe potpuno nova Virtua Fighter igra, R.E.V.O. čini veoma dobar posao u uvodjenju PC igrača u serijal i držanju njih oštrog u pripremi za dolazak nove igre.