Turbo Overkill je intenzivan retro šuter od strane Trigger Happy Interactive. Ranije dostupan samo na PC-u, zahvaljujući izdavačkoj kući Apogee Entertainment, sada je dostupan i na konzolama. Ako želite da nabavite verziju za PS5, možete to učiniti za oko £16. Ako tražite svoj sledeći Doom-oliki retro šuter dok čekate The Dark Ages, onda odvojite trenutak da pročitate ovu recenziju. Verujte mi.
Bilo je barem nekoliko drugih Doom-olikih „boomer“ šutera koji su mi se ukazali tokom mog pisanja za Thumb Culture. Svaki je imao svoj šmek, ali nijedan nije bio tako vizuelno upečatljiv kao Turbo Overkill. Paleta boja nije ništa manje nego upečatljiva, moderna retro. Verovatno je to zbog cyberpunk teme. Ali pogledajte moje mišljenje o ovom portu sa PC-a na konzole ispod.
Turbo Overkill je upravo ono što zvuči. Igrate kao pseudo-kiborg ubica Johnny Turbo, čiji je konačni zadatak da očisti Paradise od odmetnutog AI-a poznatog kao Syn. Jedino što vam stoji na putu je, u suštini, sve. Sakupljanje oružja, nadogradnje tela i modifikatori za dodatni podsticaj u potrazi za ciljem, svaki nivo ima svoje tajne koje možete sakupiti. To je u suštini retro šuter koji podseća na Doom, Duke Nukem i Wolfenstein, ali na steroidima. To je lepa promena u odnosu na nešto poput SPRAWL-a.
Izgleda da sam izabrao težak naslov (za mene, u svakom slučaju) za svoju prvu recenziju za PS5. Kampanja u Turbo Overkill ima postavke težine od lako (Virgin Blood) do Murder Machine. Iako sam na drugoj težini, vaš Regular Johnny, ja sam apsolutno užasan! Nisam siguran da li je to zbog moje nepoznavanja igranja ovakvih igara na kontroleru ili nečeg drugog. Primetio sam da sam, nakon što sam otključao mogućnost trčanja po zidovima, kretanje počelo da deluje malo prirodnije.
Osim slučajnog klizanja u ugao koji me je poslao u beskonačni pad, imam samo jednu glavnu kritiku prema Turbo Overkill-u. Za ime boga, molim vas, dajte mi neku vrstu mape. Mislim da provodim više vremena idući unazrag nego napred. Previše je lako izgubiti se, a sa svim tim blještavim i sličnim stvarima, sve je malo dezorijentišuće. Ozbiljno – čak sam pokušao da potražim na internetu, i iako postoji pominjanje mape u menijima, nigde je ne mogu naći.
Pogledao sam konzolni port Turbo Overkill-a na svom PS5. Nema puno opcija za grafiku, mada vam ni ne trebaju, ali sam otkrio da možete promeniti boju HUD-a. Moj je „Tan“, kao što možete videti gore. Ipak, izgleda prilično narandžasto! Pixelizovana estetika sa ovim stilom igranja doprinosi retro osećaju. Da ne spominjem živopisne boje koje odgovaraju cyberpunk i distopijskom okruženju igre. Otkrio sam da je pravljenje screenshotova na PS5 u ovom stilu igre mnogo teže od jednostavnog pritiska na dugme na PC-u.
Soundtrack u Turbo Overkill-u je pokretačka snaga vašeg ubilačkog pohoda. Počinje i sa retkim pauzama, drži vas u pokretu kroz nivo. Uživao sam u povremenom predahu od haosa kod različitih prodavaca. Oni vam pružaju prijatno iskustvo kupovine kao da ste u robnoj kući, umesto da ubijate negativce. To je zaista lepa pauza, a muzika je samo šlag na tortu.
Turbo Overkill nudi nekoliko različitih načina da produži svoju dugovečnost. Pored pet nivoa težine, nudi i Endless i Arcade modove odvojeno od kampanje. Takođe imate mogućnost da ponovite nivoe, što je važan deo za one koji žele da završe sve, jer na svakom nivou postoje kolekcionarski predmeti. Njihovo sakupljanje takođe otključava tajne nivoe koje verovatno ne želite da propustite. Definitivno bih rekao da ćete dobiti puno za svoj novac sa ovom igrom.
Turbo Overkill je visoko adrenalinski retro šuter koji podseća na početke FPS žanra. Ipak, izdvaja se od drugih svojim cyberpunk, živopisnom atmosferom i zanimljivim sistemima oružja i modifikacija tela. Ako ga već niste pokupili na PC-u, možda vam više odgovara konzolni port.